REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 14 Pž-1238/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SLAŠĆAK d.o.o., OIB 21378456986, Viškovci, Grobljanska 70, kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Darko Šuper i drugi, Osijek, protiv tuženika OPĆINA IVANKOVO, OIB 20225440050, Ivankovo, Bošnjaci 6, kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-289/2020-35 od 14. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-289/2020-35 od 27. veljače 2023. u pobijanim točkama VI., VII., VIII. i u točki IX. izreke prvostupanjske presude.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-289/2020-35 od 27. veljače 2023. u pobijanoj točki III. izreke prvostupanjske presude i sudi:

Tužiteljeva tražbina u iznosu od 53.495,90 EUR i tuženikova tražbina u ukupnom iznosu od 52.252,18 EUR, utvrđena pravomoćnim i izvršnim rješenjima tuženika od 15. listopada 2020., Klasa: UP/I-363-03/129-04/04, Ur. broj: 2188/03- 03/4-20-37 i Klasa: UP/I-363-03/19-04/04, Ur. broj: 2188/03-03/4-20-36, se prebijaju.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se točka II. izreke prvostupanjske presude bez potrebe vraćanja na ponovno suđenje.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.825,70 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-289/2020-35 od 14. veljače 2023. utvrđeno je da postoji tužiteljeva tražbina u ukupnom iznosu od 53.495,90 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2020. do isplate (točka I. izreke). Utvrđeno je da postoji tuženikova tražbina u ukupnom iznosu od 52.252,18 EUR (točka II. izreke). Navedene tražbine se prebijaju (točka III. izreke). Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.243,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. rujna do isplate (točka IV. izreke). Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 1.243,72 EUR teku od 22. rujna 2020. do 25. listopada 2022. (točka V. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev kojim potražuje zatezne kamate na iznos od 363,79 EUR koje teku od 3. siječnja 2020. do 22. rujna 2020. i na iznos od 53.131,10 EUR koje teku od 8. siječnja 2020. do 22. rujna 2020. (točka VI. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev na zatezne kamate koje na iznos od 1.243,72 EUR teku preko stope od tri postotna poena (točka VII. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev kojim potražuje zatezne kamate preko stope od tri postotna poena (točka VIII. izreke). Svaka stranka snosi svoje troškove (točka IX. izreke).

2. Protiv točaka II., III., VI., VII., VIII. i dijela točke IX. u kojem nije uspio u sporu (trošak) izreke presude tužitelj podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju žalbe u bitnome ističe da je podneskom od 28. rujna 2022. tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja, čineći tako nespornom tužiteljevu tražbinu, koju je prebijao sa svojom tražbinom temeljem dva rješenja od 15. listopada 2020., a kojima je utvrđena tužiteljeva obveza na plaćanje komunalnog doprinosa. Ističe da su navedena rješenja izgubila svojstvo ovršnosti i pravomoćnosti, jer su Odlukom Upravnog suda u Osijeku, poništena. Stoga smatra da nisu postojale pretpostavke za osporavanje tužiteljeve tražbine, odnosno za isticanje prigovora radi prijeboja. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženikova tražbina zastarjela, sukladno odredbama Općeg poreznog zakona, i time neutuživa. Osporava i trošak te traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.369,23 EUR.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije tužiteljevu žalbu i potvrdi prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.825,70 EUR.

4. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu u skladu s odredbom čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na bitne povrede odredaba postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda djelomično pravilna i na zakonu osnovana te da ju je u točki II. izreke trebalo ukinuti.

6. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj u ovom postupku zahtijeva povrat iznosa od 52.252,18 EUR koji se odnosi na plaćanje komunalnog doprinosa koji je odredio tuženik svojim rješenjem od 17. srpnja 2019. i koji je iznos tuženik naplatio u ovršnom postupku 3. siječnja 2020., temeljem rješenja o ovrsi od 17. prosinca 2019.

7. Drugostupanjsko upravno tijelo je 27. siječnja 2020. i 14. veljače 2020. temeljem žalbe tužitelja poništilo navedena prvostupanjska rješenja pa tužitelj smatra da je otpala osnova temeljem koje je utuženi iznos naplaćen te zahtijeva povrat stečenog bez osnove, sve pozivom na odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

8. Iz podataka u spisu nadalje proizlazi da je tuženik – Općina Ivankovo donio novo rješenje od 3. ožujka 2020. kojim je obvezalo ovdje tužitelja da plati (ponovno) komunalni doprinos. To prvostupanjsko rješenje je poništeno temeljem žalbe tužitelja, rješenjem drugostupanjskog upravnog tijela od 3. rujna 2020.

9. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik ponovno donio dva rješenja od 15. listopada 2020., kojima je utvrdio tužitelju obvezu plaćanja komunalnog doprinosa. Protiv tih rješenja tužitelj je podnio žalbe, koje je drugostupanjsko tijelo rješenjima od 24. ožujka 2021. i 6. travnja 2021. ovaj puta odbilo kao neosnovane s obrazloženjem da ima zakonske osnove za donošenje i utvrđivanje obveze tužitelju. Navedena drugostupanjska rješenja su poništena temeljem presude Upravnog suda u Osijeku, te su predmeti vraćeni drugostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku je drugostupanjsko tijelo 24. listopada 2022. donijelo rješenja kojim je odbilo žalbe tužitelja kao neosnovane, s obrazloženjem da je tuženik - Općina Ivankovo donio predmetna prvostupanjska rješenja od 15. listopada 2020. sukladno Odluci o komunalnom doprinosu („Službeni vjesnik Vukovarsko – srijemske županije“ broj 1/19) i Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18, 110/18 i 32/20; dalje: ZKG).

10. Tuženik u ovom postupku ističe da je pravni temelj naplate komunalnog doprinosa građevinska dozvola odnosno rješenje o izmjeni građevinske dozvole, da je rješenjima od 15. listopada 2020. utvrđena obveza tužitelja na plaćanje komunalnog doprinosa pa postoji osnova za naplatu te stoga ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine u ukupnom iznosu od 52.252,18 EUR s tražbinom tužitelja u utuženom iznosu od 53.495,90 EUR.

11. Dakle, među strankama je sporno ima li tuženik pravo zadržati iznos od 53.495,90 EUR koji je naplatio od tužitelja ili se radi o stečenom bez osnove, te tuženikov prigovor radi prebijanja s obvezom tužitelja na plaćanje komunalnog doprinosa.

12. Prvostupanjski je sud ocijenio da je tuženik pošteni stjecatelj (navedenog iznosa komunalnog doprinosa), jer je tužitelj obveznik plaćanja komunalnog doprinosa, prema odredbama čl. 76. i čl. 77. ZKG-a.

13. Pozivom na odredbe čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su tuženikova rješenja od 17. srpnja 2019. i od 17. prosinca 2019. na temelju kojih je dio tužiteljeve imovine prešao u imovinu tuženika, poništena, te je osnova na temelju koje je tuženik stekao dio imovine kasnije otpala pa je tuženik u obvezi vratiti utuženi iznos tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama.

14. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je navedeni prigovor osnovan za iznos utvrđene obveze plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 52.252,18 EUR, s obrazloženjem da su rješenja od 15. listopada 2020., a kojima je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa konačna i izvršna. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud tužiteljevu i tuženikovu tražbinu prebio i naložio tuženiku da tužitelju plati preostali iznos od 1.243,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2020. do isplate.

15. Međutim, prvostupanjski je sud nepravilno postupio kada je u točki III. izreke presude prebio tražbine stranaka, a da nije konkretno naveo koja se točno tuženikova tražbina prebija s tužiteljevom tražbinom, slijedom čega je točku III. izreke prvostupanjske presude u ovom žalbenom postupku trebalo preinačiti.

16. Nadalje, u odnosu na zatezne kamate treba napomenuti da pravno shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojemu zatezne kamate teku od 22. rujna 2020., odnosno od dana podnošenja tužbe, jer je riječ o poštenom stjecatelju koji je utuženi iznos stekao temeljem upravnih rješenja koja u vrijeme stjecanja nisu bila poništena je protivno ustaljenoj sudskoj praksi. Naime, pravilno, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik postao nepošten, odnosno od dana kada je primio odluku kojom je poništeno tuženikovo rješenje na temelju kojeg je naplatio tražbinu od tužitelja.

17. Dakle, tužitelj bi imao pravo na zateznu kamatu od dana primitka odluke kojom je poništeno tuženikovo rješenje (list 24. spisa) odnosno od 2. ožujka 2020., a kamata mu je dosuđena od 22. rujna 2022., odnosno za razdoblje kraće od onoga na koje je imao pravo. Međutim, tužitelj se nije žalio na dio presude kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek zateznih kamata (nije zahtijevao da mu se na dosuđeni iznos od 1.243,72 EUR dosude zatezne kamate od dana primitka odluke kojom je poništeno tuženikovo rješenje temeljem kojeg je tuženik naplatio tražbinu od tužitelja).

18. U odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude ističe se da je ovaj sud rješenjem ukinuo navedenu točku izreke prvostupanjske presude, bez potrebe vraćanja na ponovan postupak, jer se u ovom postupku ne može odlučivati o tražbini o kojoj je pravomoćno odlučilo nadležno tijelo u upravnom postupku.

19. Podredno se napominje da tužiteljev žalbeni navod da je tuženikova tražbina zastarjela prema odredbama Općeg poreznog zakona nije predmet odlučivanja u ovom parničnom postupku.

20. Odluka o troškovima, koju tužitelj nije osnovano osporio je pravilna i na zakonu osnovana.

21. Stoga je primjenom odredaba čl. 368. t. 1., čl. 373. t. 3. i čl. 369. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

22. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović

Broj zapisa: 9-3085e-4ec8f

Kontrolni broj: 0f1e9-e6655-6f891

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dubravka Zubović, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.