Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-3533/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. T. iz K. S., …,OIB:…, zastupan po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv prvotuženika I. P. iz K. S., ….,OIB:…, drugotužene M. L. iz K. S., …,OIB:…, trećetužene Ž. B. iz S., …, OIB:…, svi zastupani po punomoćnici M. B., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5447/2019 od 27. ožujka 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2024. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5447/2019 od 27. ožujka 2023. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

"1. Utvrđuje se da je tužitelj Ž. T., OIB:…, u odnosu na tuženike stekao pravni osnov za upis svog prava vlasništva točno određenog dijela zgrade upisane u zemljišnim knjigama za k.o. K. S. u zk. ul.7342 označene kao čest. zem.7192, u naravi prostor koji se nalazi u prizemlju zgrade u površini od 18 m2.

2. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnJom ovrhe solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja do konačne isplate po stopi propisanoj čl.29 st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

II Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj Ž. T., OIB:…, vlasnik točno određenog dijela zgrade upisane u zemljišnim knjigama za k.o. K. S. u zk. ul.7342 označene kao čest. zem.7192, u naravi prostor koji se nalazi u prizemlju zgrade u površini od 18 m 2." III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 726,79 Eura."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi da među strankama nije sporno da su tuženi vlasnici zasebnog stana kao poseban dio zgrade označene kao čest. zem.7192 zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao je to precizirano u Zapisniku koji je od strane zemljišnoknjižnog odjela Stalne službe u Kaštel Lukšiću u predmetu pod br Z- 1654/2008/7342 sastavljen dana 29. studeni 2016 godine kojeg sastavni dio čini i vlasnički list za ZU 7342, predmetna zgrada je anagrafske oznake …, K. S., sastoji od tri stana kao samostalne uporabne cjeline sa točno određenim omjerom naspram zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.

5. Prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 114. st. 1., čl. 119., čl. 388. st. 2., čl. 85. i čl. 372. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) te odredbu čl. 5. st. 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade (Narodne novine broj 52/73) zaključuje da se nisu ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na utuženoj nekretnini pa odbija tužitelja s traženom pravnom zaštitom.

6. Kao što je to razvidno iz sadržaja tužbe, tužitelj traženu pravnu zaštitu temelji na tome da se nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu utužene nekretnine duže od 20 godina te traži deklaratornom tužbom utvrđenje sadržaja kako je to opisano u tužbenom zahtjevu koji je postavljen u vidu eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva.

7. Prije svega, potrebno je reći da tužitelj nije upisan kao suvlasnik te nekretnine te stoga nije ni u mogućnosti podnijeti zahtjev za uspostavom vlasništva posebnog dijela te nekretnine u smislu odredbe čl. 71. ZVDSP, te stoga ovim pravnim putem ostvaruje preduvjete za podnošenje takvog zahtjeva bez upisa tog posebnog dijela u zemljišne knjige (vidi presudu VSRH Rev-920/2021).

8. Međutim, odredbom čl. 395. st. 2. ZVDSP propisano je da se od dana stupanja na snagu tog zakona odredbe propisa koje su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadnosti zemljišta, imaju tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

9. Dakle, nakon stupanja na snagu ZVDSP odluke sudova bez obzira na kojem se propisu temeljile moraju uvažavati načelo jedinstvenosti nekretnine i ne mogu glede pitanja vlasništva na nekretnini glasiti tako da odstupaju od tog načela.

10. Nadalje, na temelju odredbe čl. 67. st. 1. ZVDSP vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno u vezi s dijelom suvlasničke nekretnine koja čini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.

11. Odredbom čl. 69. st. 1. ZVDSP vlasništvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, pa ga zajedno s njom može ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi. S obzirom da u ovom postupku tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva samo na (prostoru koji se nalazi u prizemlju zgrade u površini od 18 m2, bez da istovremeno traži i pravo suvlasništva na odgovarajućem dijelu čitave nekretnine s kojim je pravo vlasništva na toj prostoriji neodvojivo povezano treba reći da pojedinačnu nekretninu čini uvijek zemljišna čestica uključujući i ono što je s njom trajno povezano, a to što je s njom trajno povezano ne čini pojedinačnu nekretninu.

12. Dakle, da bi se moglo odlučiti o tužbenom zahtjevu, pa makar i na način da se isti odbije kao neosnovan, potrebno je da bude sačinjen na način da sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti pa je stoga potrebno da prvostupanjski sud pozove tužitelja u smislu odredbe čl. 109. ZPP da dopuni svoju tužbu na način kako je to navedeno u ovoj odluci.

13. Pritom se prvostupanjskom sudu skreće pažnja da tužitelj činjenični supstrat tužbe, a kojim je sud vezan, ne temelji na odredbi čl. 372. st. 1. ZVDSP već činjenični supstrat kojim opravdava traženu pravnu zaštitu temelji na institutu stjecanja vlasništva dosjelošću.

14. Zbog toga je u ponovljenom postupku potrebno da prvostupanjski sud pozove tužitelja da dopuni svoju tužbu (tužbeni zahtjev) u smislu odredbe čl. 109. st. 1. ZPP i uz prijetnju posljedica iz st. 4. toga članka ako se ne postupi po pozivu suda, te nakon toga ocijeniti da li je potrebno izvesti dokaze predložene po tužitelju cijeneći pritom da tužitelj traženu pravnu zaštitu temelji na institutu stjecanja vlasništva dosjelošću, a o čemu u pobijanoj presudi nisu dati nikakvi razlozi.

15. Zbog navedenog, a temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).

16. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 9. travnja 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.