REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1163/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G. iz N. G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Z., OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-191/2023-2 od 6. lipnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-357/2017-31 od 17. studenog 2022., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Tuženici se dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-191/2023-2 od 6. lipnja 2023. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
''Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?''.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-191/2023-2 od 6. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-357/2017-31 od 17. studenog 2022.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je osporio navode tuženice iz prijedloga te je predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten, a podredno odbiti kao neosnovan.
3. Prijedlog je dopušten.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, a u obrazloženju važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozvala se na više presuda županijskih sudova (Županijski sud u Osijeku poslovni broj Gž R-127/2019 od 8. travnja 2019., Županijski sud u Splitu poslovni broj: Gž R-171/2020 od 10. prosinca 2020., itd.) u kojima su zauzeta suprotna shvaćanja o dokaznoj snazi iskaza tužitelja i svjedoka u odnosu na sadržaj evidencije radnog vremena potpisane od ovlaštenih osoba.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje naznačeno u izreci rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda, primjerice odluke poslovni broj: Rev-927/22-2 od 7. veljače 2023. U navedenoj odluci izraženo je shvaćanje da se pri primjeni pravila o teretu dokazivanja treba voditi računa o svim okolnostima slučaja bitnim za utvrđenje je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena kako bi sudovi mogli odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, dok iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da su sudovi o svim tim okolnostima slučaja vodili računa kada su dali prednost personalnim dokazima pred materijalnim dokazima (tako i u Revd-3767/2023-2 od 5. prosinca 2023.).
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
