REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 6 Gž -273/2024-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. B., S., zastupana po punomoćniku E. S., odvjetniku u S., protiv tuženika U. O. d.d. Z., OIB: …, zastupana po punomoćnicima u O. D. B. i P. iz S., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 16. studenog 2023., poslovni broj: Pn-28/2021-28., 9. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice T. B. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 16. studenog 2023., poslovni broj: Pn-28/2021-28.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Tuženiku se nalaže da kroz petnaest dana plati tužiteljici iznos od 3.100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. ožujka 2018. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/93, 7/96, 112/99, 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II.Tuženiku se nalaže da u roku od petnaest dana isplati tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29.s t. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/93, 7/96, 112/99, 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Dužna je tužiteljica u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.212,75 EUR/9.137,50 kn."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu je pravovremeno uložila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka poučivši parnične stranke da žalbu mogu izjaviti u roku od osam dana od dana objave presude, a ne u roku od 15 dana kako je propisano Zakonom o parničnom postupku. Također ističe da je presuda nerazumljiva i proturječna. To zato što sud piše da je utvrđeno da je vozač teretnog vozila Scania bio zaustavljen, pa da se pokrenuo kada dolazi do udara u vozilo tužiteljice, a potom piše da niti jedan dokaz ne upućuje na zaključak da je kritične prigode „pravilno (vozač automobila tužiteljice) procijenio postupanje vozača kamiona, jer je isti bio u kretanju, vozio brzinom od 10 km/h“, tj. nije stajao niti je osiguraniku tuženika na bilo koji drugi način dao znak da ga propušta. Osim toga ističe kako iako sud utvrđuje da je vozaču teretnog vozila na mjestu štetnog događaja naplaćena novčana kazna zbog počinjenog prekršaja iz članka 43. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sud piše da niti jedan dokaz ne upućuje da vozač automobila tužiteljice nije pravilno procijenio stanje na cesti i ponašanje vozača teretnog vozila, te da je uzrok nesreće u njegovom ponašanju. Smatra da su izložene povrede takve naravi da je pobijanu presudu potrebno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), na koju se ukazuje u žalbi.

5.1. Nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 348. stavkom 1. i člankom 457. ZPP-a na koju se također ukazuje žalbom, jer iako je prvostupanjski sud dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku u pogledu roka u kojemu se podnosi žalba, ova povreda nije utjecala na pravilnost i zakonitost provedenog postupka, jer je tužiteljica svoje zakonsko pravo na izjavljivanje žalbe iskoristila podnošenjem iste.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi predloženi dokazi koji su pravilno ocijenjeni.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je među strankama bio nesporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Osim toga, a kako proizlazi iz stanja prvostupanjskog spisa, među strankama nije bila ni sporna visina nastale štete koju je tužbom potraživala tužiteljica.

7.1. U prvostupanjskom je postupku, između ostalog, utvrđeno:

- da je do štetnog događaja došlo 19. siječnja 2018. oko 11,15 sati u S., S. ulica kod kbr. 70 i da su u istoj sudjelovali teretno vozilo marke Scania 114L registarske oznake …, koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženice, te osobni automobil marke Renault Megane registarske oznake … u vlasništvu tužiteljice, a kojim je u trenutku štetnog događaja upravljao njezin suprug R. B.;

- da su djelatnici policije obavili očevid, ali nisu utvrdili materijalne tragove na kolniku niti su sastavili zapisnik o očevidu i nisu izradili skicu situacijskog plana, već samo potvrdu o prometnoj nesreći odnosno službenu zabilješku, a i fotografirali su mjesto kontakta i oštećenja na vozilima;

- da je S. ulica, u kojoj je došlo do štetnog događaja, namijenjena za dvosmjerno odvijanje prometa, da je uz južni rub kolnika izgrađen nogostup iznad razine kolnika, a južno od njega se nalazi parkiralište, gdje je označena kratka isprekidana crta, te je postavljen znak obveznog zaustavljanja, što znači da je S. ulica cesta s prednošću prolaska;

- da je prema nalazu prometnog vještaka J. Š., dipl. ing. do štetnog događaja došlo na način da se teretni automobil Scania kretao južnim kolničkim trakom S. ulice iz smjera zapada u smjeru istoka u koloni vozila koja se, zbog gustog prometa kretala usporeno i povremeno se zaustavljala, dok se automobila marke Renault Megane kretao prilazom s parkirališta skrećući udesno na kolnik S. ulice iz smjera juga u smjeru istoka, nakon čega se zbog zastoja u prometu zaustavio u fazi skretanja, pri čemu nije potpuno dovršio radnju skretanja udesno, ali je većim dijelom bio na kolniku S. ulice, pa nakon što je vozač teretnog automobila Scania pokrenuo svoje vozilo u smjeru istoka, došlo je do udara prednjeg dijela teretnog vozila u stražnji lijevi blatobran zaustavljenog osobnog automobila tužiteljice, kojega je dalje potiskivao u smjeru kretanja do mjesta konačnog zaustavljanja;

- da je vozaču teretnog vozila na mjestu štetnog događaja zbog počinjenog prometnog prekršaja iz članka 43. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama naplaćena novčana kazna.

8. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza, a uvažavajući odredbe članaka 12, stavka 4., članka 16. stavka 2. članka 34. stavka 1., kao i članaka 44. i 45. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 dalje: ZSCP), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, zaključio da je dužnost vozača tužiteljičina vozila bila da propusti sva vozila i pješake koji se kreću cestom na koju se uključuje, te da je uzrok nastanka štetnog događaja u njegovom ponašanju, jer nije poštivao prometne znakove, odnosno nije poštivao znak izričite naredbe zaustavljanja, niti je poduzeo radnju uključivanja u promet, a da se prethodno uvjerio kako to može učiniti bez dovođenja u opasnost drugih sudionika u prometu, pa kako se vozač osiguranika tuženice kretao svojom trakom, respektirajući situaciju na cesti, vozeći se u okviru propisane brzine kretanja, za nastanak štetnog događaja, a u situaciji kada je kod oba sudionika u prometu postojala mogućnost uočavanja, kao i za nastalu štetu isključivo je odgovoran onaj tko se nije pridržavao zakonskih propisa, odnosno zabrana.

9. Utvrđenja prvostupanjskog suda, ocjenu dokaza, kao i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. U vezi sa žalbenim navodom kako je vozaču osiguranika tuženice naplaćena novčana kazna zbog počinjenog prekršaja iz članka 43. stavka 1. i 2. ZSPC-a, i kako prvostupanjski sud navedeni dokaz – Potvrdu o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja nije pravilno ocijenio, valja navesti da niti jednim zakonskim člankom, pa tako niti člankom 12. stavkom 3. ZPP-a, nije propisano da bi parnični sud bio vezan pravomoćnom odlukom nadležnog suda ili drugog tijela za prekršaje u pogledu krivnje za počinjeno djelo koje predstavlja prekršaj. Potvrda o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja od 19. siječnja 2018. (strana 31. spisa) isprava je koja je nastala u zakonom uređenom postupku, te kao takva ima svoju dokaznu vrijednost i treba biti ocijenjena u skladu s člankom 8. ZPP-a, a parnični sud nije vezan za činjenični opis i pravnu kvalifikaciju počinjenog prekršaja. Osim toga, svakako valja i navesti da iz Potvrde Postaje prometne policije S. broj …od 12. ožujka 2018. proizlazi da je osiguraniku tuženice izrečena novčana kazna za počinjenje prekršaja iz članka 43. stavka 1. i 2. i to zbog nepropisnog prestrojavanja. Svakako je nejasno o kakvom bi se to prestrojavanju osiguranika tuženice radilo, kada iz svih izvedenih dokaza proizlazi da se isti kretao svojom kolničkom trakom u koloni vozila.

11. Prvostupanjski je sud stoga, analizom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza skupno, a sukladno članku 8. ZPP-a, uvažavajući prije svega činjenicu da je obveza vozača tužiteljičina vozila, sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, bila da propusti sva vozila koja su se kretala Solinskom ulicom, jer se isti uključivao na navedenu cestu sa sporedne ceste na kojoj je na jasan način bio istaknut znak obveznog zaustavljanja, što je isti propustio učiniti, i bez da je jasno i pravodobno upozorio vozača osiguranika tuženice o svojoj namjeri uključivanja u promet, odnosno bez da mu je osiguranik tuženice na jasan i nedvojben način pomoću pokazivača smjera ili rukom, dao znak da to može nesmetano učiniti, prouzrokovao prometnu nezgodu u kojoj je oštećeno vozilo tužiteljice. Činjenica da je vozaču osiguranika tuženice izrečena novčana kazna zbog počinjenog prekršaja iz članka 43. stavka 1. i 2. ZSPC-a ne dovodi automatski, kako to smatra tužiteljica, da bi osiguranik tuženice bio obvezan naknaditi štetu koja joj je nastala na njezinu vozilu. Također, nije od presudnog značenja niti to je li osiguranik tuženice prethodno bio zaustavljen ili u pokretu (5-10km/h), jer je obveza vozača tužiteljičina vozila bila da ga propusti.

12. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja navesti da se sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pa kako tužiteljica posebno ne osporava odluku o troškovima postupka, a uvažavajući sve naprijed navedeno, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a prvostupanjsku presudu je valjalo potvrditi u cijelosti.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 9. travnja 2024.

Sutkinja

Draženka Ilak