- 1 -              Poslovni broj: Usž-210/23-2

Poslovni broj: Usž-210/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča-Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijaliste Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. F. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik P. T., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-840/22-5 od 10. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.

p r e s u d i o   j e

1. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-840/22-5 od 10. studenog 2022.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-02/22-01/03102097883, urbroj:341-99-05/3-22-137 od 19. svibnja 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u G., klasa: UP/I-140-02/21-01/0312097883, urbroj: 341-06-05/3-21-3635 od 9. studenog 2021., te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 19. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 9. studenog 2021., kojim je odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu.

3.              Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede pravila postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila postupka jer nije održao usmenu raspravu. Također ističe da je prilikom donošenja pobijanog akta došlo do povrede odredbe članka 52. Zakona o općem upravnom postupku i odredbe članka 122. Zakona o mirovinskom osiguranju, jer mu nije omogućeno da sudjeluje kao stranka u postupku niti je bio neposredno pozvan od strane tuženika da se izjasni o spornim činjeničnim utvrđenjima. Navodi da je tražio da mu se prizna starosna mirovina počevši od 20. listopada 2016. kao i da mu se s danom 11. veljače 2019. izvrši obračun visine mirovine s uračunatim naknadno ostvarenim stažem mirovinskog osiguranja, te da je stoga pogrešno pozivanje na članak 100. Zakona o mirovinskom osiguranju jer takav zahtjev nije postavio. Ističe da je tražio obnovu postupka priznanja prava na mirovinu jer je već tada ispunjavao uvjet iz članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju te da je odredbom članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju odnosno članka 139. i 136. toga Zakona propisana mogućnost da se izmjeni i/ili poništi pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje. Navodi da je pravno neuka stranka i da je koristio mirovinu dugi niz godina, a da nije bio nikada od nadležnog prvostupanjskog tijela upućen ili obaviješten da je činjenica zaposlenja zapreka za daljnju isplatu mirovine.  Predlaže Sudu da usvoji žalbu, preinači presudu i naloži tuženiku da mu naknadi troškove upravnog spora u roku od 15 dana od dostave presude, uključujući trošak sastava žalbe u iznosu od 4.685,00kn.

4.              Tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o  upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje:  ZUS), ovaj Sud nije utvrdio da postoje u žalbi istaknuti razlozi pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka.

7.               U predmetnom slučaju činjenice na kojima se temelji rješenje tuženika nisu sporne, slijedom čega je prvostupanjski upravni sud imao osnove postupiti sukladno odredbi članka 36. točke 4., u vezi članka 8. ZUS-a i odlučiti u sporu bez održavanja rasprave i provođenja predloženih dokaza, jer nije bilo potrebe dalje razjašnjavati činjenična i pravna pitanja. Također, neosnovano je pozivanje tužitelja na povredu članka 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09. i 110/21.) s obzirom da u predmetnom slučaju nije proveden ispitni postupak već je prvostupanjsko tijelo odlučilo u skraćenom postupku temeljem dokaza podnesenih uz zahtjev.

8.               Iz spisa proizlazi da je tužitelju pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I 140-02/16-01/03102097883, urbroj: 341-06-05/3-16-4030 od 8. studenog 2016. priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika na temelju članka 35. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15.) počevši od 2. listopada 2016. Nesporno je da je tužitelj nakon stjecanja prava na mirovinu u razdoblju od 4. rujna 2017. do 11. veljače 2019., navršio  staž osiguranja, koji s prekidima iznosi ukupno šest mjeseci i 24 dana.

9.               S obzirom na navršen staž nakon stjecanja prava na mirovinu, pravilno je tijelo zahtjev podnesen 9. kolovoza 2021. razmotrilo u smislu članka 100. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18.,102/19. i 84/21.-dalje ZOMO-a), koji omogućuje priznanje prava na novu starosnu mirovinu pod propisanim uvjetima. Navedenom odredbom je propisano da korisnik prijevremene starosne mirovine ili starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, koji je nakon stjecanja prava na mirovinu, navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja može nakon prestanka zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti po osnovi koje je obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje ostvariti pravo na novu starosnu mirovinu, odnosno prijevremenu starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu za dugogodišnjeg korisnika, ako su ispunjeni uvjeti godina života i mirovinskog staža iz članaka 33., 34., 35., 180. i 182. ovoga Zakona.

10.               Kraj činjenice da je tužitelj nakon stjecanja prava na mirovinu do podnošenja zahtjeva ostvario staž osiguranja u trajanju kraćem od minimalno propisane jedne godine,  pravilno je zaključeno da nije bilo zakonske mogućnosti da se zahtjevu tužitelja za ostvarivanje prava na novu starosnu mirovinu udovolji.

11.               U odnosu na navod tužitelja da mu je još 2016. godine trebalo priznati pravo na punu starosnu mirovinu sukladno članku 33. ZOMO-a, pravilno je prvostupanjski sud, kao i tuženik odgovorio da navedeno ne može biti predmet preispitivanja u ovom postupku jer se radi o pravomoćno okončanom postupku. Osim toga, pogrešno tužitelj smatra da mu je u tom ranijem postupku trebalo priznati pravo na starosnu mirovinu, budući da u trenutku podnošenja zahtjeva nije imao navršenih 65 godina života te stoga nije ispunjavao uvjete za starosnu mirovinu već za prijevremenu starosnu mirovinu, te mu je stoga s obzirom na navršen mirovinski staž priznata starosna mirovina za dugogodišnjeg korisnika kao povoljnija.

12.               Iako tužitelj u žalbi navodi da se zahtjev odnosio na obnovu postupka, navedeno ne proizlazi iz sadržaja priloženog podneska niti su u podnesku navedeni razlozi za obnovu prema članku 123. ZUP-a ili članku 134. ZOMO-a, koji bi upućivali da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno isti razmotriti kao prijedlog za obnovu postupka priznanja prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika.

13.               Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a  što tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

14.               Trebalo je stoga na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke.

15.               Budući da je tužbeni zahtjev odbijen, zakonito je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a. S  obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, nema pravo na naknadu troška sastava žalbe te je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a riješeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 6. prosinca 2023.

      Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.