Poslovni broj: Usž-1177/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. J. iz S.1 , kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva L.-V. & Partneri, S.2 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupka, Z., radi prisilne naplete poreza i drugih proračunskih prihoda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1422/2023-7 od 21. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1422/2023-7 od 21. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-01/23-01/15, urbroj: 513-04-23-2 od 4. travnja 2023. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S.2 , klasa: UP/I-415- 02/2022-001/8816, urbroj: 513-007-17/2022-01 od 30. studenog 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).

Dalje u žalbi tužitelj navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je tijekom upravnog spora došlo do povrede pravila sudskog postupka, a prije svega da je došlo do povrede načela saslušanja stranke kao temeljnog načela. Dodaje da je zbog niza procesnih povreda došlo i do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a što je rezultiralo donošenjem nezakonite odluke. Tužitelj u žalbi daje osvrt na primjenu pobliže navedenih odredbi Zakona o općem upravnom postupku, a s obzirom da javnopravna tijela nisu provela ispitni postupak, a niti su pravilno utvrdila činjenično stanje bitno za donošenje pravilne odluke, smatra da su mu povrijeđena na zakonu utemeljena prava, a te propuste nije otklonio ni prvostupanjski sud tijekom upravnog spora.

Zaključno, tužitelj ističe i prigovor zastare, odnosno rješenje o ovrsi i tuženikovo rješenje pobija u cijelosti. Dodaje da rješenje o ovrsi ne sadrži sve propisane elemente, pri čemu daje osvrt na svaki od elemenata pojedinačno, a koji smatra da su u predmetnom slučaju izostali. Dalje u žalbi tužitelj navodi i da je u podnesenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi predložio i odgodu ovrhe, zbog čega smatra da je bilo osnove za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe sukladno članku 26. stavku 2. ZUS-a. Tužitelj dodaje i da je u konkretnom slučaju tešku i nepopravljivu štetu moguće izbjeći i izdavanjem privremene mjere u skladu s člankom 47. stavkom 2. ZUS-a, kojom bi se zabranilo izvršenje osporenog rješenja do okončanja upravnog spora.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da usvoji sve prijedloge tužitelja i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora i žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu. Podredno tužitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost osporene presude u dijelu u kojem je tužitelj žalbom osporava i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Prije svega valja reći da prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski upravni sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a, a u obrazloženju presude je dao jasne i dostatne razloge na kojima je utemeljio odluku, tj. dao je u obrazloženju valjane, dostatne i relevantne razloge.

Naime, iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude doneseno rješenje o ovrsi od 30. studenog 2022. kojim je određena ovrha na temelju ovršnih isprava na novčanoj tražbini tužitelja, radi prisilne naplate dospjelog duga u iznosu od 1.304,60 eura/9.829,54 kune, a na temelju ovršne isprave – ovršnog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S.2 , klasa: UP/I-410-20/2021-001/00929, urbroj: 513-007-17-02-2022-0004 od 7. ožujka 2022.

Dakle, rješenje o ovrsi je doneseno na temelju ovršne isprave, odnosno pobliže navedenog poreznog rješenja, a kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u pobliže naznačenom iznosu te troškovi prisilne naplate.

7. S obzirom da je utvrđeno tijekom provedenog postupka ovrhe da tužitelj nije platio porezni dug u pobliže navedenom iznosu, ostvarili su se zakonom propisani uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi, a pravilnost takvog utvrđenja tužitelj u tužbenim navodima, a niti tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju.

8. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude iscrpno naveo i obrazložio razloge zbog kojih je ocijenio neosnovanim prigovor tužitelja o nastupu zastare prava na utvrđenje i naplatu porezne obveze. S time u vezi je sud pravilno zaključio da je u predmetnom slučaju rok zastare prava na naplatu dospjelog poreznog duga počeo teći 1. siječnja 2023., jer je rješenje o utvrđivanju poreza na promet nekretnina na temelju kojeg je određena ovrha postalo izvršno u 2022., a rješenje o ovrsi je doneseno 30. studenog 2022. Sljedno tome je zaključio da u konkretnom slučaju nije protekao propisani šestogodišnji rok u smislu odredbi članka 108. stavka 1. i 4. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ).

Također je prvostupanjski sud pravilno zaključio i da su u predmetnom slučaju ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za pokretanje postupka ovrhe i donošenje rješenja o ovrsi, jer činjenica postojanja ovršne isprave o dugu koja je u rješenju o ovrsi naznačena, nije sporna, a uz daljnji zaključak da svi prigovori koji se odnose na pravilnost i zakonitost utvrđivanja predmetnog duga nisu odlučni, a tužitelj ni ne tvrdi da je navedeni dug podmirio.

9. S obzirom da se u ovršnom postupku ne mogu s uspjehom iznositi okolnosti koje se odnose na zakonitost ovršne isprave kojom je utvrđen dug, već samo oni prigovori koji se odnose na postupak izvršenja, pravilno se prvostupanjski sud poziva na primjenu članka 142. stavka 7. OPZ-a, zaključujući da pitanje ocjene zakonitosti ovršnih isprava nije predmet ocjene u ovom upravnom sporu, a i da je predmet ocjene zakonitosti odluke koja je donesena u stadiju odlučivanja, a ne provedbe ovrhe. Zbog toga da nisu odlučni navodi tužitelja vezani uz ispunjenje pretpostavki za obustavu/odgodu ovrhe.

10. Prvostupanjski sud je također u pobijanoj presudi dao osvrt na sve tužbene navode pojedinačno, a pri čemu je iscrpno obrazložio razloge zbog kojih ocjenjuje neosnovanim prigovore tužitelja u vezi formalnih propusta rješenja javnopravnih tijela i povrede pobliže navedenih odredbi Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - ZUP). Prvostupanjski sud je, ocijenivši da obrazloženje tuženikovog rješenja sadrži sve propisane elemente, naveo i da je tuženik odgovorio na sve žalbene razloge i razmotrio sva činjenična i pravna pitanja koja su od značaja za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja. Ocijenio je i da su izneseni razlozi javnopravnih tijela razumljivi i utemeljeni na podacima spisa predmeta, tj. da su porezna rješenja pravilna i zakonita te obrazložena u smislu članka 98. stavka 5. ZUP-a.

11. Stoga je, prvostupanjski sud tužbeni zahtjev osnovano odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, ocjenjujući da izneseni prigovori nisu osporili pravilnost i zakonitost tuženikovog rješenja. Prethodno tome je sud, ocijenivši da nije potrebno provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, saslušanjem tužitelja i provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, odbio prijedloge tužitelja, jer je utvrdio da je moguće odlučiti o tužbenom zahtjevu na temelju već utvrđenog činjeničnog stanja i dokaza provedenih tijekom upravnog postupka. S time u vezi sud napominje da je tužitelj predložio da se navedeni dokazi provedu u odnosu na dio zahtjeva u kojem traži izdavanje mjere osiguranja. Tužitelj u žalbi, osim što ponavlja iste prigovore koje je isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora, a u odnosu na koje je sud dao iscrpno i razložno obrazloženje, ne navodi druge razloge koji bi bili odlučni za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude i od utjecaja na drugačiji ishod ovog postupka.

12. S obzirom da je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, nije bilo osnove ni za određivanje privremene mjere na način kako to tužitelj u tužbi traži, a zbog čega ni žalbeni razlozi na kojima tužitelj ustraje na tvrdnji da je u predmetnom slučaju bilo osnove za izdavanje privremene mjere, jer bi u protivnom došlo do teške i nepopravljive štete, nisu odlučni za ocjenu pravilnost ii zakonitosti pobijane presude.

13. U osvrtu na druge žalbene razloge, valja reći da se u postupku ovrhe ne primjenjuje odredba članka 7. OPZ-a, a prvostupanjski sud je prethodno donošenju pobijane presude održao raspravu i time je u smislu članka 6. ZUS-a tužitelju omogućeno da se očituje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga neosnovano prigovora tužitelj da su mu u upravnom sporu povrijeđena procesna prava, odnosno da je tijekom upravnog spora prvostupanjski sud učinio propuste koji u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utječu na donošenje pravilne i zakonite odluke.

14. Kako je ovaj Sud ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. ZUS-a. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, to je i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.