Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžmp-6/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Gordane Mihele Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. P., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Požegi broj: Kmp-3/2023-36 od 19. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog N. P. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi broj: Kmp-3/2023-36 od 19. prosinca 2023., optuženi N. P. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnje, označeno i kažnjivo u članku 139. stavka 2. KZ/11., nakon čega je na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11., izrečena mu je uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku će se u slučaju opoziva uvjetne osude uračunati vrijeme uhićenja od 19. kolovoza 2022. do 20. kolovoza 2022.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavka 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženiku je naloženo da platiti sve troškove kaznenog postupka i to trošak pristupa svjedoka G. Š. na dokazno ročište u iznosu 8,14 eura/61,32 kune, nužne izdatke oštećenice, te nagradu i nužne izdatke njezina opunomoćenika o visini kojih troškova će sud donijeti posebno rješenje, te paušalni trošak u iznosu 70,00 eura/527,42 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi N. P. po branitelju N. N., odvjetniku iz N. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08., optuženik navodi da je „pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama…“, da u „…odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika“. Ukazuje da „…činjenični zaključci nisu izvedeni sukladno citiranim iskazima navedenim u ostalim točkama obrazloženja“. Smatra da „…nije dokazana izgovorena prijetnja, što mu se stavlja na teret“. Naglašava da je iskaz oštećenice jedini dokaz na kojem prvostupanjski sud temelji zaključke o njegovoj krivnji, što je u suprotnosti s iskazom svjedokinje Natalije Pavić, ali i samoj obrani. Ovakvom argumentacijom istaknutih povreda, optuženik izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem i načinom na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze, uslijed čega se ovdje radi o prigovorima činjenične naravi.

6.1. Osim toga, pobijana presuda je razumljiva, sadrži jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama, na temelju kojih je sud došao do zaključka o počinjenju kaznenih djela i kaznene odgovornosti optuženika. Nema proturječnosti između onog što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, kao i to da je izreka presude razumljiva i u svemu sukladna razlozima presude. U njenom obrazloženju dani su razumljivi i jasni razlozi o ocjeni svih izvedenih dokaza, koji su bili temelj utvrđenja odlučnih činjenica, koje dokaze je konfrontirao i kritički razmotrio, određeno izložio zašto nije prihvatio obranu optuženika, koju je ocijenio kao nevjerodostojnu, kao iskaz svjedokinje N. P., a zašto je prihvatio iskaz svjedokinje oštećene A. P., svjedokinje G. Š. i D. M. i sve pročitane isprave, čiji sadržaj vjerodostojnosti i istinitosti nije doveden u bilo kakvu sumnju. Ipak, uz to svakako treba naglasiti da optuženik bez bilo kakve osnove pobija pozitivne ocjene iskaza potonje spomenutih svjedokinja, koje je podvrgao detaljnoj i sveobuhvatnoj analizi u svezi s ostalim izvedenim dokazima tijekom rasprave, nakon čega je s pravom došao do uvjerenja o vjerodostojnosti njihovih iskaza, dajući u obrazloženju za to iscrpne i valjane razloge, uslijed čega je ocjena svih izvedenih dokaza izvedena suglasno zahtjevima iz članka 450. stavka 1. i 2. ZKP/08. Stoga, ne postoji bilo kakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica, a što je razvidno iz danih razloga glede postojanja kaznenog djela i krivnje optuženika, ali i primjene određenih odredbi kaznenog zakona na njega i njegovo djelo, uslijed čega je obrazloženje pobijane presude sastavljeno u skladu sa člankom 459. stavka 5. ZKP/08.

6.2. Zbog navedenih razloga, nisu ostvarene istaknute povrede kaznenog postupka ili neke druge povrede koje bi proizlazile iz žalbenih razloga.

7. Optuženik presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu zakonski ne označava, a niti je obrazlaže, već iz sadržaja žalbe proizlazi da ovu povredu ističe tek kao posrednu povredu kaznenog zakona, ukazujući na to da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je počinio kazneno djelo za koja je optužen, te je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje nepravilno primijenio odredbe kaznenog zakona.

7.1. Međutim, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, ispravno primijenio kazneni zakon, kada je djelo optuženika pravno označio kao kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 2. KZ/11., počinjeno na štetu oštećene A. P., jer su utvrđene sve odlučne činjenice koje čine obilježje navedenog djela, uslijed čega je neosnovana žalba optuženika i zbog povrede kaznenog zakona.

8. Bez bilo kakvih osnova je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nalazi u pogrešnom utvrđenju i zaključivanju prvostupanjskog suda da je ostvario obilježje kaznenog djela, koja mu se optužbom stavljaju na teret, koje djelo je porekao. Naglašava da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio i prihvatio iskaz oštećene A. P., na kojem iskazu temelji krivnju optuženika, dok nije prihvatio iskaz njegove majke N. P., koji iskaz potkrjepljuje njegovu obranu. U biti optuženik na ovakav način prigovara pogrešnoj ocijeni dokaza koje je prvostupanjski sud izveo, kao i zaključcima o postojanju odlučnih i važnih činjenica, ne iznoseći nove činjenice ili nove dokaze, koje prvostupanjski sud nije ocjenjivao, već na temelju subjektivne ocijene dokaznog materijala i ponavljanja svoje obrane, pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bez valjanih argumenata i bez isticanja drugih suprotnih dokaza.

8.1. Prvostupanjski sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženik kritične zgode počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a za koje je kazneno i odgovoran. Za svoja činjenična utvrđenja dao je valjane i razumljive razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj sud. Opravdano je prvostupanjski sud iznio razloge zašto je iskaz svjedoka oštećene A. P. i iskaz svjedokinje G. Š. ocijenio vjerodostojnim i istinitima, a zašto nije prihvatio obranu optuženika, te iskaz svjedokinje N. P.. Sve ove dokaze prvostupanjski sud je s potrebnom kritičnošću analizirao i ocijenio, kao i iskaz optuženika, koje je međusobno uspoređivao, kao i sa svim ostalim pročitanim ispravama. Nakon sveobuhvatne analize i ocjene, utemeljeno je zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, kako je to opisano u izreci pobijane presude.

8.2. Naime, prvostupanjski sud je na temelju tako izvedenih i ocjenjenih dokaza osnovano utvrdio da je optuženik u kritično vrijeme počinio kazneno djelo za koje je optužen, a za koje djelo je kazneno i odgovoran. Krivnju optuženika prvostupanjski sud ne temelji samo na iskazu svjedokinje oštećene A. P., koja je iskazala da je kritične zgode putem mobitela nazvala optuženika i rekla mu da njenu kći G. dovede kući, kojom prilikom joj je rekao „Jebem ti Boga, doći ću kod tebe ubit ću tebe i tvoju djecu“, već i na iskazu svjedokinje G. Š., koja je iskazala da je s optuženikom bila u vezi i nakon njegovog povratka iz bolnice „bio je bijesan“, kojom prilikom joj je rekao da će ih „sve pobiti“, na koji način je, nasuprot tvrdnjama optuženika, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio.

8.3. Ovakva prijetnja je očito bila jasna, konkretna i ozbiljna, a kako je izrečena, bez ikakve dvojbe bila je pogodna da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti kod oštećenice, kako je i sama iskazala. Ona je kod nje izazvala ozbiljan osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti život i život njoj bliskoj osobi, jer je bila upravljena na usmrćivanje sa sadržajem ozbiljnosti i kao takva bila je djelotvorna u objektivnom i u subjektivnom smislu, uslijed čega je optuženik skrivljenom i protupravnom radnjom ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, slijedom čega je prvostupanjski sud optuženika zakonito proglasio krivim.

8.4. Za sva navedena činjenična utvrđenja, izneseni su argumentirani i valjani razlozi u obrazloženju pobijane presude, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje optuženik.

9. Iako se optuženik izrekom ne žali zbog odluke o kazni, ali je ta žalbena osnova sadržana u njegovoj žalbi, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Naime, razmatrajući odluku o kazni, prvostupanjski sud je pri odmjeravanju kazne u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja koje su utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

9.2. Na strani optuženika, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio olakotne okolnosti i to da je dosad neosuđivan, da je otac jednog maloljetnog djeteta i da je mlađe životne dobi, a dok mu kao otegotno ništa nije utvrđeno, koje okolnosti je pravilno cijenio i vrednovao.

9.3. Kada se uz utvrđene okolnosti uzme u obzir jačina ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, njegova težina i posljedica, način počinjenja djela, stupanj krivnje, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, onda sve to u svom zbiru opravdava da mu se izrekne uvjetna osuda, zbog čega izricanje neke blaže kazne od one izrečene, ne bi bilo opravdano.

9.4. Upravo izricanjem uvjetne osude, a koju je izrekao prvostupanjski sud, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

10. Najzad, optuženik se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali ni tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Prvostupanjski sud je trošak svjedokinje, nužne izdatke oštećenice i određeni paušalni iznos pravilno odmjerio, ali i nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenice, za što će sud donijeti posebno rješenje, vodeći računa o složenošću i trajanju kaznenog postupka, ali i o imovinskim prilikama optuženika, što je sve valjano obrazložio, koje prihvaća i ovaj sud. Ipak, optuženik u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka, može podnijeti zahtjev da ga se oslobodi plaćanja troškova kaznenog postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili osoba koje je dužan uzdržavati, a o kojem zahtjevu će odlučivati predsjednik vijeća.

11. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona na koje ovaj sud sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 9. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić, v. r.