REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2051/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. V., OIB: ..., iz N. G., kojeg zastupa punomoćnik R. D., odvjetnik u N. G., protiv tuženika A. M. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-36/2019-2 od 7. veljače 2019., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3168/2018-11 od 15. studenoga 2018., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 36/2019-2 od 7. veljače 2019. i presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3168/2018-11 od 15. studenoga 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem tužba sa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu odbačena je.
2. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao te zahtjev za vraćanje na rad. Odbijen je i tužbeni zahtjev za isplatu plaće za vrijeme nedopuštenog otkaza, a odbijen je i zahtjev za naknadu troškova postupka.
3. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje.
4. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, i 25/13 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanjem na rad i isplatom plaće za vrijeme nezakonitog otkaza.
8. Prvostupanjski sud je uz obrazloženje
- da je tuženik tužitelju pokušao uručiti odluku o otkazu ugovora o radu dana 26. siječnja 2018., međutim da je tužitelj odbio primitak odluke;
- da je tužitelju naknadno dostavljena pisana odluka o otkazu;
- da je tužitelj za povredu (odluku o otkazu) doznao danom odbijanja 26. siječnja 2018., slijedom čega da mu je rok od 15 dana iz čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) počeo teći od toga dana;
- da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio 16. veljače 2018., dakle, po proteku roka iz čl. 133. ZR-a;
- da je za početak tijeka roka za zaštitu prava neodlučna kasnija dostava odluke, tužbu sa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti otkaza zbog prekluzije odbacio, a posljedično tome sve ostale tužbene zahtjev ocijenio neosnovanima.
9. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.
10. Osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi zaključivši da je tužitelju rok za zaštitu prava kod poslodavca iz čl. 133. st. 1. ZR-a počeo teći danom odbijanja primitka odluke, pogrešno primijenili odredbu čl. 132. ZR.
11. Prema citiranoj odredbi na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. toga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
12. Naime, iz stanja spisa, a ni tvrdnji tuženika, ne proizlazi da je i kako postupak dostave odluke o otkazu uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. U takvoj situaciji, sukladno odredbi čl. 132. ZR, sudovi su pravilnost dostave i početak tijeka roka za zaštitu prava (ako ne postoje neke druge okolnosti koje upućuju na drugačiji zaključak) trebali ocjenjivati prema odgovarajućim odredbama o dostavi u parničnom postupku.
13. Odredbom čl. 133. st. 1. ZR-a propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da se u situaciji kad je donesena pisana odluka o otkazu, a radnik je odbio njezin primitak, smatra da je odbijanjem primitka radnik saznao za povredu i da je tada počeo teći rok za zaštitu prava. Naime, odredba koja veže početak roka iz čl. 133. st. 1. ZR-a uz saznanje radnika za povredu ne odnosi se na situaciju kad je pravo radnika povrijeđeno donošenjem pisane odluke o otkazu (jer je prema tekstu odredbe početak roka vezan uz dostavu odluke), već na druge situacije kad je bez donošenja pisane odluke o otkazu pravo radnika povrijeđeno.
14. Budući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 132. ZR-a kada su zaključili da je već odbijanjem primitka odluke o otkazu tužitelj doznao za povredu, a rok za zaštitu prava da je počeo teći od saznanja za povredu, valjalo je ukinuti nižestupanjska rješenja, a posljedično tome i nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i suđenje.
15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 9. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
