REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-732/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ARIS 2000 d.o.o., Zagreb, Fraterščica 60, OIB: 06571045637, protiv tuženice Nava banka d.d. u stečaju, Zagreb, Tratinska 27, OIB: 07492912398, zastupane po punomoćnici Jaki Ćurić, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7114/2019-4 od 19. listopada 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-392/2018 od 29. listopada 2019., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7114/2019-4 od 19. listopada 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-392/2018 od 29. listopada 2019., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa iznosa od 500.000,00 kn, na temelju bjanko zadužnice na kojoj je potpis ovjeren po javnom bilježniku Đurđici Pozaić iz Zlatara pod brojem OV-4389/08 od 26. kolovoza 2008., za korist tuženice koja je 19. svibnja 2019. tražila naplatu putem Financijske agencije i tužitelj je obvezan naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 31.250,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev a tuženica obvezana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 20.000,00 kn/2.654,46 eura.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 59/2023-2 od 8. ožujka 2023. dopuštena je revizija tuženice u odnosu na pravno pitanje:

"Računaju li se rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla od dana ovjere potpisa zadužnice kod javnog bilježnika ili od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku odluku, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija tuženice je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa iznosa od 500.000,00 kn, traženog na temelju bjanko zadužnice od 26. kolovoza 2008.

8. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 3043 od 9. studenog 2010. sklopljen između tuženice kao davatelja kredita i Novabela Grupe d.o.o. kao korisnika kredita (dužnika),

- da je tužitelj 26. kolovoza 2008. izdao tuženici bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn koja je korištena kao jedno od sredstava osiguranja naplate tražbine po navedenom kreditu, na kojoj je kod javnog bilježnika Đurđice Pozaić iz Zlatara ovjeren potpis Hrvoja Šimića, zakonskog zastupnika tužitelja, pod br. OV-4389/08,

- da je tuženica 19. svibnja 2015. predmetnu zadužnicu podnijela na izravnu naplatu Financijskoj agenciji i da je tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-9951/17 upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

9. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev uz tvrdnju da su radi osiguranja naplate tražbine iz Ugovora o kreditu sklopljeni i Sporazumi o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 92210186 od 5. studenog 2010. i od 15. siječnja 2010. i to u formi javnobilježničkog akta, u kojima da je utvrđeno postojanje tražbina prema korisniku kratkoročnog kredita. Zaključuje da se radi o solemniziranim privatnim ispravama koje imaju snagu sudske nagodbe u smislu odredbe čl. 263. st. 2. u vezi s čl. 271. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/96). Slijedom toga zaključuje, a primjenom odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/1 i 78/15 - dalje: ZOO), da nije protekao desetogodišnji zastarni rok od dana sklapanja Sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 15. siječnja 2010. i da je moguće provesti spornu pljenidbu i prijenos.

10. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku odluku uz obrazloženje da u konkretnom slučaju zahtjev za izravnu naplatu nije podnesen na temelju Sporazuma već na temelju zadužnice koja ima učinak rješenja o ovrsi. Poziva se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. studenog 2018. prema kojemu:

"Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).“

10.1. Smatra da je zastarni rok počeo teći danom izdavanja zadužnice, pa da je stoga od dana izdavanja bjanko zadužnice 26. kolovoza 2008. do dana podnošenja zahtjeva Financijskoj agenciji 19. svibnja 2015. protekao petogodišnji zastarni rok slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev.

11. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

12. Prema odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96, koji je bio na snazi u trenutku izdavanja zadužnice, dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

13. Imajući u vidu naprijed citirano pravno shvaćanje revizijskog suda, kao i odredbu čl. 183. st. 1. OZ/96, proizlazi da predmetna zadužnica predstavlja privatnu ispravu na kojoj je kod javnog bilježnika samo ovjeren potpis zakonskog zastupnika i da ista nije solemnizirana. Stoga takva zadužnica ne predstavlja sudsku odluku (pa tako ni sudsku nagodbu), niti predstavlja rješenje o ovrsi, već samo ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, u kojoj situaciji nema mjesta primjeni zastarnog roka iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO kako to navodi prvostupanjski sud.

14. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

15. Stoga se rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (u tom smislu i Rev 2260/17-2 od 14. studenoga 2017.). Time je odgovoreno na postavljeno pitanje.

16. Osobito u konkretnom slučaju u kojem je, prema utvrđenjima sudova, bjanko zadužnica izdana i potpis ovjeren 26. kolovoza 2008., a ugovor o kreditu je sklopljen 9. studenog 2010. Zadužnica predstavlja sredstvo prisile prema dužniku da ispuni svoju obvezu iz osnovnog pravnog posla, ovdje ugovora o kreditu, te se podnosi na naplatu (dospijeva) tek ako dužnik ne bi ispunio tu svoju obvezu iz tog osnovnog posla.

17. Neprihvatljivo je stoga, shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojemu bi se početak roka zastare računao „unatrag“, od dana ovjere potpisa na zadužnici. Shvaćanje drugostupanjskog suda da se početak tijeka zastarnog roka računa od dana izdavanja odnosno, ovjere potpisa na zadužnici doveo bi do toga da se time gubi cilj i svrha tog sredstva osiguranja dužne tražbine koja se tom zadužnicom osigurava.

18. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa i time pogrešne primjene materijalnog prava, činjenično stanje nepotpuno utvrđeno (u svezi okolnosti kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze odnosno kada je dospjela sporna obveza), to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih odluka, pa je na temelju odredbe čl. 399. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

19. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković

Broj zapisa: 9-30867-aef73

Kontrolni broj: 09f44-31ce1-a6529

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Slavko Pavković, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.