Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1600/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice M. Ž. /OIB:…/ iz V., koju zastupa B. Z., odvjetnik iz P.¹, protiv tuženice P. b. Z. d.d. /OIB:…/ iz Z., koga zastupa A. Š. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. M., M., S. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-413/2021 od 31. siječnja 2023., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-413/2021 od 31. siječnja 2023. pod stavcima I., II., III. izreke, dijelu stavka IV. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.259,78 eura / 24.560,82 kuna[1] sa zateznim kamatama i stavku VI. izreke.

II. Preinačuje se po žalbi tužiteljice odluka o troškovima postupka u dijelu kojim tužiteljici nisu priznati daljnji troškovi prvostupanjskog postupka u iznosu od 17,85 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 17,85 eura na ime parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za jedan (1,00) euro

postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje odluka o troškovima u dijelu kojim tužiteljici nije priznat daljnji iznos od 124,49 eura (preko iznosa od 2.072,75 eura do iznosa od 2.197,24 eura) sa zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 104,31 eura, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg iznosa od 77,71 eura na ime troška žalbenog postupka (preko iznosa od 104,31 eura do iznosa od 182,02 eura).

r i j e š i o  j e

Ukida se po žalbi tužiteljice presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-413/2021 od 31. siječnja 2023. u dijelu stavka IV. izreke koji glasi "koji ukupni iznos se umanjuje za 242,61 eura / 1.827,96 kuna, za koji iznos se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovana", bez vraćanja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

- pod stavkom I. izreke utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovoru o kreditu broj 9010688774 koji je sklopljen između parničnih stranaka 24. kolovoza 2005., i solemniziran 25. kolovoza 2005. pod brojem OU-1079/05 po javnog bilježnika T. F. iz P.² iz točke 1. i 7.2. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), iz članka 7.2. u kojem je propisano da se kredit i kamata iz točke 4. Ugovora otplaćuju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, iz točke 4.2. u dijelu u kojem je navedeno da se kamata obračunava u CHF, u točkama 5. stavku 2. i 6. stavku 2. u kojima je navedeno da se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, iz točke 12.9. u cijelosti koja glasi: "Potpisom ovog Ugovora, Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.";

- pod stavkom II. izreke utvrđeno da je u I. (prvom) Dodatku ugovoru o kreditu broj 9010688774 koji je sklopljen između parničnih strana 29. rujna 2011. ništetna odredba iz članka 2. i članka 3. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF);

- pod stavkom III. izreke utvrđeno da je u II. (drugom) Dodatku ugovoru o kreditu broj 9010688774 koji je sklopljen između parničnih strana 11. listopada 2013. ništena odredba iz članka 2. i članka 3. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).;

- pod stavkom IV. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.259,78 eura / 24.560,82 kuna sa zateznim kamatama navedenim u stavku četvrtom izreke, sve umanjeno za iznos od 242,61 eura / 1.827,96 kuna, za koji iznos je tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

- pod stavkom VI. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.054,90 eura / 15.482,66 kuna sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2023. do isplate.

Pod stavkom V. izreke je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 971,69 eura /7.321,22 kuna (preko iznosa od 3.259,78 eura / 24.560,82 kune do iznosa 4.231,47 eura / 31.882,04 kuna) sa zateznim kamatama.

2. Protiv presude pod stavcima I., II., III., IV. i VI. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženik predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 390,13 eura.

3. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavkom IV. izreke u dijelu kojim je dosuđeni iznos umanjen za iznos od 242,61 eura / 1.827,96 kuna (za takozvanu negativnu razliku u tečaju CHF) i za taj iznos odbijen tužbeni zahtjev, i odluke o troškovima u dijelu s kojim nije uspjela u prvostupanjskom postupku (za iznos od 142,34 eura), žali se tužiteljica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. ZPP-a.

4.1. Tužiteljica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtjeva trošak žalbe u iznosu 182,02 eura.

5. Odgovor na žalbu tužiteljice nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj 9010688774 koji je sklopljen između parničnih stranaka 24. kolovoza 2005. sa Dodacima (I. i II.), kojima su novčane obveze tužiteljice vezane za plaćanje u CHF prema tečaju kreditora obračunavanog na dan dospjelosti svakog pojedinog anuiteta, za isplatu iznosa od 3.259,78 eura / 24.560,82 kuna na ime razlike u anuitetima kredita između kunske protuvrijednosti prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan korištenja kredita, naspram iznosa anuiteta koje je tužiteljica u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćala tuženiku tijekom otplate kredita, specificiranih po datumima sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama,

9. Nije sporno:

- da su tuženik (kreditor) i tužiteljica (korisnik kredita) sklopili 24. kolovoza 2005. Ugovor o kreditu broj 9010688774 za iznos od 23.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, na rok otplate kroz 144 mjeseca (12 godina), namjena kojeg je bila adaptacija tužiteljičine obiteljske kuće i dva Dodatka (29. rujna 2011. i 11. listopada 2013.) koji su se odnosili na prijevremeno vraćanje kredita (skraćivanje roka vraćanja kredita u protuvrijednosti kuna od CHF);

- da je u članku 7. /otplata kredita/ i Dodacima ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća svakog obroka ponaosob, koje obračunava kreditor;

- da je tužiteljica vratila tuženiku kredit zaključno sa 31. svibnjem 2015.;

- da razlika plaćenih anuiteta po tužiteljici uzimajući u obzir tečaj CHF na dan dosjeća anuiteta, obračunavat po tuženiku u odnosu na tečaj CHF u vrijeme korištenja kredita iznosi 3.259,78 eura / 24.560,82 kuna (mjesečne razlike prikazane u Tabeli 6 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, T. P., dipl. oec. /list 174. - 175. u daljnjem tekstu: nalaz i mišljenje/);

- da razlika uslijed smanjenja tečaja CHF u odnosu na kunu iznosi ukupno 242,61 eura / 1.827,96 kuna (Tabela 7 nalaza i mišljenja - takozvani negativna razlika);

- i da je u sudskom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. /ugovaranje valute CHF prema tečaju u odnosu na kunu na dan dospijeća svakog mjesečnog anuiteta ponaosob, obračunatog po tuženiku/, stranaka kojeg je bio i tuženika, utvrđena nepoštenost odredbi ugovara o kreditu sklapanih od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. u dijelu vezivanja obveze potrošača za valutu u CHF prema tečaju kreditora na dan dospjelosti svakog anuiteta ponaosob.

10. U žalbenom stadiju postupka po tuženiku je sporna:

- primjena pravila o učincima odluke donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na predmetni Ugovor o kreditu (članka 502. c ZPP-a);

- izbor i primjena materijalnog prava - Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2003), u kontinuitetu Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP- a/2007/), te tumačenje ciljeva postavljenih Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ);

- zaključci prvostupanjskog suda vezano za odlučne činjenice - jesu li odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli bile razumljive tužiteljici, jesu li kao takve bile odredive za tužiteljicu, te ako nisu je su li nepoštene i ništetne prema pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, nastavno i zavisno, je li tuženik dužan vratiti tužiteljici predmetni iznos sa zateznim kamatama, ako jeste je li se taj iznos trebao umanjiti za takozvanu negativnu razliku, nezavisno o tome je li podnesena protutužba ili istaknut prigovor radi prijeboja, tijek zateznih kamata i je li se obveza tuženika na vraćanje predmetnog iznosa pretvorila u ne utuživu obvezu /takozvanu prirodnu/ zbog zastare na kojoj ustraje tuženik),

- i odluka o troškovima postupka.

11. Po tužiteljici je u žalbenom stadiju postupka sporna odluka u dijelu kojim je umanjen dosuđen iznos po osnovi restitucijskog zahtjeva za iznos od od 242,81 eura / 1.827,96 kuna i u tom dijelu odbijen zahtjev (takozvana negativna tečajna razlika) utoliko što smatra da prvostupanjski sud nije bio ovlašten niti dužan odlučivati o tom dijelu tužbenog zahtjeva s obzirom da je na strani tuženika izostala inicijativa u vidu protutužbe i prigovora radi prijeboja kao procesnih radnji vezano za taj iznos, te odluka o troškovima (142,34 eura) u dijelu s kojim nije uspjela u prvostupanjskom postupku (primjena odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, smatra da ima pravo na naknadu cjelokupnog troška prvostupanjskog postupka, kojeg suprotno troškovniku u spisu pogrešno označava sa iznosom od 2.383,88 eura / 17.961,32 kuna).

12. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a) nije utvrđene bitne povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koje se poziva tuženik, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

13. Ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjske presude pod stavkom IV. izreke, u granicama žalbenih navoda tužiteljice, utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članak 354. stavak 2. točke 12. ZPP-a, a djelomično i pogrešna primjena materijalnog prava vezano za osporavani dio odluke o troškovima prvostupanjskog postupka.

14. Tumačenjem činjenica po tuženiku i zaključcima koje iz takvog tumačenja izvodi ne dovodi se u dvojbu izbor i primjena pravila o učincima odluke donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, iskazana pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o pravnoj osnovi predmetnog spora, neosnovanosti prigovora zastare, i odluke o tijeku zateznih kamata.

15. Suprotno žalbenim navodima, za pobijani dio prvostupanjske presude po tuženiku, nije utvrđen žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, niti pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Iz neosporavanog iskaza tužiteljice (umirovljenica, rođena 1962.) proizlazi da se kao dugogodišnja klijentica tuženika, kod kojeg je imala otvoren tekući račun na koji joj je isplaćivana plaća, obratila tuženiku za kredit radi renoviranja obiteljske kuće, da je u to vrijeme bio najpovoljniji kredit u CHF koji je nudio tuženik, da joj je rata u početku bila 1.000,00 kuna i da ju je mogla vraćati, nakon nekog vremena zbog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu da su rate kredita rasle za 50% i da ih s obzirom na primanja nije mogla vraćati, zbog čega se odlučila na prijevremeno zatvaranje kredita, da joj je tuženik dao pripremljeni kako osnovni Ugovor tako i Dodatke, da joj je rečeno da je redovna kamata promjenjiva, da je prije podizanja kredita godinama tečaj CHF bio stabilan, da kod tuženika nije postojala nikakva praksa pregovaranja o promjeni tečaja CHF u odnosu na kunu, niti joj je bila poznata činjenica da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj CHF u odnosu na EURO (list 274. -275. spisa).

17. Saslušana u svojstvu svjedoka P. K. (zaposlenica tuženika) je izjavila da poznaje tužiteljicu kao klijenticu tuženika, ali da se detalja oko sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu ne sjeća, da se klijentima ponudilo najbolje opcija, a da je na njima bio izbor, da se ne sjeća da bi klijetima bio pojašnjavan odnos Hrvatske narodne banke prema tečaju CHF, a niti koji je bio parametar promjenjivosti kod kredita vezanih za CHF (list 273. - 274. spisa).

18. Pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, u kontinuitetu je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (članak 81. ZZP-a/2003, članak 96. ZZP-a/2007), da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (članak 84. ZZP-a/2003, članak 99. ZZP-a/2007), da odredbe ugovora koje prema Zakonu ili sporazumu stranaka mora biti sastavljen u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (članak 85. ZZP-a/2003, članak 100. ZZP-a/2007), da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (članak 86. ZZP-a/2003, članak 101. ZZP-a/2007) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora da ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (članak 87. ZZP-a/2003, članak 102. ZZP-a/2007).

19. Potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (članak 3. točka 1. ZZP-a/2003 i ZZP-a/2007).

20. Direktivom 93/13/EEZ su utvrđeni ciljevi koje moraju ostvariti sve države članice Europske unije, između ostalog i člankom 3. u kojem se navodi:

- da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (članak 3. stavak 1.);

- da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu članka 3. na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i da kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu (članak 3. stavak 2.).

21. Prema navedenim odredbama i ciljevima postavljenim Direktivom 93/13/EEZ, a vezano za valutu glavnice u CHF, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007).

22. U smislu tih zakonskih odredbi, ciljeva Direktive 93/13/EEZ i odredbe članka 502.c ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

23. U presudama zaštite kolektivnih interesa i prava /članak 502 a. ZPP-a/ (Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.), stranka kojih je bio i tuženik, a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.

24. Tuženik ne tvrdi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (CHF) bile drugačije stipulirane od istih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu koje su radi zaštite kolektivnih interesa bile predmetom razmatranja u gore navedenim odlukama, a niti je objasnio sudu kako su bili definirani parametri za određivanje glavnice u CHF, odnosno je li i na koji način kvalitativno i kvantitativno u razdoblju vraćanja kredita razrađivana uzročno-posljedičnu veza kretanja promjene tečaja CHF.

25. Na iste sporne činjenice nije odgovorila niti djelatnica banke, a niti dovele u dvojbu iskaz tužiteljice u kojem je navela da je Ugovor o kreditu bio pripremljen i da se o tečaju u CHF nije pregovarala.

26. Dakle, tuženik u predmetnoj parnici na pravno relevantan način nije kompromitirao činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran i da predstavlja standardni ugovor, i da tužiteljica na bilo koji način nije mogla utjecati na njegov sadržaj.

27. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja kao jedini objektivni zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud ostaje da tuženik o riziku koji za tužiteljicu predstavlja valuta glavnice u CHF sa tužiteljicom nije pregovarao, niti je informirao, iako je bio svjestan rizika po tužiteljicu kao potrošača zbog ugovaranja glavnice u valutu CHF, a što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovorni strana.

28. U prilog navedenom treba imati u vidu da uzroci ništetnosti dijela potrošačkih ugovora o kreditu koji se odnosi na vezivanje glavnice za tečaj CHF u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja svakog anuiteta ponaosob, obračunatog po tečaju tuženika, nisu manjeg značaja, kako to pokušava prikazati tuženik, zastupajući u biti i stajalište moguće konvalidacije (članak 326. stavak 2. ZOO-a[2] . To iz razloga što su usmjereni ne samo na zaštitu pojedinačnog interesa, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, što u konačnici potvrđuju osim mjerodavne odredbe članka 87. ZZP-a (članak 96. ZZP-a/2007) i članka 4. ZOO-a, izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno u dijelu obveznog sadržaja ugovora o kreditu (članak 10. - 19.).

29. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi žalbe tuženika pod stavkom II. i III. obrazloženja, kojim očito bezuspješno pokušavao dovesti u dvojbu ocjenu nepoštenosti odredbi o vezivanju anuiteta kredita za valutu CHF i obračunu prema srednjem tečaju tuženika na dan dospjelosti svakog anuiteta ponaosob, na temelju rezultata raspravljanja u predmetnoj parnici i na temelju učinaka presude iz kolektivne zaštite potrošača koji se odnose na vezivanje glavnice kredita za CHF.

30. Nadalje, neovisno o tome je li odredba iz potrošačkog ugovora proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena odredba iz potrošačkih ugovora nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu 2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

unatrag od trenutka sklapanja takvih ugovora, odnosno smatra se da nepoštena odredba iz potrošačkog ugovora nikad nije bila ugovorena.

31. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.

32. Suprotno žalbenim navodima proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), a što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

33. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da razlika između visine anuiteta ugovorenih Ugovorom o kreditu na dan isplate kredita i visine anuiteta koje je tužiteljica plaćala po tuženiku obračunatoj glavnice u CHF prema tečaju na dan plaćanja anuiteta zbog rasta tečaja CHF iznosi 3.259,78 eura / 24.560,82 kuna (mjesečne razlike prikazane u Tabeli 6 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije), a razlika uslijed smanjenja tečaja CHF u odnosu na kunu iznosi ukupno 242,61 eura / 1.827,96 kuna (Tabela 7 nalaza i mišljenja - takozvana negativna razlika).

34. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio od tužiteljice iznos od 3.259,78 eura / 24.560,82 kuna, to je pravilno po prvostupanjskom sudu primijenjeno materijalno pravo kad je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici taj iznos (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja pojedinih iznosa do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

35. Na iznose koje je tuženik dužan platiti, tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu od dana kad su plaćeni, a ne od 15. lipnja 2018. (dan nakon što su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utvrđene nepoštene), budući da je tuženik i prije obraćanja tužiteljice imao razloga vjerovati da je na temelju nepoštene (ništetene) odredbe Ugovora o kreditu stekao iste iznose, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja, a zbog čega se žalbeni navodi pod stavkom VI. obrazloženja koji se odnose na tijek zatezne kamate ne mogu prihvatiti.

36. Neosnovano tuženik ustrajava i na prigovoru zastare za novčano potraživanje (stavak VI. obrazloženja žalbe).

36.1. To iz razloga, što rok zastare radi isplate primljenog na temelju ništetne odredbe ugovora o glavnici kredita u CHF počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Izvodi iz Zapisnika broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., objedinjeno Zapisnikom broj Su-IV-33/2022-2 31. siječnja 2022.), odnosno u konkretnom slučaju od 14. lipnja 2018. kad je donesena pravomoćna presuda o ništetnosti odredbi ugovora o kreditima kojima je glavnica vezana za CHF (P-141/2012, Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) i što je predmetna tužba podnesen 27. svibnja 2021. (prije isteka roka zastare od pet godina /članak 225. ZOO-a/).

36.2. Svako drugačije tumačenja zastare (početak, tijek, prekid, nastupanje) kad je u pitanju tužba potrošača za utvrđivanje restitucijskih učinaka (povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih /ništetnih/ odredaba Ugovora o kreditu), kao što je i predmetna, a povodom koje sud mora voditi računa o podređenom položaju u kojem se tužitelj kao potrošač nalazio u odnosu na tuženika kao trgovca, kako u pogledu pregovaračke moći tako i u pogledu informiranosti, te okolnosti da tužiteljica kao potrošač nije znala niti mogla ocijeniti opseg svojih prava, protivno je načelu ekvivalentnosti i djelotvornosti (principima pravnog sustava Republike Hrvatske).

36.3. Iskazano shvaćanje početka roka zastare za restitucijske zahtjeve potrošača, kao posljedica nepoštenosti (ništetnosti) ugovorne odredbe je i u duhu prava Europske unije - presude Suda Europske unije broj C-485/19 od 22. travnja 2021. (LH protiv Profi Credit Slovakia s. r. o.), kojom je presuđeno:

"Načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili odredaba protivnih zahtjevima iz Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ primjenjuje rok zastare …. koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove." (točka 1. izreke)".

37. Žalbeni navodi tuženika vezano za takozvanu negativnu razliku su promašeni (242,61 eura / 1.827,96 kuna) jer je o tom dijelu zahtjev odlučeno pod stavkom IV. izreke na način da je dosuđeni iznos (3.259,78 eura / 24.560,82 kuna) umanjen za taj iznos i odbijen tužbeni zahtjev.

38. Međutim, opravdano tužiteljica dovodi u pitanje zakonitost prvostupanjske presude u dijelu stavaka IV. izreke kojim je dosuđeni iznosi iz tog stavka umanjen za iznos 242,61 eura / 1.827,96 kuna i za taj dio odbijen tužbeni zahtjev, sadržajno se pozivajući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 12. ZPP-a.

38.1. Naime, kako tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije podnio protutužbu, a niti do zaključenja glavne rasprave isticao prigovor radi prijeboja, vezano za iznos takozvane negativna razlika (242,61 eura / 1.827,96 kuna), već samo općenito osporavao visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, to prvostupanjski sud nije niti mogao (nije bio ovlašten, niti dužan) odlučivati o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, odnosno umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita (Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

39. Stoga je po žalbi tužiteljice ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu stavka IV. izreke kojim je tužiteljičino potraživanje umanjeno za iznos od 242,61 eura / 1.827,96 kuna i odbijen tužbeni zahtjev, bez vraćanja predmeta na ponovan postupak. 40. Nadalje, djelomično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i u odluci o troškovima, ali ne na štetu tuženika, već na štetu tužiteljice.

40.1. Rješenja o troškovima postupka, bez obzira kako glase konkretna procesna pravila, moraju se temeljiti na principima racionalnog, svrsishodnog i pravednog raspoređivanja troškova, pri čemu se naravno treba imati u vidu složenost postupka i raznolikost razloga zbog kojih tužitelji vode parnicu.

41. Budući da je tuženik prije i tijekom parnice u cijelosti osporavao osnovu i visinu potraživanja, ponavljajući u bitnome ista svoja pravna shvaćanja predmetnog spora neovisno o postavljenim tužbenim zahtjevima i nije, iako je mogao i bio svjestan tužiteljičinog uspjeha, ponudio matematički izračun razlike u anuitetima kredita (obračun anuiteta prema početnom tečaju CHF), to su razlozi za vođenje predmetne parnice na strani tuženika, zbog čega tužiteljici pripada pravo na trošak od tuženika, koji je bio potreban, poglavito ako se ima u vidu da zbog zahtjeva koji je odbijeni tuženik nije niti imao poseban trošak.

41.1. Svaka drugačija odluka o troškovima postupka nepoštenog trgovca na teret potrošača, ne samo da nije u skladu sa navedenim principima koji se moraju uzeti u obzir u pronalaženju rješenja o troškovima, neovisno kako pravila o troškovima glase, već rezultira i ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljičinog (potrošačevog) prava na pristup sudu i odvraćanjem potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredbi (Odluke Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19, C-259/19, presuda po zahtjevu broj 72152/13 od 16. rujna 2016.).

42. Stoga za odluku o dužnosti naknade troškova predmetne parnica mjerodavna je odredba članka 154. stavak 5. ZPP-a, kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje su protivna stranka i umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, a ne odredba članka 154. stavka 2. ZPP-a pogrešno izabrana i primijenjena po prvostupanjskom sudu.

43. Tužiteljica je postavila zahtjeva za naknadu troškova na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u iznosu 10.781,25 kuna, troškova vještačenja u iznosu od 4.780,00 kuna i sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 993,82 kuna (ukupno 2.197,24 eura /16.555,07 kuna /list 280. spisa/), a ne u iznosu od 2.383,88 eura / 17.961,32 kuna kako to navodi u žalbi.

44. Potrebni su bili troškovi zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe, podneska od 13. srpnja 2021. /list 37. - 39. spisa/, 8. ožujka 2022. /list 210. spisa/, 20. travnja 2022. /list 260. - 264. spisa/, zastupanje na ročištu 25. svibnja 2022. /list 255. - 267. spisa/ i 13. prosinca 2022. /list 272. - 276. spisa/, troškovi vještačenja i sudskih pristojbi.

45. U granicama postavljenog zahtjeva (2.197,24 eura) i u skladu sa odredbom članka 155. stavkom 2. ZPP-a u vezi sa OT[3] na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužiteljici pripada iznos od 9.843,75 kuna (prema vrijednosti predmeta spora od 3.259,78 eura / 24.560,82 kuna - za sastav tužbe - 100 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 13. srpnja 2021. i 20. travnja 2022. od po 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/ i podneska od 8. ožujka 2022. - 25 bodova /Tbr. 8/3. OT/, zastupanje na ročištima 25. svibnja 2022. i 13. prosinca 2022. od po 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/ = 525 boda x 15,00 kuna /Tbr. 50. OT/ = 7.875,00 kuna + 1.968,75 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 9.843,75 kuna).

45.1. Preko iznosa od 9.843,75 kuna do iznosa od 10.781,25 kuna, za iznos od 937,50 kuna, koji se odnosi na zastupanje na ročištu za objavu presude, zahtjev nije osnovan jer tu radnju punomoćnik tužiteljice nije poduzeo (nije nazočio ročištu za objavu presude), a ne iz razloga koje navodi tuženik pod stavkom VII/2. obrazloženja žalbe.

46. Pored troškova nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku (9.843,75 kuna) tužiteljici pripada pravo na plaćeni trošak vještačenja u iznosu 4.780,00 kuna i sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu 993,82 kuna, a što znači da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici ukupan trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.072,75 eura / 15.617,57 kuna, odnosno uz dosuđeni iznos po prvostupanjskom sudu (2.054,90 eura / 15.482,66 kuna) sa zateznim kamatama i daljnji iznos od 17,85 eura / 134,51 kuna (članak 154. stavak 5. ZPP-a) sa zateznim kamatama od donošenja odluke o tom iznosu (9. travnja 2024.) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

47. Prema tome, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je na njegovu štetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odluci o parničnim troškovima pod stavkom VI. izreke prvostupanjske presude.

Materijalno pravo je djelomično pogrešno primijenjeno na štetu tužiteljice i to za iznos od 17,85 eura koji joj je trebao biti, a nije dosuđen po prvostupanjskom sud. 48. Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 2.072,75 eura / 15.617,17 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.054,90 eura / 15.482,66 kuna od donošenja prvostupanjske presude (31. siječnja 2023.) kako je to istom i suđeno, i na iznos od 17,85 eura / 134,51 kuna od donošenja drugostupanjske presude (9. travnja 2024.), kojom je odlučeno o tom dijelu zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova, sve do isplate.

49. Preko iznosa od 2.072,75 eura do iznosa od 2.197,24 eura, za iznos od 124,49 eura zahtjev tužiteljice za naknadu troškova prvostupanjskog postupka nije osnovan jer nije u skladu sa poduzetim radnjama i mjerodavnom OT-om.

3 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., u daljnjem tekstu: OT).

50. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

51. Tužiteljici na ime nagrade za sastav žalbe protiv pobijanog dijela prvostupanjske presude (vrijednost predmeta spora 242,61 eura / 1.827,96 kuna) pripada nagrada u iznosu od 77,77 eura / 585,93 kuna (31,25 bodova /Tbr. 10/1. OT/ x 15,00 kuna /Tbr. 50. OT/ = 46875 kuna + 117,18 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 77,77 eura / 585,93 kuna) i plaćena sudska pristojba na žalbu u iznosu 26,54 eura (list 364. spisa), odnosno ukupan iznos od 104,31 eura, koji joj je dužan naknaditi tuženik.

52. Za daljnji iznos od 77,71 eura (preko iznosa od 104,31 eura do iznosa od 182,02 eura) zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe nije osnovan jer nije u skladu sa mjerodavnom vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela prvostupanjske presude (članak 35. ZPP-a).

53. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i III., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II., članak 166. za stavke IV. - VI.) i izreci rješenja (članak 369. stavak 4. ZPP-a).

U Zagrebu 9. travnja 2024.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.