REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-581/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1001/22-2 od 6. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3637/19-38 od 15. travnja 2022., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1001/22-2 od 6. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3637/19-38 od 15. travnja 2022., tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), naznačivši šest pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"1. Je li ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača sama po sebi ništetna u slučaju ako je ugovorna odredba o načinu promjene takve kamatne stope ništetna?
2. Treba li odredbu članka 81. stavka 1. ZZP/03 tumačiti na način da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo automatski nepoštena ako ista nije jasna, lako razumljiva i uočljiva ili je u tom slučaju sud dužan, primjenom kriterija koji su utvrđeni praksom Suda Europske unije, utvrđivati da li takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja?
3. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
4. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv trgovca radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o tzv. jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je trgovac stekao od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u švicarskim francima, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su trgovci redovno naplaćivali za kredite u hrvatskim kunama?
5. Jesu li sudovi u pojedinačnim postupcima u kojima se tužitelji, sukladno članku 502. c ZPP-a, pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava dužni provoditi dokazni postupak u kojem će se po potrebi provesti i dokaz saslušanjem svjedoka i/ili stranaka (tzv. personalni dokazi)?
6. Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?"
2. Tužitelj nije podnio odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da drugo i peto postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer iznesene činjenične tvrdnje da nisu provođeni dokazi na okolnost pojedinačnog pregovaranja, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima iz pobijane odluke, jer je pobijanom odlukom utvrđeno da je tuženik na zadnjem ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava odustao od izvođenja predloženih dokaza. Zbog navedenog, tuženik je, na kojem je bio teret dokaza, propustio dokazati da je tužitelju, kao korisniku kredita, dao potpunu obavijest o svim relevantnim parametrima, te da se pojedinačno pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.
5. U odnosu na ostala pravna pitanja, ovaj revizijski sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda Revt- 249/14, Rev-2245/17 i Rev-3142/18, a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd 3071/2023 od 16. studenoga 2023., Revd 3074/2022 od 4. svibnja 2023. i dr.).
6. Slijedom navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
