REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1974/2023-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. R., Republika Slovenija, R., kojeg zastupa opunomoćenica M. G. P., odvjetnica u P. ., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave Pazin, P. ., radi oglašavanja ništavim inspekcijskog rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-1420/2022-6 od 16. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-1420/2022-6 od 16. ožujka 2023. godine.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda R., Službe građevinske inspekcije, Ispostave u P. KLASA:UP/I-362-02/18- 02/475, URBROJ: 443-02-02-17-22-87 od 17. studenog 2022., ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Rješenjem tuženika, od 17. studenog 2022., odbačen je zahtjev za oglašavanje ništavim inspekcijskog rješenja o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/18- 02/475, URBROJ: 531-07-1-3-1-18-5 od 12. travnja 2018., s obrazloženjem da razlozi koje navodi tužitelj u svojoj tužbi za oglašavanje ništavim, ne predstavljaju situaciju iz odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) te da ne postoji pravna ni stvarna nemogućnost izvršenja rješenja o uklanjanju.
3. U žalbi kojom pobija prvostupanjsku presudu, tužitelj navodi da je u svojoj tužbi tražio poništavanje već pravomoćnog rješenja tuženika o uklanjaju građevine na kč. br. 851/55 KO P. . pozivajući se pritom na odredbu članka 128. stavka 1. točke 3. ZUP-a obzirom izvršenje tog rješenja iz 2018. godine nije pravno ni stvarno moguće. Tužitelj smatra da je rješenje tuženika iz 2018. doneseno uz primjenu pogrešnog materijalnog propisa. Stoga je izvršenje rješenja nemoguće jer je protivno zakonu, a stvarno nemoguće jer je tužitelj dio objekta koji nije upisan u zemljišne knjige uklonio još 2018. godine. Tužitelj je zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine kč. br. 851/55 KO P.3 . Na navedenoj nekretnini nalazi se ranije ozakonjena završena, slobodnostojeća, jednostavna zgrada, stambene namjene, vanjske tlocrtne dužine i širine 5,20 m x 5,16 m visine 2,25m, ukupne visine 2,65 m, GBP 24,35 m2, jednostrešnog krova, broj etaža: jedna - prizemlje. Tužitelju je pobijanim rješenjem iz 2018. naloženo da ukloni građevinu izgrađenu na kč. br. 851/55 KO P.3 ., ukupnih tlocrtnih dimenzija 8,80m x 7,35 m. Tužitelj je dio građevine koji prelazi onaj dio upisan u zemljišne knjige, uklonio, a ishodio je i rješenje I. županije KLASA: UP/I- 361-03/18-01/000458, URBROJ: 2163/1-18-06/8-19-0005 od 29. ožujka 2019. sukladno glavnom projektu te mu za navedene radove nije bila potrebna građevinska dozvola. Građevina tužitelja je potpuno legalizirani objekt upisan u zemljišne knjige, što u pravnom smislu predstavlja objekt za koji je izdana građevinska i uporabna dozvola, te prema važećoj sudskoj praksi ne postoji zakonska mogućnost njegova uklanjanja. Tužitelj je imao dozvolu – rješenje nadležnog tijela graditeljstva da mu za radove koje izvodi, nije potreba građevinska dozvola. Smatra da pobijanim rješenjem tuženika ne može biti naloženo uklanjane građevine ako je ta građevina upisana u zemljišnoj knjizi, osim u slučaju kada je u zemljišnim knjigama izvršena zabilježba da je ta građevina upisana bez uporabne dozvole. Takav je stav zauzet na sjednici Visokog upravnog suda RH, Imovinsko – pravnog odjela od 13.1.2012. godine (posl. br. Su-19/2012-2 od 13. siječnja 2012.). Navedeni zaključak odnosi se na odredbu članka 295. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, odnosno danas članka 16. stavka 3. Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine", broj: 153/13. i 115/18.). Predlaže usvojiti žalbu i tužbeni zahtjev.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12, 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi.
7. Naime, predmet zahtjeva tužitelja je oglašavanje ništavim pravomoćnog rješenja, koje tužitelj smatra nezakonitim te zbog toga i pravno neizvršivim.
8. Međutim, kada bi rješenje na koji se odnosi zahtjev za utvrđenje ništavosti i bilo zahvaćeno materijalnopravnom nezakonitošću, to ne bi bio razlog za njegovo oglašavanje ništavim.
9. Ovo stoga što je oglašivanje rješenja ništavim izvanredni pravni lijek koji se može koristiti samo pod strogim formalnim uvjetima reguliranim odredbom članka 128. stavka 1. ZUP-a. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da se ti strogi formalni uvjeti nisu ispunili. Naime, pravomoćno rješenje će se oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti; 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku; 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja, a koji razlozi nisu opstojni u predmetnom slučaju. 9.1. Razlogom pak stvarne nemogućnosti smatra se objektivna zapreka za izvršenje rješenja u pogledu osoba ili u pogledu glede stvari, a pravna nemogućnost postoji kada bi izvršenje rješenja bilo protivno zakonu ili drugom propisu. U konkretnom predmetu riječ je o pravomoćnom rješenju o uklanjanju, koje se neće izvršiti ako su točne tvrdnje tužitelja da je uklonio dijelove građevine koje nisu bile izgrađene u skladu s odredbama Zakona o gradnji i podacima o postojećoj građevini, ali se o tome može odlučivati kroz postupak izvršenja tog rješenja, a ne kroz instituti oglašivanja rješenja ništavim.
10. Navedeno je valjano argumentirano u pobijanoj presudi pa se tužitelj dodatno upućuje i na obrazloženje presude prvostupanjskog suda, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
11. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari pa ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 9. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
