REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1434/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. M., OIB …, iz M., koju zastupaju punomoćnici S. Š. i M. K., odvjetnici u D., protiv tuženika T. z. O. Ž. D., OIB …, sa sjedištem u M., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-627/2023-3 od 12. prosinca 2023. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-198/2022-22 od 21. travnja 2023. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tužiteljici revizija protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-627/2023-3 od 12. prosinca 2023. zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-627/2023-3 od 12. prosinca 2023. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-198/2022-22 od 21. travnja 2023. i odbačena tužba tužiteljice kao nepravovremena.
2. Prijedlog je utemeljen na tvrdnji da je drugostupanjski sud povrijedio konvencijsko i ustavno pravo tužiteljice na pravično suđenje kada je ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu jer predlagateljica tvrdi da je zaključak drugostupanjskog suda o vremenu podnošenja tužbe, a time i o njezinoj nepravovremenosti, suprotan ispravama koje prileže spisu i među strankama nespornim činjenicama. Pritom tužiteljica polazi od tvrdnje da je administrativnom greškom sudskog službenika u parničnoj pisarnici na prijamnom štambilju na tužbi navedeno da je tužba predana neposredno sudu 28. srpnja 2022. što nije točno, jer je tužba predana preporučenom pošiljkom 25. srpnja 2022., kako je to utvrdio i obrazložio prvostupanjski analizirajući podatke pribavljene od Hrvatske pošte, i to potvrde prijamnih brojeva RG190822036HR i RG190822040 RH i očitovanja Hrvatske pošte da su ove pošiljke predane na poštu 25. srpnja 2022. u poštanski ured 20103 Dubrovnik, a uručene 28. srpnja 2022. putem PP 8/20000 Dubrovnik kojim se koristi Općinski sud u Dubrovniku. Osim toga, u prijedlogu je istaknuto da ova činjenica u postupku, nakon pripremnog ročišta održanog 21. studenoga 2022., nije bila sporna zato što je tuženik na tom ročištu naveo da ne spori vrijeme (datum) predaje predmetne tužbe.
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio ga odbaciti.
4. Postupajući u skladu s odredbom članka 387. stavka 1. i članka 385.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da je navodima u prijedlogu za dopuštenje revizije i njegovim prilozima predlagateljica učinila vjerojatnim da je u postupku pred sudom drugog stupnja povrijeđeno njezino konvencijsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustava RH). Vjerojatnost te povrede postoji stoga što pobijana drugostupanjska odluka nije obrazložena uvjerljivim i dostatnim razlozima koji bi opravdavali zaključak o nepravovremenosti tužbe.
5. Naime, sud je drugog stupnja ukinuo prvostupanjsku presudu kojom je bio prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Odluka tuženika od 13. lipnja 2022. kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na radnom mjestu statističar - informatičar nedopuštena, zatim kojom je bio prihvaćen i tužbeni zahtjev za sudski raskid radnog odnosa zasnovanog Ugovorom o radu sklopljenim među strankama 1. ožujka 2017. na neodređeno vrijeme za spomenuto radno mjesto, i to s danom raskida 7. kolovoza 2022., kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 2.866,81 € te je nakon toga odbacio tužbu cijeneći pritom samo sadržaj na tužbi otisnutog štambilja iz kojeg proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena 28. srpnja 2022.
6. Međutim, iz sadržaja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud, upravo raspravljajući tuženikov prigovor nepravovremenosti tužbe, podsjećajući s tim u vezi na posljedice njegove osnovanosti, prije upuštanja u meritum spora, utvrdio pregledom ispisa knjige Hrvatske pošte d.d., da je predmetna tužba podnesena sudu 25. srpnja 2022. preporučenom poštom, u točki 4.1. presude naveo da ta ″činjenica među strankama nije ni sporna budući tuženik na pripremnom ročištu održanom 21. studenog 2022. izrijekom u svezi ispisa iz prijemne knjige Hrvatske pošte d.d. (list spisa 36) navodi da tuženik ne spori vrijeme (datum) predaje predmetne tužbe pošti“. K tome je sud prvog stupnja u točki 4.6. presude naveo i: ″Obzirom na nespornu činjenicu da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela sudu preporučenom pošiljkom 25. srpnja 2022, sud utvrđuje da je predmetna tužba podnesena u roku propisanom čl. 133. st. 2. u svezi st. 1. ZR te da je ista stoga pravovremena, a prijedlog tuženika da se tužba odbaci kao nepravovremena neosnovan″.
7. Sud drugog stupnja, prihvaćajući tuženikov prigovor nepravovremenosti tužbe, ni jednom riječju ne navodi zbog kojih razloga ne prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na temelju kojih je taj sud ocijenio neosnovanim ovaj tuženikov prigovor niti utvrđuje pravilnost ocjene dokaza prvostupanjskog suda izvedenih na ovu okolnost u postupku, jednako kao što ne cijeni ni sadržaj navoda tuženika s pripremnog ročišta održanog 21. studenoga 2022, već samo cijeni sadržaj štambilja otisnutog na tužbi, i to posve izolirano od ostalih dokaza i preostalog sadržaja spisa.
8. Takav pristup drugostupanjskog suda upućuje na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zato što je pravo na obrazloženu sudsku odluku neizostavan aspekt prava na pravično suđenje (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetu Ruiz Torija protiv Španjolske, presuda od 9. prosinca 1994., predmet broj 18390/91, paragraf 29; Ustavni sud Republike Hrvatske, odluka broj U-III-3463/2012 od 20. lipnja 2013.). Obrazloženja sudskih odluka su iznimno važna zato što je izostanak ozbiljnih, relevantnih i dostatnih razloga za ocjene kakve su odlukom dane prvi i najvažniji znak koji upućuje na arbitrarno sudsko odlučivanje (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, odluka broj U-III-412/2016 od 3. lipnja 2016.), a arbitrarnost u osnovi predstavlja najšire područje slobodnog odlučivanja na podlozi zakonske ovlasti jer predstavlja vrstu legalizirane samovolje (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, odluka broj U-III-412/2016 od 3. lipnja 2016. i dr.) koje je u suđenju pred sudovima sasvim neprihvatljivo i štetno jer ugrožava temelje pravne sigurnosti i vladavine prava.
9. Stoga je na temelju odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP valjalo tužiteljici dopustiti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 9. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
