Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-559/2024-

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Č. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik iz Z., protiv tuženika R. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa Odvjetničko društvo Ć. Ć., J. & B.,odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. Pn-767/2022 od 26. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 09. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. Pn-767/2022 od 26. listopada 2023.

II. Strankama se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev radi naknade štete koju je tužitelj zahtijevao u iznosu od 20.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom, kao i zahtjev radi naknade troškova postupka (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 746,55 eur.

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) uz prijedlog da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji a podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je predložio odbijanje iste i donošenje odluke kojom će se potvrditi prvostupanjska presuda kao zakonita.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neutemeljena je žalbena tvrdnja o ostvarenoj apsolutno bitnoj povredi iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i s tim u vezi tvrdnja da bi bilo povrijeđeno tužiteljevo ustavno pravo na žalbu pri čemu citira odredbe Ustava Republike Hrvatske i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i kojim navodima u bitnome tvrdi kako presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Smatra da je prvostupanjski sud odluku donio arbitrarno, da ocjenu izvedenih dokaza i zaključke o tim dokazima nije moguće na valjani način ispitati jer su manjkavi. Protivno žalbenim tvrdnjama, ovo žalbeno vijeće smatra kako presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, temelji se na analizi dokaznog postupka i zato ju je moguće ispitati u okviru mjerodavnog materijalnog prava.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev za naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala objavom na portalu pod nazivom K.hr čiji je nakladnik tuženik. Kao uvredljive, klevetničke i tedenciozne navode članka objavljenog na portalu 22. prosinca 2021. tužitelj je izdvojio naslov članka "Nema iznenađenja kod izbora dekana Veleučilišta K.! Nakon glavnog tajnika dolazi i dekan sa stranačkom iskaznicom.", te navode iz teksta "Nakon glavnog tajnika K. Č. koji je po nalogu stranke na ovu poziciju prebačen s mjesta pročelnika Ureda županice H. ima još jednu stranačku osobu na visokim pozicijama u Gradu K..".

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prvog stupnja utvrdio slijedeće:

- tuženik se kao nakladnik više mjeseci tijekom 2021. bavio temom zapošljavanja u javnim ustanovama u Gradu K. koje je u svojim prilozima i člancima povezivao sa stranačkom pripadnošću,

- u tom je smislu 25. listopada 2021. na K.hr objavljen članak o natječaju objavljenom za mjesto glavnog tajnika Veleučilišta u K. na kojem je sudjelovao tužitelj i na kojem je izabran na tu funkciju, te je naslov tog članka glasio kako na stranačko uhljebljivanje nije imuno ni K. V., zatim da jedan od kandidata nije imao niti pravo na žalbu pa se slijedom toga zaključuje da se radi o novoj razini bahatosti,

- u studenom 2021. R. emisija P. objavila je kako je K. županiji važna stranačka iskaznica H.-a da bi se dobilo zaposlenje,

- tema predmetnog članka koji je objavljen na portalu 22. prosinca 2021. odnosila se na izbor dekana Veleučilišta K. koji je izbor povezan sa stranačkom pripadnošću H.-a uz tvrdnju da se po istom kriteriju odvijao i izbor tužitelja kao glavnog tajnika Veleučilišta,

- tužitelj je uputio tuženiku zahtjev za objavu ispravka informacije objavljene na portalu 22. prosinca 2021. kojem tuženik nije udovoljio, slijedom čega je tužitelj pravovremeno u zakonskom roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije podigao ovu tužbu kako je to propisano odredbom čl. 23. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22; dalje ZM),

- u postupku nije bilo sporno da je tužitelj član političke stranke H., da je obnašao dužnost pročelnika Ureda župana, da se prijavio na natječaj za glavnog tajnika Veleučilišta u K. na kojem su uz njega sudjelovala još tri kandidata, te da iz zapisnika o provedenom natječaju koji prileži na listovima 29 i 30 spisa ne proizlaze formalne nezakonitosti u provedbi natječaja a niti je tuženik to tvrdio,

- iz iskaza svjedoka V. G., autora predmetnog članka i svjedokinje M. Č., također novinarke tuženika, sud je utvrdio kako autor članka prije njegove objave nije kontaktirao tužitelja, smatrajući to nepotrebnim u situaciji kada je isti kontaktiran u vezi prethodnih članaka, jednako kao i Veleučilište i dekan Veleučilišta I. Š. koji su o tome davali kratke i šture informacije ili odbijali davati komentare. Tužitelj je u stranačkom iskazu navedeno i potvrdio,

- tužitelj je iskazivao kako je na mjesto glavnog tajnika izabran zbog svoje stručnosti u zakonitu provedenom natječaju, a ne stranačke pripadnosti, pa kako zbog vrste posla kojim se bavi poznaje veliki broj ljudi objava predmetnog članka stvorila mu je neugodnosti i privatno i na radnom mjestu gdje je morao uložiti dodatni trud radi dokazivanja kolegama.

8. Imajući u vidu ovako utvrđene činjenice a napose da su informacije stranačke pripadnosti tužitelja i ranijeg radnog mjesta kao pročelnika Ureda župana točne, sud je ocijenio kako objava tih informacija tužitelju nije mogla prouzročiti povredu prava osobnosti koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade. Ocjenjuje sud kako autor u predmetnom članku ne dovodi u pitanje kvalifikacije tužitelja za radno mjesto glavnog tajnika Veleučilišta niti tvrdi da je natječaj proveden na nezakonit način pa da iz tih razloga nisu prihvatljive tužiteljeve tvrdnje da bi ga se u članku prikazivalo kao kriminalca. Time je sud zaključio kako objavljene informacije nisu uvredljivog ili klevetničkog karaktera, već naprotiv da se radi o istinitim informacijama za koje je nesumnjivo postojao i interes javnosti o pitanju zapošljavanju na vodećim funkcijama u ustanovama u Gradu K. Budući je tuženik više mjeseci za redom objavljivao članke na istu temu i povodom jednog od njih kontaktirao tužitelja osobno, sud je zaključio kako izostanak kontakta prije objave predmetnog članka nije bio potreban jer je već ostvaren zbog čega je po mišljenju suda tuženik kao nakladnik poduzeo sve potrebne mjere radi točnosti spornih informacija i pri tome je postupao u dobroj vjeri. Time su po sudu prvog stupnja ostvarene pretpostavke za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu propisane u odredbi čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM-a a sve to s obzirom da je tuženik objavio članak koji je utemeljen na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru točnosti a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Odnosno zaključak je suda kako tuženik objavom spornog članka nije tužitelju prouzročio štetu sve to tim više imajući u vidu da se u ranije objavljenom članku od 25. listopada 2021. puno opširnije i detaljnije obrađivala tema vezana za tužiteljevo sudjelovanje na natječaju i izbor za glavnog tajnika Veleučilišta.

9. Tužitelj u žalbi s pravom osporava da bi bile ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM-a kao razlog za oslobođenje nakladnika od odgovornosti međutim to ne može dovesti do drugačije i povoljnije odluke za žalitelja budući su u ovom slučaju ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a. Naime, sud je prvog stupnja činjenično stanje pravilno utvrdio ali je pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na prednje citirani propis. Za primjenu odredbe čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM-a bilo bi potrebno utvrditi da je tužitelj zaista zaposlen zbog stranačke pripadnosti, a što u postupku nije utvrđeno. Zato je sud prvog stupnja pogrešno smatrao da bi okolnost što su neke od činjenica objavljenih u spornom članku točne bila dovoljna za primjenu oslobođenja nakladnika od odgovornosti po osnovi odredbe čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM-a.

10. Ovdje se radi o situaciji propisanoj istom odredbom čl. 21. st. 4., ali u alineji 6. ZM-a koja također predviđa oslobođenje od odgovornosti nakladnika za štetu ukoliko ta informacija proizlazi iz sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. Ocjena autora članka da je za zapošljavanje na vodećim funkcijama u javnim ustanovama Grada K. potrebna članska iskaznica H.-a predstavlja vrijednosni sud koji kao takav ne podliježe provjeri istinitosti ili neistinitosti jer predstavlja subjektivno mišljenje o određenoj pojavi do kojeg novinar dolazi na temelju niza okolnosti, koje kao i u ovom slučaju sadrže istinite informacije. Tako nije sporno da je tužitelj član H.-a, kao što je to i izabrani dekan na Veleučilištu, da je tužitelj bio pročelnikom u Uredu župana, dok u postupku nije osporena tvrdnja tuženika a koja je potvrđena iskazima svjedoka V. G. i M. Č., da bi izuzetno visoki postotak čelnih ljudi u javnim ustanovama u Gradu K. bio pripadnicima H.-a. Na temelju takvih je okolnosti novinar izrazio svoj vrijednosni sud o događajima i odnosima u lokalnoj zajednici što je u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. ZM-a kojom se jamči sloboda izražavanja i sloboda medija kao interesa demokratskog društva u koju svrhu novinari imaju pravo na upotrebu oštrijih i polemičkih tonova ukoliko je objava informacije u javnom interesu. Zapošljavanje visokokvalificiranih kadrova u javnoj službi bez daljnjeg predstavlja informaciju od javnog interesa jer učinkovitost rada tih ustanova osigurava i jamči razvoj demokratskog društva pa je utoliko sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je za navedenu temu postojao interes javnosti. Jednako kao što je sud pravilno ocijenio da je informacija dana u dobroj vjeri s obzirom iz rezultata postupka proizlazi kako je tuženik putem svojih novinara koji su kroz više mjeseci obrađivali istu temu dao priliku osobama o kojima se pisalo, pa tako i tužitelju, da se očituju.

11. Izraženim vrijednosnim sudom u predmetnom članku novinar nije osporavao zakonitost provedenog natječaja, niti stručnost tužitelja za obavljanje javne službe već je izrazio vrijednosni sud o uočenoj pojavi zapošljavanja osnovom stranačke pripadnosti. Utoliko žalbeni navodi o pogrešnim ocjenama suda prvog stupnja o nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju u svezi zakonitosti natječaja i provjere informacija prije objave članka o obraćanju tužitelju ne bi mogli biti odlučni jer vrijednosni sud ne predstavlja istinitu ili neistinitu tvrdnju već subjektivno mišljenje novinara. Naravno da isti mora biti izražen bez uporabe uvrjedljivih i omalovažavajućih riječi te unutar dozvoljenih okvira poštivajući dostojanstvo, čast i ugled osobe o kojoj se piše ali i vodeći računa o javnom interesu. Pri tome je za primijetiti da tužitelj kao osoba koja je aktivna u javnom i političkom životu i obnaša javne funkcije treba imati veći stupanj tolerancije na kritiku za razliku od običnog građanina.

12. Stoga je sud prvog stupnja pravilno ocijenio kako nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 21. st. 1. ZM-a o odgovornosti nakladnika za štetu, ali ne uz primjenu odredbe čl. 21. st. 4. alineja 3. već alineja 6. ZM-a jer objavljena informacija kao vrijednosni sud autora nije uvredljive i klevetničke naravi kako to žalitelj tvrdi.

13. Sve kada bi se i uzelo da bi žalitelj bio u pravu da su mu ugled i čast povrijeđeni treba reći kako je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da se ne bi radilo o povredi prava osobnosti koja bi kao takva opravdavala dosudu pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 19. st. 1. u svezi s odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO). To zato i suprotno žalbenim navodima okolnost da je tuženik o istoj temi već pisao i da je u objavama koje su prethodile ovoj a napose u objavljenom članku od 25. listopada 2021. puno detaljnije obrađena tema zapošljavanja tužitelja pri čemu je izostala reakcija tužitelja jer nije smatrao da bi time njegova čast i ugled bili povrijeđeni, govori u prilog pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da okolnosti ovog slučaja ne opravdavaju dosudu naknade štete. Konačno i posljedice objave spornog članka koje je tužitelj opisao kao neugodnosti u kontaktima s drugim ljudima ne svjedoče u prilog zaključku da bi se radilo o povredi prava osobnosti takve težine koja bi kod tužitelja izazvala intenzivniju duševnu bol.

14. Slijedom svega je narečenog prvostupanjsku presudu u kojoj je činjenično stanje u svemu pravilno utvrđeno odbićem žalbe tužitelja valjalo potvrditi kao zakonitu primjenom odredbe čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a.

15. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 166. u svezi s odredbom čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a budući je ista pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. istog Zakona a i sam tužitelj u žalbi posebno ne osporava odluku o trošku.

16. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku stoga nema pravo na žalbeni trošak, kao što ni tuženik nema pravo na trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu budući ta radnja po svojoj naravi ne predstavlja nužni trošak.

U Rijeci 09. travanj 2024.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar, v.r.