Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 25 Gž-999/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, suca izvjestitelja i članice vijeća te Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. T., OIB:… iz T., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u V. G., protiv tuženika-protutužitelja Z. D., OIB:… iz R., zastupanog po punomoćniku A. Š., odvjetniku u V. G., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-576/2016-40 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-576/2016-40 od 12. siječnja 2024. u toč. I., II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik I. T., OIB:… iz T., vlasnik kčbr. 1716/1 dvorište u Z., površine od 720 m2, upisane u zk.ul. 606 k.o. K.. Tuženik-protutužitelj Z. D., OIB:… iz R. dužan je trpjeti da se tužitelj-protutuženik I. T., OIB:… iz T. upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik kčbr. 1716/1 dvorište u Z., površine od 720 m2, upisane u zk.ul. 606 k.o. K.."

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku I. T., OIB:… iz T. da tuženiku-protutužitelju Z. D., OIB:… iz R. preda u posjed nekretninu upisanu u zk.ul. br. 606 k.o. K. i to kč.br. 1716/1 dvorište u Z. od 720 čhv ili 2589 m2 u dijelu površine od 1492 m2 kako je to označeno u dopuni nalaza i mišljenja vještaka V. Z. od 30. svibnja 2019. prema skici lica mjesta oznake P2 prema očevidu na licu mjesta od 18. svibnja 2019., a koji nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta čini sastavni dio ove presude, pa se slijedom navedenog ovlašćuje tuženika-protutužitelja da temeljem ove presude nakon njene pravomoćnosti izvrši parcelaciju prema navedenoj skici lica mjesta, tako da samostalne parcele čini površina prikazana kao P1 označena točkama A,B,C,D,E,F u površini od 1097 m2 (kuća, dvorište i dio oranice) i posebno parcela površine oznake P2 od 1492 m2 (oranica) i ishodi provedbu parcelacije u zemljišnim knjigama, a sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju Z. D., OIB:… iz R. da tužitelju-protutuženiku I. T., OIB:… iz T. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.171,56 eura1 / 23.896,12 kuna.

IV. Odbija se tužitelj-protutuženik I. T., OIB:… iz T. sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 8.026,92 eura/60.478,83 kuna.

V. Odbija se tuženik-protutužitelj Z. D., OIB:… iz R. sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 10.000,00 eura / 75.345,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 12. siječnja 2024. pa do isplate."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik-protutužitelj, a iz sadržaja žalbe proizlazi pod točkom I., II., III. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22

- dalje ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tuženika-protutužitelja nije osnovana.

4 Predmet spora po tužbi tužitelja-protutuženika je zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. 606 k.o. K. kčbr. 1716/1 dvorište u Z., površine od 720 m2, u njegovom posjedu, a koju nekretninu je osobno i putem svojih pravnih prednika stekao dosjelošću uz zahtjev za upisom vlasništva u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika, dok je predmet protutužbe zahtjev tuženika-protutužitelja uređen nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka ing. geodeta V. Z. od 30. svibnja 2019. za predaju u posjed dijela predmetne nekretnine u površini od 1492 m2. prema skici lica mjesta oznake P2 i uviđaju na licu mjesta od 18. svibnja 2019.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se pobijana presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je u konkretnom slučaju tužitelj na raspravnom zapisniku od 5. veljače 2018. prije zaključenja prethodnog postupka uredio tužbeni zahtjev (list 35 spisa) kojim je ispravio pojedine navode iz razloga što se nakon podnošenja predmetne tužbe 5. svibnja 2015. tuženik-protutužitelj u međuvremenu upisao kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine dana 2. srpnja 2015. iza svog pok. oca A. D., tako da time tužba nije preinačena u smislu odredbe čl. 191. stavak 3. ZPP prema kojoj odredbi preinaku tužbe predstavlja promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg te isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud budući da sadrži i deklaratorni i kondemnatorni zahtjev kao u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika.

7. Također, ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, na koju se u žalbi neosnovano poziva tuženik-protutužitelj budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

9. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Žalitelj, vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

10. Između stranaka nije sporno da je tuženik-protutužitelj zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine upisane u zk.ul.br. 606 k.o. K. i to kč.br. 1716/1 dvorište u Z. od 720 čhv ili 2589 m2 i da je podneskom od 23. kolovoza 2018. (list 60 spisa) učinio nespornim vlasništvo tužitelja-protutuženika na dijelu predmetne nekretnine kuća i dvorište od 575 m2.

11. Polazeći od utvrđenja:

- da je građevinskom dozvolom od 5. kolovoza 1952. (list 6 spisa), koja je postala pravomoćna 5. rujna 1952. F. T. iz R. (ocu tužitelja-protutuženika) dozvoljena gradnja kuće za stanovanje i štale na zemljištu u vlasništvu njegove majke B. T. (bake tužitelja-protutuženika), za koju gradnju mu je ona, kao majka dala pristanak, kada je obavljen i uviđaj na licu mjesta,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka ing. geodeta V. Z. od 12. lipnja 2018., nakon uviđaja na licu mjesta i identifikacije nekretnine proizlazi da se na kč.br. 1716/1 k.o. K. nalazi stambeni objekt i gospodarske zgrade koji nisu evidentirani u katastru i zemljišnoj knjizi dok se ostatak čestice djelomično koristi kao dvorište, djelomično kao oranica i djelomično kao livada, s time da je čestica sa zapadne strane omeđena žičanom ogradom, sa sjeverne strane betonsko željeznom ogradom dok sa istočne strane nema ograde, već čestica graniči sa ulicom R.., a sa južne strane graniči sa kanalom,

- da je u dopuni nalaza i mišljenja od 30. svibnja 2019. ing. geodeta vještak V. Z. (list 68 spisa) sačinio dvije skice lica mjesta na način da je na skici lista mjesta br. 1. (list 68-69 spisa) prikazao kč.br. 1716/1 kako je upisana u posjedovnom listu prma kojem površina zemljišta P1 iznosi 575 m2 (kuća i dvorište) te je označenom točkama A,B, C, D dok je ostatak površine označen pod P2 iznosi 2014 m2 (oranica), a na skici lista mjesta br. 2. (list 68 i 70 spisa) sačinjenoj prema prijedlogu tuženika- protutužitelja prikazana je površina P1 označena točkama A, B, C, D, E, F koja iznosi 1097 m2 (kuća, dvorište i dio oranice), a ostatak površine oznake P2 iznosi 1492 m2 (oranica),

koji nalaz i mišljenje i njegovu dopunu je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao stručne i obrazložene te ocjenom personalnih dokaza i to iskaza tužitelja- protutuženika i saslušanih svjedoka Ž. T., N. T., F. L. i K. T., kojim je u cijelosti poklonio vjeru jer su isti iskazivali jasno i razumljivo, te su logično i nedvosmisleno identificirali nekretninu koja je predmet spora kao i iskaza samog tuženika- protutužitelja u dijelu kojim je nedvosmisleno potvrdio odnosno učinio nespornim činjenicu da on i njegovi prednici nisu vršili posjedovne čini na predmetnoj nekretnini pa ni na spornom dijelu već je čitavo vrijeme u posjedu te cijele nekretnine bio tužitelj-protutuženik odnosno njegovi prednici, a da im pri tom ni on niti njegovi pravni prednici nisu osporavali posjed predmetne nekretnine,

zaključio da su prednici tužitelja-protutuženika, a i sam tužitelj-protutuženik bili u neprekidnom, samostalnom i mirnom posjedu cijele predmetne nekretnine upisane zk.ul. br. 606 k.o. K. i to kč.br. 1716/1 dvorište u Z. od 720 čhv ili 2589 m2 , pa tako i spornog dijela u površini od 1492 m2 i to tužitelj-protutuženik neprekidno od svog rođenja 1948. (dakle najmanje 67 godina), dok su njegovi roditelji, djed i baka, te pradjed i prabaka uživali istu kao cjelinu, čitav život, odnosno zasigurno više od 100 godina, na kojoj nekretnini su tužiteljevi roditelji na temelju pravomoćne građevinske dozvole iz 1952. sagradili kuću i gospodarske zgrade, dok su ostatak čestice djelomično koristili kao dvorište, djelomično kao oranicu i djelomično kao livadu kao pošteni posjednici dok s druge strane, tuženik-protutužitelj i njegovi prednici nesporno nisu vršili posjedovne čine pa ni na spornom dijelu nekretnine, niti je itko od njegovih pravnih prednika osporavao tužitelju-protutuženiku ili njegovim pravnim prednicima, pravo vlasništva i posjed predmetne nekretnine iako su oni svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirali na očigled svih, to sama okolnost što je prednik tuženika-protutužitelja, a sada tuženik-protutužitelj upisan kao vlasnik iste, ne čini posjed prednika tužitelja-protuženika i samog tužitelja-protuženika nesavjesnim. Navedeno stoga što tužitelj-protutuženik kao i njegovi prednici nisu imali nikakvog razloga provjeravati zemljišnoknjižno stanje, jer su oni na temelju iznesenih okolnosti osnovano vjerovali da su vlasnici i posjednici predmetne nekretnine u cijelosti radi čega im se taj propust ne može stavljati na teret u smislu da im nije moglo ostati nepoznato da je zemljišno knjižni vlasnik bio otac tuženika-protutužitelja A. (Đ.) D., a sada tuženik-protutužitelj.

12. Žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja koji je za njih dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj sud, s time da na žalbene navode valja odgovoriti da, neovisno o tome po kojem osnovu je tuženik-protutužitelj priznao tužitelju pravo vlasništva na dijelu predmetne nekretnine kuća i dvorište od 575 m2 koji čini uporabnu cjelinu sa zgradom, predmet spora po tužbi tužitelja nije stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu već stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kako to jasno i nedvosmisleno proizlazi i iz činjeničnih navoda tužbe i samog tužbenog zahtjeva.

13. Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni ovog suda, pravilno je utvrđeno da su do podnošenja predmetne tužbe dana 5. svibnja 2015. tužitelj-protutuženik i njegovi pravni prednici nedvojbeno bili zakoniti, istiniti i pošteni posjednici predmetne nekretnine u cijelosti zasigurno više od 100 godina, ali u svakom slučaju najkasnije od početka gradnje kuće i gospodarske zgrade 1952. na temelju pravomoćne građevinske dozvole (dakle, najmanje 63 godine prije utuženja), to su ispunjeni svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine u cijelosti i to ne samo temeljem odredbe čl. 159. st. 1. i 2., te čl. 160. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV) u vezi s čl.. 388. st. 2. ZV odnosno čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj: 6/80. i 36/90, te Narodne novine broj: 53/91.), koji je bio na snazi u razdoblju od 1. rujna 1980. pa do 1. siječnja 1997. godine, kada je stupio na snagu ZV, ali i paragrafa 1460. i 1468. Općeg građanskog zakonika (Justizgesetzsammlung 1/1811, na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji od 1. svibnja 1853. godine - dalje: OGZ, koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine", broj: 73/91.).

14. Naime, kroz ovako dugo vrijeme utvrđenog dosijedanja tužitelja-protutuženika i njegovih pravnih prednika i po ocjeni ovog suda, njihov posjed je bio, ne samo pošten nego i zakonit i istinit, to su već pravni prednici tužitelja-protutuženika ispunili preduvjete za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti dosjelošću po pravnim pravilima i zakonima koji su tada bili na snazi: OGZ (od 1954. do 31. kolovoza 1980.), ZOVO (od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996.) i ZV (od 1. siječnja 1996. do presuđenja).

15. Prema pravnim pravilima iz paragrafa 1460. i 1468. OGZ, dopunjenih i izmijenjenih načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960. najdulji rok dosijedanja (održaja) je 20 godina, a zakonitost posjeda tužitelj nije bio dužan dokazivati, to je onda vlasništvo predmetnih nekretnina po zakonu, dosjelošću, stečeno još 1974., a kod svih vrsta stjecanja vlasništva po zakonu, ono je stečeno u času kad su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje, i taj trenutak stjecanja nije vezan uz upis prava vlasništva u zemljišne knjige.

16. Nadalje, na žalbene navode vezane uz tvrdnju o pogrešnoj ocjeni poštenja posjeda tužitelja valja odgovoriti da se temeljem odredbe čl. 18. st. 5. ZV poštenje posjeda pretpostavlja. To znači da je na tuženiku-protutužitelju bio teret dokaza kako posjed tužitelja-protutuženika i njegovih prednika nije bio pošten, što on tijekom postupka nije dokazao, a po čl. 18. st. 4. ZV poštenje posjednika prestaje tek u času kad primi tužbu suprotne strane i ukoliko izgubi dotičnu parnicu, što ovdje nije slučaj.

17. Tuženik-protutužitelj svoj protutužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 161. st. 1. ZV, kojom odredbom je propisano da je pravo vlasnika zahtijevati od posjednika da mu preda u posjed stvar na kojoj ima pravo vlasništva, a što može ostvariti tužbom čije pretpostavke uređuje odredba članka 162. istog Zakona.

18. Međutim, budući da je tijekom postupka nedvojbenim utvrđeno da je tužitelj- protutuženik vlasništvo cijele predmetne nekretnine pa i spornog dijela stekao putem pravnih prednika dosijedanjem još po pravnim pravilima OGZ, prije zk upisa prednika tuženika-protutužitelja temeljem neprekidnog, samostalnog i mirnog posjeda cijele predmetne nekretnine odnosno zakonitog, istinitog i poštenog posjedovanja to tuženik-protutužitelj u predmetnoj pravnoj stvari po protutužbi nije dokazao osnovnu pretpostavku, a to je da je sporni dio predmetne nekretnine čiju predaju zahtjeva u njegovom vlasništvu (čl. 162. st. 1. ZV).

19. Ostala žalbena razlaganja u osnovi se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji samo žalitelju odgovara bez realne podloge u sadržaju prikupljene procesne i činjenične građe.

20. I odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita kako po osnovu tako i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

21. Radi svega iznesenog, a suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev i odbio protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, to je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudukao pravilnu i zakonitu.

U Zagrebu, 9. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić, v.r.