Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 20 Gž-1233/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Horvat-Mataić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Tihane Marije Miladin, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. u. z. o. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćnici Z. P., odvjetnici iz S., protiv tuženog A. K. iz G., zastupanog po punomoćniku Ž. K., odvjetniku iz D., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-241/11 od 13. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženog A. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-241/11 od 13. rujna 2019., u izreci pod I i III.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženome isplatiti tužitelju iznos od 17.545,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2007. do isplate, po stopi pobliže određenoj u izreci pobijane presude (stavak I izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos glavnice od 342,30 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te za trošak parničnog postupka u iznosu od 406,00 kn, kao i za zateznu kamatu na trošak parničnog postupka prije dana presuđenja i u djelu kojim se traži održavanje na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi (stavak II izreke), te je tuženom naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 19.249,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak III izreke).
2. Protiv dijela navedene presude, u izreci pod I i III, žali se tuženi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže navedenu presudu, u pobijanom dijelu, preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženi s naslova regresa po osnovu štete skrivljene neosiguranim vozilom u vlasništvu tuženog isplati iznos od 17.888,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.
5. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da je dana 8. rujna 2006. kod Dubrovnika, predio Vidikovac, došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo vozilo tuženoga marke F. S., registarske oznake DU …, te da je došlo do kontakta prednjeg lijevog dijela vozila tuženoga i prednjeg lijevog dijela vozila V. P., registarske oznake 475-…, kojim je upravljao vlasnik J. D. iz T.,
- da su djelatnici policije izvršili očevid na licu mjesta uz skicu (list 100 spisa), te je provedeno vještačenje po vještaku za cestovni promet, motore i motorna vozila dipl. ing. V. B., iz kojih proizlazi da je do nesreće došlo iz razloga što je tuženi svojim vozilo djelomično prešao u suprotni trak, te pritom udario vozilo J. D., koje se kretalo u suprotnom smjeru,
- da iz uslužnog zapisnika o oštećenjima vozila K. D. o. d.d. B. L., Filijala T. od 4. listopada 2006. proizlazi da su na vozilu oštećenika evidentirani dijelovi za zamjenu i to zadnji most, felga točka aluminijska, guma vanjska 205/55 x 16, sic vozača, airbag vozača, lijevi retrovizor, kratka obloga PVC na stražnjem blatobranu, zadnji lijevi vanjski blatobran, dok su kao dijelovi za popravak evidentirani prednja lijeva vrata, zadnja lijeva vrata, zadnji branik, optičko centriranje zadnjeg trapa i lakiranje i zaštita oštećenja, a koja oštećenja odgovaraju onima navedenim u Zapisniku u očevidu policije,
- da se oštećeni J. D. obratio tužitelju radi naknade štete, obzirom da vozilo tuženoga nije bilo osigurano niti registrirano,
- da je pritom pridonio predračun tvrtke J. a. iz M. na iznos od 5.148,74 KM, no da je, prema vlastitom iskazu, popravak u T. platio 4.748,16 KM, što je bila protuvrijednost iznosa od 2.400,00 €, na koji iznos se nagodio s tužiteljem,
- da je tužitelj, prema Izjavi o namirenju od 28. studenoga 2006., štetu u iznosu od 2.400,00 € isplatio J. D. 10. siječnja 2007.,
pa je, slijedom navedenoga, pravilno zaključio da je tuženi dužan tužitelju regresirati dosuđeni iznos, temeljem odredaba čl. 1072 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO) i čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZOOP).
6. U žalbenoj fazi postupka, sporno je ostalo pitanje zastare, zatim odgovornosti za nastalu štetu te njezine visine.
7. Suprotno navodima žalbe, u konkretnom slučaju se radi o tražbini tužitelja prema tuženom s osnova regresa koji se temelji izravno na odredbi čl. 29 ZOOP, a kako se radi o tražbini za koju zakonom nije određen neki drugi zastarni rok, konkretna tražbina tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina predviđenog odredbom čl. 225 ZOO.
8. Obzirom da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužitelj isplatio oštećeniku naknadu za pretrpljenu štetu (čl. 215 st. 1 ZOO), a šteta je, u konkretnom slučaju, isplaćena oštećeniku 10. siječnja 2007., to zastarjevanje počinje teći 11. siječnja 2007., pa je ovršni prijedlog podnesen javnom bilježniku 3. svibnja 2010., podnesen unutar zakonskog roka od 5 godina, kako to pravilno zaključuje i sud prvoga stupnja.
9. Stoga se neosnovano u žalbi ponavlja tvrdnja da je nastupila zastara potraživanja, jer se u konkretnom slučaju ne radi o potraživanju iz ugovora o osiguranju pa se slijedom toga ne primjenjuje trogodišnji rok zastare, predviđen odredbom čl. 234 st. 3 ZOO, kako to pogrešno smatra žalitelj.
10. U odnosu na odgovornost tuženoga za nastalu štetu, valja reći da je ista utvrđena temeljem provedenog dokaznog postupka, uvidom u policijski zapisnik, saslušanjem oštećenika i tuženog, te provedenim vještačenjem po vještaku za cestovni promet, motore i motorna vozila.
11. Konačno, iz provedenog dokaznog postupka (popisa oštećenja učinjenih po policiji i K. D. o. d.d. B. L., Filijala T.) proizlazi da je šteta na vozilu oštećenika bila i viša od one koju je tužitelj isplatio oštećeniku temeljem Izjave o namirenju, a koju visinu žalitelj nije s uspjehom doveo u sumnju.
12. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 3 i čl. 155 st. 1 ZPP).
13. Obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Vlasta Horvat-Mataić, v.r.
