Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 957/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I tužiteljice N. M., iz Ž., Z. i II tužiteljice R. G., iz Z., Ž., koje zastupa punomoćnik K. Š. odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik F.-K. Š. odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3713/2022-5 od 6. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4010/14-33 od 30. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3713/2022-5 od 6. prosinca 2022. u točki I. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom: naloženo je tuženiku platiti I tužiteljici N. M. iznos od 223.800,00 kn, a II tužiteljici R. G. iznos od 74.600,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2028. (točka I. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti I tužiteljici iznos od 13.812,56 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u točki II. izreke; naloženo je tuženiku isplatiti II tužiteljici iznos od 13.812,56 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznos na način kako je to navedeno u točki III. izreke; naloženo je tuženiku isplatiti I tužiteljici zateznu kamatu na iznos od 172.200,00 kn i zateznu kamatu na iznos od 11.941,00 kn od dana podnošenja tužbe (19. lipnja 2008.) do 8. srpnja 2008. (toč. IV. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti II tužiteljici zateznu kamatu na iznos od 57.400,00 kn i zateznu kamatu na iznos od 9.552,80 kn od dana podnošenja tužbe pa do 8. srpnja 2008. (točka V. izreke); naloženo je tuženiku platiti tužiteljima iznos od 103.125,00 kn na ime parničnog troška sa zateznim kamatama (točka VI. izreke) te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 143.686,80 kn (točka VII. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I., II., III., IV., i V izreke i u dijelu točka VI. za iznos parničnog troška od 63.195,00 kn/8.387,42 eur (točka I. izreke), preinačena je navedena presuda u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi trošak u iznosu od 39.930,00 kn/ 5.299,62 eur i za taj dio odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnoga troška (točka II. izreke), te potvrđena prvostupanjska presuda u točki VII. izreke i u dijelu u kojem tužitelji nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadom parničnog troška (točka III. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd 1561/2023-2 od 25. travnja 2023., podnosi tuženik zbog pitanja koja glase:
„Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) samostalno te da li je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046, čl. 1100 i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe?
Je li tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen i može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?
Može li sud tužiteljima koji su u parnicu stupili kao nasljednici tražbine naknade naslijeđene neimovinske štete na temelju odredbe čl. 1005. ZOO-a dosuditi veći iznos pravične novčane naknade neimovinske štete od onog iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete koji je potraživao njihov prednik u postupku do svoje smrti i koji iznos pravične novčane naknade neimovinske štete je sukladno čl. 1105. ZOO-a
nakon njegove smrti postao imovinskopravni zahtjev koji prelazi na njegove nasljednike, sadašnje tužitelje u postupku?
Je li kod odmjere visine i dosude pravične novčane naknade naslijeđene neimovinske štete na temelju odredbe čl. 1105. ZOO-a potrebno voditi računa o dužini
povrede prava osobnosti i dužini trajanja i trpljenja neimovinske štete koju je trpio raniji
tužitelj /oštećenik koji je preminuo tijekom trajanja parnice i čija se tražbina naknade neimovinske štete nasljeđuje kao imovinskopravni zahtjev i mogu li tužitelji kao nasljednici tražbine naknade neimovinske štete na temelju odredbe čl. 1105. ZOO-a ostvariti pravo na naknadu naslijeđene neimovinske štete u većem novčanom iznosu pravične novčane naknade neimovinske štete od onog novčanog iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete koji je ranije u postupku potraživao tužitelj koji je
preminuo tijekom trajanja parnice?
Postoji li bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku u slučaju kada drugostupanjski sud propusti navesti
razloge u odnosu na tuženikov prigovor zastare i žalbene navode o zastari prava
naslijeđene neimovinske štete?“.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP, zbog kojega je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, koju su pretrpjeli tužitelji i to I tužiteljica N. M. kao majka, prvotni II tužitelj sada pokojni O. M. kao otac (čije su pravne slijednice I i II tužiteljica) i sada II tužiteljica R. G. (prethodno III tužiteljica) kao sestra pokojnoga T. M., koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi od 6. siječnja 2008. kao putnik u vozilu osiguranim kod tuženika.
8. U revizijskoj fazi postupka, sporna je osnovanost istaknutog prigovora zastare - zastare za povećanje tužbenog zahtjeva i zastare na tražbinu naslijeđene neimovinske štete kao i povećanje tražbine naslijeđene neimovinske štete.
9. Prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljima naknadu neimovinske štete i naslijeđene neimovinske štete iza pokojnog O. M., prema povišenom tužbenom zahtjevu za neimovinsku štetu kao i za naslijeđenu neimovinsku štetu (podnesak od 20. kolovoza 2020.). Pri tome prvostupanjski sud nalazi „neosnovanim i ničim utemeljen“ istaknuti prigovor zastare, bez navođenja razloga za takav zaključak.
9.1. Drugostupanjski sud prihvaća pravne zaključke i primjenu materijalnoga prava od strane prvostupanjskog suda. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava pravo tužitelja na zateznu kamatu na povišene dijelove tužbenog zahtjeva do dana toga povišenja, drugostupanjski sud navodi da se tuženik „...ne može osloboditi...plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno podnošenja tužbe (čl. 1103 ZOO).“.
10. Navedeno pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci (u odnosu na istaknuti prigovor zastare) za sada se ne može prihvatiti.
11. U odnosu na prvo postavljeno pitanje navodi se da je ovaj sud već izrazio pravno shvaćanje u presudi poslovni broj Rev 50/2022-2 od 24. siječnja 2023. u kojoj je navedeno: „... u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe.“.
12. Nadalje, u istoj je presudi ovaj sud iznio pravno shvaćanje prema kojem „ tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“. To je ujedno i odgovor na drugo postavljeno pitanje.
13. U odnosu na pitanja koja se odnose na ocjenu mogućnosti prijelaza tražbine neimovinske štete na nasljednike, u smislu odredbe čl. 1105. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i dr. - dalje: ZOO) valja navesti da je odredbom st. 1. čl. 1105. ZOO-a propisano da tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike, samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu. U slučaju podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe po pravnom predniku nasljeđuje se, dakle, tražbina za koju je u tijeku postupak te nasljeđivanje predstavlja - pravo nasljednika za nastavljanje postupka, u kojemu će tek visina te tražbine biti utvrđena.
13.1. Stoga, nema zapreke da se nasljednicima koji su naslijedili tražbinu naknade neimovinske štete, dosudi veći iznos pravične novčane naknade neimovinske štete od onoga iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete koje je potraživao njihov prednik u postupku do svoje smrti. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će imati na umu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova, straha, cilja kojem služi ta naknada, ali će voditi računa i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. To su okolnosti koje su mjerilo težine povrede prava osobnosti i zapreka prodoru lukrativnosti i komercijalizacije. Na koji način će te okolnosti cijeniti sud pri dosuđivanju pravične novčane naknade ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
13.2. Time je odgovoreno i daljnja postavljena pravna pitanja koje se odnose na nasljeđivanje naknade neimovinske štete.
14. Konačno, s obzirom na peto postavljeno pitanje, navodi se kako iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da drugostupanjski sud dijelom nije naveo potpune i valjane razloge u odnosu na tuženikov prigovor zastare. Navedeno i radi pogrešnog pravnog pristupa suprotnog onome navedenom u odgovoru na postavljena pravna pitanja tuženika (prvo i drugo pitanje). Nadalje, drugostupanjski sud nije uopće odgovorio na žalbene navode koji se odnose na zastaru prava nasljeđivanja neimovinske štete.
14.1. Opisanim je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisano odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ujedno i povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP-a.
15. S obzirom na postojanje navedenih bitnih povreda odredaba parničnoga postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod točkom I.
16. U ponovljenom postupku će drugostupanjski sud ocijeniti istaknut prigovor zastare tuženika i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
17. Odlučivanje o troškovima revizijskog postupka ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.