Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-160/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice mlljt. I. A. OIB …, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici D. M., OIB …, obje iz S., zastupane po punomoćniku A. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika- protutužitelja A. A. OIB … iz Z., kojeg zastupa punomoćnica D. D., odvjetnica u Z., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-851/22-39 od 10. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-851/22-39 od 10. siječnja 2024., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice da se naloži tuženiku da za njezino uzdržavanje doprinosi iznos od 411,46 EUR/3.100,00 kn mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe sudu pa do zaključenja glavne rasprave na račun skrbnice mlljt. tužiteljice D. M., kao neosnovan (toč. I. izreke). Odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da za uzdržavanje mlljt. tužiteljice doprinosi iznos od 1.200,00 kn mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe sudu pa do zaključenja glavne rasprave na račun zakonske zastupnice mlljt. tužiteljice D. M., kao neosnovan (toč. II. izreke).
2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. izreke žalbu je podnijela tužiteljica- protutuženica (dalje u tekstu: tužiteljica) iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. U odgovoru na žalbu tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) osporava osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev mlljt. tužiteljice za povišenjem iznosa uzdržavanja izmjenom ranije sudske odluke o uzdržavanju, te protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja za sniženjem uzdržavanja.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje sud drugog stupnja pazi p službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, a izreka je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.
7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
8. Između stranaka nije sporno da je tuženik prema pravomoćnoj presudi prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-994/18 od 23.12.2019. u obvezi doprinositi za uzdržavanje mlljt. tužiteljice iznos od 1.700,00 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 2020. Sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izmjenu ranije sudske odluke o uzdržavanju zbog promijenjenih okolnosti.
9. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.
10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi da je mlljt tužiteljica sada u dobi od šest godina i ima senzorni poremećaj vezan za govor i razumijevanje. U međuvremenu je prestala provoditi rehabilitaciju na G. i u centru „S.“, te sada ide u vrtić S. u Z., u kojemu provodi potrebne logopedske tretmane. Vrtić je besplatan, a njezini troškovi prehrane, odjeće i obuće uobičajeni su za dijete te dobi. Majka ima povećane troškove prijevoza djeteta iz S. gdje žive do vrtića u Z. i natrag. Prihodi djeteta povećani su s osnova njezinih socijalnih prava, jer od H. prima za dijete mjesečni iznos od /600,00 kn i od H. daljnji iznos od 800,00 kn mjesečno.
11. Nadalje je utvrđeno da je tuženik sada u dobi od 46 godina i radno je sposoban. Zaposlen je kao vrtlar u tvrtki V. H. uz mjesečnu plaću od 800,00 EUR i prijevoz od 110,00 EUR. Ne ostvaruje nikakve druge prihode i nema nikakvih nekretnina i pokretnina u svome vlasništvu. Sklopio je novi brak i živi sa novom suprugom i njezinim djetetom u njezinom stanu. Očekuju rođenje svoga djeteta. Supruga je nezaposlena, a režijski troškovi za stan iznose oko 120,00 EUR mjesečno. Brine o bolesnoj majci na način da joj fizički pomaže, no ne i financijski, jer nije u mogućnosti. Redovito doprinosi za uzdržavanje tužiteljice mjesečni iznos od 1.700,00 kn.
12. Temeljem utvrđenja da se na strani mlljt. tužiteljice nisu u bitnome promijenile okolnosti koje bi utjecale na visinu uzdržavanja i da nisu ispunjene zakonske pretpostavke niti za povećanje, niti za smanjenje uzdržavanja određenog ranijom sudskom odlukom, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 307. st. 1., 309., 311. i 285. ObZ odbio tužbeni i protutužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
14. Tužiteljica žalbom osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude, navodeći da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se nisu u bitnome promijenile okolnosti u odnosu na raniju sudsku odluku o uzdržavanju, jer je sada četiri godine starija i bolesnija, troškovi života su se povećali, te je njezina majka prisiljena svaki dan koristiti taksi radi prijevoza iz S. u vrtić i natrag, koji troškovi iznose mjesečno oko 200,00 EUR.
15. Suprotno navodima žalbe, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da se ukupne mjesečne potrebe mlljt. tužiteljice nisu bitno povećale u odnosu na raniju sudsku odluku.
16. Premda je tužiteljica u vrijeme donošenja ranije sudske odluke bila u dobi od dvije godine, a sada ima šest godina, iz iskaza majke i zakonske zastupnice D. M. je utvrđeno da mlljt. tužiteljica više ne provodi rehabilitaciju na G., niti u rehabilitacijskom centru „S.“ u D. S., te stoga više nema troškove odvoženja i dovoženja na rehabilitaciju u te ustanove, a nema niti troškove privatnog logopeda i psihologa, jer potrebne logopedske vježbe obavlja u sklopu vrtića S., koji polazi i koji je besplatan. Osim troškova prijevoza iz S. do vrtića u Z. i natrag, drugih troškova više nema.
17. Kako je u postupku utvrđeno da su zdravstveni problemi kod mlljt. tužiteljice započeli još prije donošenja ranije sudske odluke o uzdržavanju (koja je donesena 2019. godine), odnosno nakon operacije koju je imala 2017. godine, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi žaliteljice da je u međuvremenu bolesnija, jer iz dostavljene medicinske dokumentacije (list 5-15 spisa) proizlazi da je njezino zdravstveno stanje nepromijenjeno, ali zadovoljavajuće, uz preporuku daljnjeg provođenja logopedskog tretmana, koje dijete besplatno i provodi u S..
18. Iz iskaza majke tužiteljice utvrđeno je da dijete svaki dan vodi u vrtić iz S., gdje žive u Z., te se ponovno vraća po dijete, te da osim javnog prijevoza koristi i taksi usluge, time da joj vezano za prijevoz ponekad pomažu i roditelji. Ovaj drugostupanjski sud potpuno razumije teškoće koje majka ima zbog činjenice da dijete pohađa vrtić na lokaciji koja je izvan njihova mjesta stanovanja, a koje je neophodno za dobrobit i zdravlje djeteta (logopedski tretmani koje tamo provodi), no navedena okolnost nije razlog za drugačiju odluku suda, zbog činjenice da majka više nema troškove odvođenja djeteta na rehabilitacijske tretmane u druge ustanove (G. i S.), niti ima troškove plaćanja privatnog logopeda i psihologa, a koje je imala u vrijeme donošenja ranije sudske odluke.
19. Stoga, imajući u vidu prednje navedeno, zatim činjenicu da prihodi djeteta u međuvremenu povećani u pogledu njezinih socijalnih prava, jer joj je rješenjem H.- ured S. od 16.1.2023. (list 95 spisa) priznato pravo na doplatak za tuđu pomoć i njegu zbog postojanja težeg invaliditeta u iznosu od 79,63 EUR mjesečno počevši od 12.7.2022., dok od H. prima mjesečni iznos od 106,18 EUR/800,00 kn, kao i da prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, br. 37/22 i 48/23) iznos koji je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom za dijete do 6 godina u 2022. godini iznosi 1.211,93 kn, a u 2023. godini 172,67 EUR, a da tuženik prema pravomoćnoj presudi prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-994/18 od 23.12.2019 doprinosi za uzdržavanje mlljt. tužiteljice mjesečni iznos od 225,63 EUR/1.700,00 kn, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda, da za sada nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 285. ObZ za izmjenom ranije sudske odluke o uzdržavanju.
20. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice za povišenjem uzdržavanja pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen kao neosnovan.
21. Odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. pobijane presude pravilno se temelji na odredbi čl. 366. ObZ.
22. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 9. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš, v.r.
