REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 162/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J. iz D. R., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-593/2022-3 od 22. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2757/2019-17 od 8. ožujka 2022., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2757/2019-30 od 30. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužene se odbija, kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju 18.937,45 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose tamo navedene te je odlučeno o trošku parničnog postupka.
2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno o trošku žalbenog postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1654/2023-2 od 13. lipnja 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Je li pravilno stajalište suda da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe sudu protiv Republike Hrvatske prema čl. 186. a ZPP-a ukoliko je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora (čl. 186. a st. 1. ZPP-a) naznačio prekovremeni rad kao osnovu za zahtijevanu isplatu, a u konačno uređeno tužbenom zahtjevu je kao osnovu zahtijevane isplate naznačio redovan rad, radi čega tužbu treba odbaciti ili pak smatrati da je u navedenoj situaciji kada tužitelj više ne potražuje isplatu dodatka za prekovremeni rad tužitelj smanjio tužbeni zahtjev tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP-a)?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj se usprotivio revizijskim navodima, uputio na postojeću praksu revizijskog suda i predložio reviziju odbiti te je zahtijevao trošak odgovora na reviziju.
6. Revizija je neosnovana.
7. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari je dovoljno za navesti da je tužitelj prilikom podnošenja zahtjeva za mino rješenje spora (u smislu čl. 186.a st. 1. ZPP) naznačio da utuženo potražuje s osnova prekovremenog rada, što je naveo i u tužbi; međutim, tijekom parničnog postupka je naveo da bi se zapravo radilo o radu u turnusima i da s te osnove potražuje dosuđeni iznos. Potonje je tužena smatrala preinakom tužbe, kojoj se usprotivila i prigovarala u smislu gore navedenog postavljenog pravnog pitanja, a koji prigovor su nižestupanjski sudovi otklonili uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, nego o promjeni pravnog osnova, kojim sud nije vezan.
8. U tako opisanom činjeničnopravnom kontekstu, a u pogledu postavljenog pravnog pitanja, revizijski sud upućuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci poslovnog broja Rev-1296/2022-3 od 28. prosinca 2022. koje glasi:
„(…) svrha postupka iz čl. 186.a ZPP je izbjegavanje nepotrebnog sudskog spora ako se spor može riješiti na miran način. U predmetnom slučaju tužitelj je svoj zahtjev za mirno rješenje spora temeljio na istoj činjeničnoj osnovi kao i u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Slijedom navedenog, neosnovan je revizijski navodi tuženice da bi promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva tužitelja (iz prekovremenog rada u redovni rad u turnusu) trebala dovesti do odbačaju tužbe u smislu odredbe članka 186. a ZPP te ovaj sud takvo pravno shvaćanje smatra pretjerano formalističkim. Naime, očito je da bi tuženica odbila zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora i da je tužitelj u tom zahtjevu kao pravnu osnovu naveo redovan rad u turnusu s obzirom na to da se navedeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i zahtjev za isplatu po osnovi prekovremenog rada. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak iz pobijane odluke da je tužitelj prije podnošenja tužbe ispunio procesnu pretpostavku iz čl. 186.a st. 1. ZPP.“.
9. Revizijski sud ocjenjuje da se u ovom predmetu radi o činjeničnopravnoj situaciji podudarnoj sa onom u predmetu Rev-1296/2022-3 te mu preostaje reafirmirati pravno shvaćanje izraženo u toj odluci i zaključiti da je u konkretnom, ovopredmetnom slučaju tužitelj prije podnošenja tužbe ispunio procesnu pretpostavku iz čl. 186.a st. 1. ZPP, na što ne utječe činjenica da je u zahtjevu za mirno rješenje spora naznačio da tražbinu temelji na prekovremenom radu, a tijekom parnice naznačio da je temelji na radu u turnusima i da u tom smislu nema mjesta odbacivanju tužbe po odredbi čl. 186.a ZPP.
10. Slijedom svega navedenog, ovaj, revizijski sud ocjenjuje reviziju neosnovanom, pa je, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, reviziju valjalo kao takvu odbiti, tj. odlučiti kao pod toč. I. izreke.
11. Zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije (toč. II. izreke).
Zagreb, 9. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
