Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10155/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. L.S. zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (''Narodne novine'', broj:107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11. i 80/13.) odlučujući o žalbi tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko- goranske, Policijske postaje Vrbovsko, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, broj: Pp-3605/2021-7 od 2. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se za prekršaj iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je okr. L.S. tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna od 663,61 EUR (šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent), koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pravomoćne presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. L.S. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je okrivljeniku, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna od 3.000,00 kuna, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u roku od petnaest dana računajući od dana primitka pravomoćne presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 100,00 kuna.
2. Istom presudom je od okrivljenika oduzeta droga – jedan pvc omot sa sadržajem droge marihuane u količini od 2 grama.
3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj pobija presudu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i izreći primjerenu novčanu kaznu, odnosno, ukinuti presudu i dostaviti spis na ponovno suđenje.
4. Žalba je osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje u tekstu: PZ), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odluku o ublažavanju kazne, na što opravdano ukazuje žalitelj.
6. Naime, tužitelj u bitnome u žalbi ističe da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao preblagu kaznu, a da olakotne okolnosti koje je pritom cijenio (priznanje, nekažnjavanje), nisu u konkretnom postupku u toj mjeri odlučne za izricanje ublažene novčane kazne, pri čemu je sud propustio cijeniti važnost sprječavanja ugrožavanja zaštićenog dobra zbog čega se izrečenom novčanom kaznom ne postiže svrha kažnjavanja.
7. Prije svega treba navesti da je čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga propisano da će se fizička osoba koja posjeduje drogu (biljke i dijelova biljki iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge, osim pod uvjetima određenim istim Zakonom u medicinske, prehrambene, veterinarske, znanstvenoistraživačke i nastavne svrhe - čl. 3. st. 1.) kazniti novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.
7.1. Odredbom čl. 36. st. 1. PZ-a propisana su opća pravila o izboru vrste i mjere kazne: „Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja“. St. 2. istog članka su propisane obveze suda u odnosu na okolnosti koje utječu da kazna bude po vrsti i mjeri lakša ili teža za počinitelja prekršaja te je propisano da će sud, određujući vrstu i mjeru kazne, osobito voditi računa o stupnju krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, na njegovo ponašanje nakon počinjenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, a u slučaju izricanja novčane kazne sud će uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja prekršaja.
7.2. Nadalje, čl. 37. st. 1. PZ-a propisuje da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje, a st. 2. da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.
7.3. Budući da u ovom konkretnom slučaju nije PZ-om izričito propisano da se kazna može ublažiti, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane.“ Pravilno tužitelj u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za ublažavanje novčane kazne okrivljeniku. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj ublažio novčanu kaznu ispod posebnim zakonom propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, smatrajući da se i tako ublaženom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čine ovakve prekršaje. Naime, prvostupanjski sud je primjenu odredbe o ublažavanju kazne opravdao olakotnim okolnostima na strani okrivljenika, konkretno, priznanjem, nekažnjavanošću, izostankom težih posljedica, dok otegotne okolnosti nije našao.
8. Po ocjeni ovog suda, utvrđene olakotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno, same za sebe ne predstavljaju “naročito olakotne okolnosti“ za izricanje blaže kazne od propisane, te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.
9. Iz navedenih razloga ispravno tužitelj ističe da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne te je prihvaćanjem žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijanu odluku te okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimalnom iznosu posebno propisane kazne (u iznosu u eurima kao službenoj valuti u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023. prema fiksnom tečaju konverzije), smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ- a.
10. Stoga je, na temelju čl. 207. PZ-a, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 9. travnja 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 3 (tri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
