Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-16/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Sonji Celovec Trivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u O. društvu M. i L. u Z., protiv tuženika K. Z. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. H., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj Povrv-919/2021-10 od 6. studenoga 2023., 9. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se točka I. i II. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj Povrv-919/2021-10 od 6. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz V. G., posl. br. Ovrv-438/2021 od 5.2.2021., kojim je naloženo tuženiku K. Z., OIB: …, P, platiti tužitelju E. C. C. d.o.o., OIB:…, Z., tražbinu u iznosu od 6.613,68 kn/877,79EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 6.241,57 kn/828,40EUR teče od 12.12.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se utvrđuje prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima - uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a na iznos od 372,11 kn/49,39EUR teče od dana utuženja do 31.12.2022. po stopi koja se utvrđuje prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima - uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u rok 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju E. C. C. d.o.o., OIB: …, Z., naknaditi tuženiku K. Z., OIB: …, P, trošak parničnog postupka u iznosu od 648,13 Eur1/ 4.883,31 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06. studeni 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana."

2. Pravovremenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na plaćanje tražbine tužitelja po izvodu iz Analitike D. H. P. broj … za razdoblje do 11. prosinca 2020. u iznosu od 877,79 eura/6.613,68 kuna sa zateznom kamatom, a koji troškovi se odnose na troškove D. C. kartice.

6. Prvostupanjski sud u svom obrazloženju navodi da je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg je tuženik podnio prigovor, navodeći da nije bio u obvezno-pravnom odnosu sa tužiteljem, već pravna osoba V. P. d.o.o., a koji je označen u izvatku iz poslovnih knjiga. Ujedno, u svom prigovoru tuženik prigovara aktivnoj legitimaciji, jer tužitelj relevantnom ispravom nije dokazao da bi tuženik bio u obvezno-pravnom odnosu sa tužiteljem iz kojeg odnosa bi proizlazila obveza tuženika da podmiri predmetnu tražbinu.

6.1. Povodom prigovora tuženika prvostupanjski sud je donio rješenje poslovni broj Povrv-919/2021-2 od 27. kolovoza 2021., kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovor protiv platnog naloga, te je stranke prema odredbi članka 461. stavak 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. – dalje: ZPP) upozorio da iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predlože dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, pa kako tužitelj nije postupio po predmetnom rješenju, to je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, jer tužitelj nije dokazao da se sa tuženikom nalazio u obvezno-pravnom odnosu prema izvodu od 11. prosinca 2020., nije dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, pa je platni nalog ukinut u cijelosti, prema odredbi članka 451. ZPP-a.

7. Žalbenim navodima tužitelj tvrdi da je prema odredbi članka 461.a stavak 3. ZPP-a dostavio podnesak po rješenju prvostupanjskog suda 15. listopada 2021., koji podnesak nije dostavljen sudu uslijed greške u informacijskom sustavu, što tužitelj dokazuje dostavljenim e-mailom, pa je nejasan stav prvostupanjskog suda za odbijanje tužbenog zahtjeva, jer je dostavom očitovanja tužitelja od 15. listopada 2021. i dokumentacijom tužitelj je dokazao osnov i visinu zahtjeva, kao i aktivnu i pasivnu legitimaciju.

8. Kako ovaj spor predstavlja spor male vrijednosti, prema odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a, jer potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, to se u ovom postupku presuda može pobijati prema odredbi članka 461. stavak 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. To znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Uslijed navedenog ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten odlučivati o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a, a u vezi odredbe članka 461.a ZPP-a, a na koju sadržajno ukazuje tužitelj u žalbi.

10. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 356. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da navedene povrede nisu učinjene i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Pravilno prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj nije dokazao ni osnov ni visinu tužbenog zahtjeva prema odredbi članka 221.a ZPP-a, to stoga jer je prema odredbi članka 299.a stavak 3. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti, odnosno u postupku povodom prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Na tu odredbu tužitelj je upozoren rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-919/2021-2 od 27. kolovoza 2021., koje je zaprimio 13. listopada 2021., pa kako je podnesak po navedenom rješenju dostavio tek 19. travnja 2023., iako se poziva na grešku u e- komunikacijskom sustavu, to pozivom na navedenu odredbu tužitelj nije dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložio dokaze na te činjenice.

12. Ne može se sada tužitelj u ovoj fazi postupka pozivati na propust uslijed greške u informacijskom sustavu, pa u skladu s tim dostavlja e-mail, navodeći da tu grešku prvostupanjski sud nije cijenio, to stoga jer je ukoliko je i dana 15. listopada 2021., kada je navodno tužitelj dostavljao navedeni postupak bilo zbog nedostupnosti sustava tužitelj u nemogućnosti predati podnesak u elektroničkom obliku, tada je upravo tužitelj prema odredbi članka 17. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji donesenog od strane Ministarstva pravosuđa i uprave ("Narodne novine" broj 139/21.) bio dužan bez odgode prijaviti nedostupnost administratoru sustava, uslijed čega bi mu se sukladno stavku 2. članka 17. Pravilnika produžio rok predaje za jedan dan od trenutka dostupnosti sustava. Pri tome valja navesti da se odredbe stavka 1., 2. i 3. članka 17. Pravilnika neće primjenjivati ako vanjski korisnik sustava nije mogao predati podnesak u elektroničkom obliku u roku zbog tehničkih poteškoća nastalih na njegovoj strani.

13. Uslijed navedenog se ne može uzeti kao dokazana tvrdnja tužitelja da navedeni podnesak prema rješenju prvostupanjskog suda Povrv-919/2021-2 od 27. kolovoza 2021. nije predao u roku od 15 dana zbog greške u informacijskom sustavu, jer ukoliko je greška u informacijskom sustavu eventualno postojala 15. listopada 2021., tužitelj je još uvijek imao dovoljno vremena da navedeni podnesak preda do krajnjeg roka, a to je zaključno do 28. listopada 2021., a koju činjenicu tužitelj u ovom postupku nije dokazao.

14. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer tužitelj nije iznio relevantne razloge za propuštanje dostave prema upozorenju prvostupanjskog suda iz odredbe članka 261.a stavak 3. ZPP-a.

15. Stoga je uslijed navedenog valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima tužitelj pobija odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude.

16.1. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tuženiku troškove postupka prema vrijednosti boda od 15,00 kuna, a koja vrijednost boda je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke u skladu sa Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 126/22.), a koja je stupila na snagu 6. studenog 2022. i primjenjuje se sukladno Tbr. 48. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., 138/23. – dalje: Tarifa). To stoga jer kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, tada primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

17. Neosnovano žalbenim navodima tuženik upućuje da pogrešno prvostupanjski sud dosuđuje trošak zastupanja punomoćnika tuženika na ročištu održanom 27. rujna 2023., kao nepotreban trošak, to stoga što su stranke na navedenom ročištu raspravljale o dokazima koji će se provesti u postupku gdje je i prvostupanjski sud zaključio glavnu raspravu i zakazao ročište za objavu i uručenje presude.

18. Uslijed navedenog je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude prema odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

19. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen, jer žalba tužitelja nije osnovana.

20. Uslijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 9. travnja 2024.

Sutkinja

Sonja Celovec Trivanović v.r.