REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 338/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB 81793146560, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB 29524210204, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-137/2021-2 od 22. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-581/2020 od 20. studenoga 2020., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-137/2021-2 od 22. ožujka 2021. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 68.821,34 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za dio ovršnih troškova u iznosu od 1.090,30 kn s kamatama (st. 1. izreke). U toč. 2. izreke tužbeni zahtjev je odbijen i ukinut je platni nalog za iznos od 30.232,90 kn s kamatama i dijelom ovršnog troška u iznosu od 618,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom. U stavku 3. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.087,78 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd 2925/2021 od 18. svibnja 2022. podnosi tužitelj zbog pravnog pitanja koje glasi:

"Je li sud ovlašten u parničnom postupku u sporu radi isplate naknade za izradu tehničkog rješenja preispitivati cijenu rada u odnosu na načelo troškovne usmjerenosti cijena, ako je zaračunata cijena ugovorena u skladu sa standardnom ponudom, koju je odobrio regulator Hrvatska agencija za poštu i telekomunikacije?"

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. U ovoj parnici predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatu ugovorenih radova proizišlih iz ugovora o djelu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

7. U revizijskom stupnju postupka u ovom predmetu sporno je shvaćanje nižestupanjskih sudova o tome može li preispitivanje troškovne opravdanosti cijena biti predmet dokazivanja u parničnom postupku.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj tuženikovom predniku 2007. ponudio i realizirao tehničko rješenje pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji T-Coma za ukupno deset lokacija,

- da je za izvedena tehnička rješenja tužitelj dostavio tuženiku račune u kojima su sadržane cijene u skladu s tada važećom „Standardnom ponudom HT-a za usluge na izdvojenoj lokalnoj petlji, a koju je usuglasilo Vijeće Hrvatske Agencije za telekomunikacije u prosincu 2006., u ukupnom iznosu od 99.054,24 kune,

- da se radilo o projektiranju i izradi tehničkog rješenja prema kojima će se kasnije izvesti određeni radovi na povezivanju pretplatničke mreže, kako bi to mogao koristiti tuženik kao novi telekom operater, te postaviti svoj dio infrastrukture radi korištenja pretplatničkih vodova kojima je raspolagao tužitelj,

- da je na temelju rezultata vještačenja provedenog po stalnom sudskom vještaku za telefoniju i telekomunikacije dipl. ing. el. UZ, utvrđeno da je u svih 10 spornih tužiteljevih tehničkih rješenja izvršeno fakturiranje primjenom cjenika i cijena prema tada važećoj standardnoj ponudi HT-a za usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, a koja standardna ponuda je bila sastavni dio među strankama zaključenog ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji iz 2006.,

- da je potraživanje prema pojedinom utuženom računu specificirano sukladno Dodatku 11. i 12. Standardne ponude, definirana je satnica i izvršen je obračun cijena prema utrošenom vremenu i materijalu, tzv. norma sat u iznosu od 250,00 kuna,

- da je tužitelj prema navedenim kriterijima fakturirao tuženiku ukupni iznos od 99.054,24 kune.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud održava djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Povrv 776/09 od 27. ožujka 2009. za iznos od 68.821,34 kune sa zakonskom zateznom kamatom dok ukida platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi za iznos glavnog duga od 30.232,90 kuna sa zateznom kamatom te dijelom troškova ovrhe u iznosu od 618,36 kuna te u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

9.1. Naime, nižestupanjski sudovi prihvaćaju u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka prema kojem u odnosu na sporan tehnička rješenja ukupni fakturirani iznos treba iznositi 55.952,31 kunu, bez obračunatog PDV-a od 23%, odnosno ukupno 68.821,34 kune. Pritome prihvaćaju ocjenu vještaka da je u izradi ovih tehničkih rješenja utrošak materijala neznatan, a svoje mišljenje je utemeljio na sveobuhvatnoj i detaljnoj analizi cijene rada inženjera na predmetnom poslu s detaljno obrazloženim dijelom mišljenja da bi 50% vraćene dobiti tužitelju bilo primjereno. Pritome navode da ovo mišljenje vještaka potvrđeno je i kasnijom odlukom HAKOM-a od 18. ožujka 2009. kojom su cijene za predmetno projektiranje umanjene u odnosu na cijene koje je do tada tužitelj naplaćivao u prosjeku 50-120% više cijene. Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi su našli da je tužiteljev obračun cijena po predmetnim računima potrebno umanjiti za iznos od 30.232,90 kuna, te je održan na snazi platni nalog za iznos od 68.821,34 kune, dok je u preostalom dijelu ukinut platni nalog i odbio u tom dijelu tužbeni zahtjev.

10. Po ocjeni ovog suda postavljeno pitanje svodi se na pitanje o tome ima li tuženik kao korisnik usluge pravo prigovoriti opsegu usluge kako je to postavio tužitelj i slijedom toga ima li pravo tražiti sniženje cijena ako opseg usluge ne odgovara ugovoru, ne dovodeći u pitanje unaprijed određene cijene koje je odobrila treća osoba na temelju zakonske koje izvire iz odredbi Zakona o telekomunikacijama ("Narodne novine", broj 122/03, 158/03, 177/03, 60/04, 70/05 i 73/08 – dalje: ZOT).

11. O navedenom pitanju ovaj sud je izrazio svoje shvaćanje u rješenju poslovni broj Rev 313/2022-2 od 30. ožujka 2022., a koje glasi:

"Odgovor na postavljeno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija, imajući pritom na umu da je odredbom čl. 60. st. 3. Zakona o komunikacijama propisano da se cijene pružanja usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima utvrđuju u skladu s načelima transparentnosti, nediskriminacije, objektivnosti i troškovne usmjerenosti, te se moraju temeljiti na stvarnim troškovima pruženih usluga, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja, da je Pravilnikom o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji ("Narodne novine" broj 45/05 od 6. travnja 2005.) tuženik kao operater nepokretne javne telefonske mreže kojeg je Vijeće za telekomunikacije odredilo operatorem sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu usluga nepokretnih javnih telefonskih mreža, u skladu s čl. 60. st. 1. ZoT-a, i koji je obvezan pružati uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, naplaćuje cijene za pružanje usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima u skladu sa načelima transparentnosti, nediskriminacije, objektivnosti i troškovne usmjerenosti, pri čemu se cijene moraju temeljiti na stvarnim troškovima pruženih usluga, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja glasi: "Tuženik kao naručitelj radova ovlašten je u tom smislu prigovarati opsegu izvršenih radova, pa time i naplaćenoj cijeni i slijedom toga tu činjenicu i dokazivati tijekom parničnog postupka u kojem traži da mu se vrati iznos za koji smatra da je neosnovano više naplaćen. U tu svrhu može predlagati sve dokaze koji mu stoje na raspolaganju da bi dokazao svoje tvrdnje (čl. 219 i čl. 220. ZPP-a) pa i time i vještačenje na okolnost stvarnog opsega izvedenih radova i visine naknade koja je po izvođaču zatražena ili naplaćena."

12. Prema tome pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog pitanja i zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije nije suprotno pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda to nisu osnovani revizijski navodi zbog kojih je revizija podnesena, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil