Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2363/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. /OIB…/ iz K., koga zastupa G. G. odvjetnica iz R., protiv tuženika E. & S. b. d.d. /OIB…/ sa sjedištem u R., koga zastupa D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2657/2019-23 od 6. svibnja 2022., na sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2657/2019-23 od 6. svibnja 2022. pod stavcima II., III., IV. i V. izreke, i dijelu stavka VI. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 28.167,00 kuna / 3.738,4 eura[1] .

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2657/2019-23 od 6. svibnja 2022. pod stavkom I. izreke.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

- odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je u cijelosti ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kreditu broj 240206 - 1031262160 / 51400607 - 5103111078 od 21. kolovoza 2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za jedan (1,00) euro

tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 21. kolovoza 2006., sklopljen između tuženika kao kreditora, tužitelja kao korisnika kredita, M. B. B. i D. B. kao sudužnika (stavak I. izreke);

- utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 240206 -1031262160 / 51400607-5103111078 od 21. kolovoza 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovornog odnosa promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak sa svim izmjenama i dopunama tih ugovornih odredbi koje su donesene za vrijeme postojanja tražbine banke (stavak II. izreke);

- naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 141.707,52 kuna sa zateznim kamatama navedenim u stavku trećem (stavak III. izreke);

- utvrđeno da nije osnovano potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.661,61 kuna sa zateznim kamatama navedenim u stavku četvrtom (stavak IV. izreke);

- utvrđeno da nije osnovano potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 11.880,55 CHF (55.126,95 kuna) sa zateznim kamatama navedenim u stavku petom (stavak V. izreke);

- naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 28.167,00 kuna, a u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog postupka (stavak VI. izreke)

2. Protiv presude pod stavcima II., III., IV. i V. izreke, i dijelu stavaka VI. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 28.167,00 kuna / 3.738,4 eura, žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[2] .

2.1. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 5.673,33 kuna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavkom I. izreke žali se tužitelj pozivom na razloga određene člankom 353. stavkom 1. ZPP-a.

4.1. Tužitelj predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i neodređeno zahtijeva trošak žalbenog postupka. 2 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Žalba tužitelja je neosnovana.

8. Predmet spora je:

- zahtjev na utvrđenje ništetnim u cijelosti Ugovora o kreditu broj 240206 - 1031262160 / 51400607-5103111078 od 21. kolovoza 2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 21. kolovoza 2006., sklopljen između tuženika kao kreditora, tužitelja kao korisnika kredita, M. B. B. i D. B. kao sudužnika;

- eventualno kumulirani zahtjevi na utvrđenje ništetnim dijela odredbi istog Ugovora koje se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate i vezivanje glavnice kredita za CHF, za isplatu iznosa od 141.707,52 kune sa zateznim kamatama i parničnih troškova,

- prigovor prijeboja za iznos od 2.661,61 kunu sa zateznim kamatama i za iznos od 11.880.55 CHF /55.126,95 kuna/ sa zateznim kamatama

Odluka na žalbu tuženika protiv pobijanog dijela prvostupanjske presude

9. Nije sporno:

- da su tuženik (kreditor) i tužitelj (korisnik kredita) sklopili 21. kolovoza 2006. Ugovor o kreditu broj 240206 – 1031262160 / 51400607-5103111078 za iznos od 158.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednost po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita (4. rujna 2006.), sa rokom otplate kroz 336 mjeseci (28 godina), namjena kojeg je bila kupnja nekretnine i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava /hipoteke/ na nekretnini prodavatelja M. S.-Z.;

- da je u Ugovoru navedeno - "kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,750% godišnje. Kamata se obračunava primjenom proporcionalne metode na temelju stvarnog broja dana u kamatnom razdoblju i 60 dana u godini … za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu se vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke";

- da je u dijelu Ugovora - valutna klauzula navedeno - "Povrat obveza iz Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) računat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro – računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućom promjenom iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja";

- da razlika plaćenih anuiteta po tužitelju uzimajući u obzir tečaj CHF na dan dosjeća anuiteta u odnosu na tečaj CHF u vrijeme korištenja kredita (4. rujna 2006.) i mijenjanu stopu redovne kamate po tuženiku, u razdoblju od 1. listopada 2006. do 1. lipnja 2019., iznosi ukupno 141.707,52 kune / 19.604,16 eura, od čega neto preplata po osnovi tečajne razlike - 124.548,95 kuna, (127.210,15 kuna pozitivne razlike - 2.661,61 kunu negativne razlike = 124.548,95 kuna) i preplata zbog povećane stope redovne kamate u iznosu od 17.158,57 kuna (124.548,95 kuna + 17.158,57 kuna = 141.707,52 kuna) - nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka D. T. - B., dipl. oec. (list 226. - 264. spisa);

- i da je u sudskom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. /promjenjiva stopa redovne kamate prema Odluci banke/ i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. /ugovaranje valute CHF prema tečaju u odnosu na kunu na dan dospijeća svakog mjesečnog anuiteta ponaosob, obračunatog po tuženiku/, stranaka kojeg je bio i tuženik, utvrđena nepoštenost odredbi ugovara o kreditu sklapanih od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. u dijelu mijenjanja stope redovne kamate po Odluci banaka i vezivanja obveze potrošača za valutu u CHF prema tečaju kreditora na dan dospjelosti svakog anuiteta ponaosob.

10. Sporno je po tuženiku u žalbenom stadiju postupka:

- "eventualno" izuzeće sudaca vijeća drugostupanjskog suda;

- primjena pravila o učincima odluka donesenim po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava na predmetni ugovor o kreditu (članka 502. c ZPP- a);

- izbor i primjena materijalnog prava - Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2003), u kontinuitetu Zakona 79/2007., 125/2007., 75/2009., o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj:

79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP- a/2007/);

- zaključci prvostupanjskog suda vezano za odlučne činjenice - je li tužitelj potrošač, jesu li odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli bile razumljive tužitelju, jesu li kao takve bile odredive za tužitelja, te ako nisu je su li nepoštene i ništetne prema pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, nastavno i zavisno, je li tuženik dužan vratiti tužitelju predmetni iznos sa zateznim kamatama, tijek zateznih kamata i je li se obveza tuženika na vraćanje predmetnog iznosa pretvorila u ne utuživu obvezu /takozvanu prirodnu/ zbog zastare na kojoj ustraje tuženik;

- osnovanost odluke o prigovoru prijeboja,

- i odluka o troškovima postupka.

11. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a) nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

12. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati.

13. Pozivanjem tuženika pod stavkom II. obrazloženja žalbe na eventualno izuzeće sudaca (članova vijeća) drugostupanjskog suda uslijed subjektivne i objektivne nepristranosti, ukoliko suci ili njima bliske osoba imaju ili su imali kredit s ugovorenom promjenjivom stopom redovne kamate i/ili valutnom klauzulom u CHF (kod tuženika ili kod drugih banaka), i/ili su bliski sa osobama koje zastupaju ili rade u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivno legitimirana) nije dovedena u pitanje procesna pretpostavka s obzirom na sastav drugostupanjskog suda u predmetnoj parnici.

14. To, ne samo zbog toga što pravila o procesnim pretpostavkama s obzirom na sud, među kojima su i ona o izuzeću suca u apsolutnom i relativnom smislu (članak 71. ZPP-a), u svojoj podlozi ne podrazumijevaju eventualno izuzeće suca, već i zbog toga što kod predsjednice drugostupanjskog vijeća u predmetnoj parnici, niti članica vijeća ne postoje okolnosti navedene u žalbi koje bi mogle dovesti u sumnju njihovu objektivnost.

15. Tumačenjem činjenica po tuženiku i zaključcima koje iz takvog tumačenja izvodi ne dovodi se u dvojbu izbor i primjena pravila o učincima odluka donesenih po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, iskazana pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o pravnoj osnovi predmetnog spora, neosnovanosti prigovora zastare i neosnovanosti prigovora radi prijeboja.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika činjenično stanje je pravilno utvrđeno i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

17. Pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, u kontinuitetu je propisano:

- da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (članak 81. ZZP-a/2003, članak 96. ZZP- a/2007);

- da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (članak 84. ZZP-a/2003, članak 99. ZZP-a/2007);

- da odredbe ugovora koje prema Zakonu ili sporazumu stranaka mora biti sastavljen u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (članak 85. ZZP-a/2003, članak 100. ZZP-a/2007)

- da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (članak 86. ZZP-a/2003, članak 101. ZZP-a/2007),

- i da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora da ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništetne odredbe (članak 87. ZZP-a/2003, članak 102. ZZP- a/2007).

18. Potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (članak 3. točka 1. ZZP-a/2003 i ZZP-a/2007).

19. Direktivom 93/13/EEZ[3] su utvrđeni ciljevi koje moraju ostvariti sve države članice Europske unije, između ostalog i člankom 3. u kojem se navodi: da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (članak 3. stavak 1.); da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu članka 3. na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i da kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu (članak 3. stavak 2.).

20. Prema navedenim odredbama i ciljevima postavljenim Direktivom 93/13/EEZ, a vezano za promjenjivu stopu redovne kamate i valutu glavnice u CHF, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007).

21. U smislu tih zakonskih odredbi, ciljeva Direktive 93/13/EEZ i odredbe članka 502.c ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za 3 Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ)

zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

22. U presudama zaštite kolektivnih interesa i prava (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. /presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015./ u odnosu na ugovaranje promjenjive stope redovne kamate, Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. u odnosu na valutu CHF), stranka kojih je bio i tuženik, a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno:

- da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijeđeni kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o krediti promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, na koji način je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a, a nastavno važećim ZZP-a, te ZOO-a,

- da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.

23. Tuženik ne tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli (CHF) bile drugačije stipulirane od istih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu koje su radi zaštite kolektivnih interesa bile predmetom razmatranja u gore navedenim odlukama, a niti je objasnio sudu u predmetnoj parnici kako su bili definirani parametri za određivanje promjenjive stope redovne kamate i glavnice u CHF, odnosno je li i na koji način kvalitativno i kvantitativno u razdoblju vraćanja kredita razrađivana uzročno-posljedičnu veza njihovih kretanja.

24. Dovođenjem u vezu neosporavanog iskaza tužitelja u kojem je izjavio da su kreditna sredstva uložena u dio kuće za rješavanje stambenog pitanja njegove obitelji i njega, da je prema uvjetima tuženika bio kreditno sposoban samo za ponuđeni kredit u CHF, da mu službenica u banci nije objasnila o čemu će ovisiti promjena stope redovne kamate, da mu je po tuženiku sugerirana valuta u CHF uz obrazloženje da se unazad više godina tečaj nije mijenjao i da je to najstabilnija valuta, da mu je to bio prvi kredit sa valutnom klauzulom, da mu iako je bio komitent tuženika nisu nuđeni povoljniji uvjeti kreditiranja, da njegov obrt T. jest nakon što je kuća kupljena prijavljen na adresi kuće, ali da obavljanje obrta nema veze sa kupljenom nekretninom za stanovanje (list 218. spisa), iskaza svjedoka E. Z. koji je izjavio da su 2006. bili u ponudi stambeni krediti u stranoj valuti, da može pretpostaviti da su na šalteru bile brošure i letci dostupni klijentima (list 218. - 219. spisa), sa Ugovorom o kreditu, kao jedini objektivni zaključak ostaje:

- da je tužitelj kreditna sredstva uložio u kupnju dijela kuće radi stambenog zbrinjavanja svoje obitelji i sebe;

- da se svrha kreditiranja nije izmijenila niti kroz razdoblje vraćanja kredita (tužitelj nije sklopio Ugovor o kreditu u svrhe koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti),

odnosno da tužitelj jest potrošač i da tuženik s tužiteljem kao potrošačem nije pregovarao o kriterijima na temelju kojih će se mijenjati stopa redovne kamate, i o mogućim rizicima po tužitelja u slučaju promjene stope redovne kamate i tečaja u CHF u odnosu na tečaj u vrijeme plasmana kredita (2006.).

25. To što su kreditnim sredstvima kupljenja dva stana i dana tuženiku u zalog kao osiguranje radi namirenja kredita u slučaju ne vraćanja, što je tužitelj nakon što je realizirao kredit (kupio nekretninu) prijavio obrta na adresi …, ne dovodi se u dvojbu zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj jest potrošač, budući da tuženik na pravno-relevantan način nije kompromitirao činjenicu da kupljene nekretnine nisu namijenjene obavljanja zanimanja tužitelja, da tužitelj u kupljenim nekretninama ne obavlja poslovnu aktivnost, niti poduzetničku djelatnost, kroz dosadašnje vrijeme vraćanja kredita.

26. Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja za zaključiti je da tuženik o riziku koji za tužitelja kao potrošača predstavlja promjena stope redovne kamate i valuta glavnice u CHF sa tužiteljem nije pregovarao, iako je bio svjestan rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja promjenjive stope redovne kamate i glavnice u valutu CHF, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovorni strana, da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran i da predstavlja standardni ugovor, da tužitelj na bilo koji način nije mogao utjecati na njegov sadržaj i da tuženik na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da su odredbe Ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i valuti u CHF bile predmetom pojedinačnog pregovaranja i da je tužitelja kao potrošača upoznao s mogućim rizicima po tužitelja.

27. U prilog neodrživosti žalbenih navoda treba imati u vidu da uzroci ništetnosti dijela potrošačkih ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate po jednostranoj Odluci banaka i vezivanje glavnice za tečaj CHF u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja svakog anuiteta ponaosob, obračunatog po tečaju banke (tuženika), nisu manjeg značaja, kako to pokušava prikazati tuženik, zastupajući u biti i stajalište moguće konvalidacije (članak 326. stavak 2. ZOO-a)[4] . To iz razloga što su usmjereni ne samo na zaštitu pojedinačnog interesa, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, što u konačnici potvrđuju osim mjerodavne odredbe članka 87. ZZP-a (članak 96. ZZP-a/2007) i članka 4. ZOO-a, izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača, tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno u dijelu obveznog sadržaja ugovora o kreditu (članak 10. - 19.).

28. Nadalje, neovisno o tome je li odredba iz potrošačkog ugovora proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena odredba iz potrošačkih ugovora nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja takvih ugovora, odnosno smatra se da nepoštena odredba iz potrošačkog ugovora nikad nije bila ugovorena.

29. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.

30. Suprotno žalbenim navodima proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

31. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da razlika između visine anuiteta ugovorenih Ugovorom o kreditu na dan isplate kredita i visine anuiteta koje je tužitelj plaćao po tuženiku obračunatoj glavnice u CHF prema tečaju na dan plaćanja anuiteta zbog rasta tečaja CHF i redovne kamate po stopi koju je tuženik jednostrano mijenjao svojim Odlukama, u razdoblju od 1. listopada 2006. do 1. lipnja 2019., iznosi ukupno 141.707,52 kune / 19.604,16 eura, koji ukupan iznos čini neto preplata po osnovi tečajne razlike - 124.548,95 kuna (127.210,15 kuna pozitivne razlike - 2.661,61 kunu negativne razlike = 124.548,95 kuna) i preplata zbog mijenjane stope redovne kamate u iznosu od 17.158,57 kuna (razlike u anuitetima prikazana u Tabelama nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, matematički izračun kojih nije sporan).

32. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio od tužitelja iznos od 141.707,52 kune / 19.604,16 eura, to je pravilno po prvostupanjskom sudu primijenjeno materijalno pravo kad je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju taj iznos (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja svako mjesečne razlike do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

33. Na iznose koje je tuženik dužan platiti, tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana kad ih je tužitelj platio tuženiku, a ne od dana podnošenja zahtjeva, budući 4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao te iznose na temelju nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi o promjenjivoj stopi redovne kamate i vezivanja glavnice za CHF, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja.

34. Iz navedenih razloga se ne mogu prihvatiti tvrdnje tuženika pod stavcima III. - V. obrazloženja žalbe, a niti odluke na koje se poziva i za koje pogrešno drži da podržavaju njegovo pravno shvaćanje predmetnog spora.

35. Neosnovano je i ustrajavanje tuženika na prigovoru zastare.

35.1. To iz razloga, što rok zastare radi isplate primljenog na temelju ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i o glavnici kredita u CHF teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske - Izvodi iz Zapisnika broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., objedinjeno Zapisnikom broj Su-IV-33/2022-2 31. siječnja 2022.), odnosno u konkretnom slučaju od 13. lipnja 2014. (ništetnost odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate) i od 14. lipnja 2018. (ništetnosti odredbi o kreditima kojima je glavnica vezana za CHF) i što je predmetna tužba podnesen 12. lipnja 2019. (prije isteka roka zastare od pet godina /članak 225. ZOO-a/).

36. Svako drugačije tumačenja zastare (početak, tijek, prekid, nastupanje) kad je u pitanju tužba potrošača za utvrđivanje restitucijskih učinaka (povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba), kao što je i predmetna, a povodom koje sud mora voditi računa o podređenom položaju u kojem se tužitelj kao potrošač nalazio u odnosu na tuženika kao trgovca, kako u pogledu pregovaračke moći tako i u pogledu informiranosti, te okolnosti da tužitelj kao potrošač nije znao niti mogao ocijeniti opseg svojih prava, protivno je načelu ekvivalentnosti i djelotvornosti, (principima pravnog sustava Republike Hrvatske).

37. Stoga se drugostupanjski sud ne može složiti sa tuženikovim tumačenjem pravila o zastari i prekidu zastare za novčano potraživanja tužitelja (stavak VI. točka a/ i b/ obrazloženja žalbe), odnosno da bi za odluku o zastari za restitucijski zahtjev bile mjerodavna pravila o trogodišnjem roku zastare, da ne postoji konkretna radnja tužitelja kojom je prekinuta zastara, da podnositelj kolektivne tužbe ne može mijenjati rok zastare, da ne postoje posebne zakonske odredbe koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, podnositelj kolektivne tužbe ne ostvaruje povrijeđeno subjektivno pravo potrošača pa ne može izazvati niti prekid zastare tog prava, to se ne mijenja niti tužbom potrošača na utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove odredbe jer se takvom tužbom ne traži utvrđenje postojanja tražbine, njezino osiguranje ili ostvarivanje u smislu članka 241. ZOO-a, zahtjevi iz kolektivne i pojedinačne tužbe nisu identični, odredba članka 241. ZOO-a nije derogirana posebnim zakonom, da je hrvatski zakonodavac želio da se početak roka zastare ili pak prekida zastare u slučaju podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa uredi drugačije nego li prema općim pravilima, takvo što izričito bi uredio mjerodavnim zakonskim propisima).

38. Iskazano shvaćanje početka roka zastare za restitucijske zahtjeve potrošača, kao posljedica nepoštenosti (ništetnosti) ugovorne odredbe je i u duhu prava Europske unije - presude Suda Europske unije broj C-485/19 od 22. travnja 2021. (LH protiv Profi Credit Slovakia s. r. o.), kojom je presuđeno:

"Načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili odredaba protivnih zahtjevima iz Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ primjenjuje rok zastare …. koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove." (točka 1. izreke)".

39. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno, presudom negativnog utvrđenja pod stavcima IV. i V. izreke deklarirao nepostojanje tuženikovog potraživanja u iznosu od 2.661,61 kunu (takozvana negativna razlika u tečaju CHF) i iznosu od 55.126,95 kuna / 11.880,55 CHF (takozvana negativna razlika po mijenjanoj stopi redovne kamate), sve sa zateznim kamatama i za svoju odluku u tom dijelu u bitnome dao razloge koji ne proturječe stanju spisa.

40. Naime, kako je navedeno pod točkom 30. obrazloženje, proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), koje pravo čine svi neosnovano plaćani iznosi od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

41. Prema odredbi članka 323. stavku 2. ZOO-a ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

42. Budući da su razlozi nepoštenosti (ništetnosti) dijela odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu stopu redovne kamate i ugovaranje glavnice u valuti CHF isključivo na strani tuženika, i da tužitelj nije znao niti je prema okolnostima morao znati za uzroke ništetnosti (rizik mijenjanja stope redovne kamate i ugovaranje glavnice u valuti CHF), to tuženiku ne pripada pravo od tužitelja potraživati iznose navedene u točki 39. obrazloženja (ta potraživanja tuženika prema tužitelju ne postoje), kako je to zaključio i prvostupanjski sud.

43. Stoga se ne može prihvatiti tuženikovo osporavanje prvostupanjske presude pod stavcima IV. i V. izreke, a niti njegovo tumačenje odredbe članka 55. ZZP-a i članka 323. ZOO-a (stavak VII. obrazloženja žalbe).

44. Osim toga, tuženik očito gubi iz vida da je neosporavanim nalazom i mišljenjem financijsko računovodstvenog vještaka utvrđena „neto“ preplata po osnovi tečajnih razlika koja iznosi 124.548,95 kuna i to na način da je od pozitivne tečajne razlike /127.210,56 kuna/ oduzeta takozvana negativna tečajna razlika /2.661,61 kunu/ (127.210,56 kuna - 2.661,61 kuna = 124.548,95 kuna), da je tužitelj u skladu sa nalazom i mišljenjem postavio restitucijski zahtjev po osnovi razlike u tečaju CHF, u iznosu od 124.548,95 kuna, a po osnovi promjenjive stope redovne kamate u iznosu od 17.158,57 kuna (preplata redovne kamate zbog povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu) i da mu je taj iznos dosuđen, da tužitelj na bilo koji način nije mogao utjecati na tuženikovu odluku o smanjenju stope redovne kamate od studenog 2011. do lipnja 2019. koje smanjenje je u odnosu na početno ugovorenu stopu redovne kamate za to razdoblje rezultiralo plaćanjem manjih iznosa redovne kamate (11.880,55 CHF / 55.126,95 kuna).

45. Dakle, suprotno tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud ispitao konkretan slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, nije dao važniju prednost tužitelju, niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženik.

46. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima postupka u dijelu stavka VI. izreke prvostupanjske presude kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 28.167,00 kuna / 3.738,4 eura.

47. Naime, kod eventualno kumuliranih zahtjeva, što je slučaj u konkretnoj parnici, vrijednost predmeta spora se ne određuje posebno prema svakom od navedenih zahtjeva, s obzirom da stranka koja ističe takve zahtjeve ne traži da se prihvate svi zahtjevi, a niti na temelju zahtjeva deklaratornog tipa, kako to tvrdi tuženik. U predmetnoj parnici za utvrđivanje naknade troškova tužitelju na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku mjerodavna je vrijednost predmeta spora od 141.707,52 kuna (vrijednost zahtjeva izražena u novcu), a ne 10.000,00 kuna, koju tuženik veže za deklaratorni glavni tužbeni zahtjev.

47.1. Prema mjerodavnoj vrijednosti predmeta spora (141.707,52 kuna), za radnje navedene po prvostupanjskom sudu, tužitelju pripada nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku, u iznosu od 25.000,00 kuna (Tbr. 7/1., 8/1., 42. i 50. OT.[5] ).

48. Budući da je podnesak od 16. veljače 2022. kojim je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev, nakon što je izveden dokaz financijskim vještačenjem, o kojem zahtjevu je meritorno odlučeno (list 271. - 276. spisa) s obzirom na svrhu podnošenja dispozitivni, a podnesak od 14. veljače 2022. - dostavljen sudu 2. ožujka 2022. (list 342.

- 344. spisa) pripremni, to je suprotno žalbenim navodima tuženika po prvostupanjskom sudu pravilno primijenjena odredba članka 155. ZPP-a kad je tužitelju za te podneska utvrđena nagrada za sastav po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa OT-om.

48.1. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 2. ožujka 2022. koji je istog dana dostavljen sudu (list 337. - 340. spisa) zbog čega se u tom dijelu žalbeni navodi tuženika ocjenjuju promašenim.

49. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo (članak 154. stavak 5. u vezi s člankom 155. i člankom 151. stavkom 1. i 2. ZPP-a) kad je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 28.167,00 kuna (nagrada za 5 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., u daljnjem tekstu: OT)

zastupanje - 25.000,00 kuna + sudska pristojba na tužbu - 400,00 kuna + na presudu - 1.767,00 kuna + trošak vještačenja - 1.000,00 kuna).

50. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

51. Iz navedenih razloga je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2657/2019-23 od 6. svibnja 2022. pod stavcima II., III., IV. i V. izreke, i dijelu stavka VI. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 28.167,00 kuna / 3.738,4 eura, odnosno odlučeno kao pod stavcima I. i II. izreke drugostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

Odluka na žalbu tužitelja protiv stavka I. izreke prvostupanjske presude

52. Prvostupanjski je sud pod stavkom I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je u cijelosti ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kreditu broj 240206 - 1031262160 / 51400607 - 5103111078 od 21. kolovoza 2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 21. kolovoza 2006. sklopljen između tuženika kao kreditora, tužitelja kao korisnika kredita, M. B. B. i D. B. kao sudužnika, uz

obrazloženje:

- da ugovorena valuta u CHF ne povlači za sobom ništetnost cijelog Ugovora;

- da su prema odredbi članka 1065. i članka 1021. ZOO-a bitni sastojci ugovora obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je to ugovoreno;

- da eventualna ništetnost odredbi u dijelu ugovorene zaštitne klauzule i načina mijenjanja stope redovne kamate nisu bitni elementi ugovora;

- da ugovor može opstati i bez tih elemenata,

- i da je odredbama članka 87. i članka 102. ZZP-a izričito propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe, odnosno da odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez načina određivanja mijenjanja stope redovne kamate (Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

53. Žalbene razloge zbog kojih pobija prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke punomoćnik tužitelja veže uz shvaćanje da je trebalo uzeti u obzir da su u odlukama donesenim u parnicama radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača "oba bitna sastojka ugovora o kreditu u CHF i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) odredba o VA CHF (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim", da je odbijanjem glavnog tužbenog zahtjeva tužitelju uskraćena djelotvorna sudska zaštita (članak 47. Povelje Europske unije) i povrijeđena pravila o sadržaju presude (članak 354. stavak 2. ZPP-a) i s tim u vezi se poziva na tumačenja Povelje i Direktive 93/13/EZ u odlukama Suda Europske unije u predmetima po zahtjevima C-34/13. i C-414/16.

54. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke nisu utvrđeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti žalbeni razlozi na koje se poziva punomoćnik tužitelja.

55. Drugostupanjski je sud suglasan sa shvaćanjem prvostupanjskog suda navedenom pod točkom 53. obrazloženja ove presude i ne nalazi potrebnim posebno odgovarati na žalbene navode punomoćnika tužitelja, budući da bi se isto svelo na prepričavanje onog što je prvostupanjski sud vrlo jasno iskazao.

56. Osim toga, tužitelj je u iskazu pred sudom manifestirao afirmativni stav vezano za predmetni Ugovor o kreditu (list 218. spisa), što je u skladu sa načelom afirmacije (održivosti) ugovora kako prema zakonodavstvu Republike Hrvatske, tako i prema pravu Europske unije, tako da nije jasno je li, a ako jest koje pravozaštitne ciljeve punomoćnik tužitelja imao u vidu kada je podnio predmetnu žalbu.

57. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

58. Iz razloga navedenih pod točkama 53. - 58. obrazloženja je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2657/2019-23 od 6. svibnja 2022. pod stavkom I. izreke, odnosno odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke drugostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak III., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak IV.).

U Zagrebu 9. travnja 2024.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.