Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 1 P-122/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, na prijedlog sudskog savjetnika Matije Kontreca u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba Varaždin, Kolodvorska 20c, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Slunjski, odvjetnik iz Varaždina, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 13. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 8. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, OIB: 84397956623 iznos od 6.805,10 eura / 51.273,06 kuna[1] sa zakonskom kamatom tekućom na iznos od 1.912,61 eura / 14.410,56 kuna[1] od 7. ožujka 2016. do isplate, na iznos od 1.927,49 eura / 14.522,70 kuna[1] od 20. travnja 2017. do isplate, na iznos od 1.963,71 eura / 14.795,58 kuna[1] od 23. veljače 2018. do isplate, na iznos od 1.001,29 eura / 7.544,22 kuna[1] od dana podnošenja tužbe sudu do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 8 (osam) dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.780,89 eura / 13.418,12 kuna[1] uvećano za zatezne kamate tekuće od 8. travnja 2024., kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 24. srpnja 2018. navodi da je u prometnoj nezgodi 30. rujna 2005. smrtno stradao osiguranik tužitelja Dražen Bendelja, a za koju nezgodu je odgovoran Mario Pavlinić kao vozač osobnog automobila, marke Škoda Fabia, reg. oznake VŽ 530-GE, osiguranog kod tuženika. Osiguranik tuženika Mario Pavlinić proglašen je krivim za predmetnu prometnu nezgodu presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-572/2005 od 12. prosinca 2006. Nadalje, tužitelj navodi da je rješenjem tužitelja od 17. studenog 2005. članovima obitelji pokojnog osiguranika tužitelja Dražena Bendelja, priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Budući da je isplatama obiteljske mirovine za tužitelja nastala šteta, tuženik je naknadio štetu u razdoblju od 30. rujna 2005. do 31. prosinca 2014.

1.1. Tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu štete koja je za istog nastupila u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2018., a sukladno odredbama čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13). Navodi da je u 2015. godini za tužitelja nastala šteta u iznosu od 1.912,61 eura, u 2016. godini šteta u iznosu od 1.927,49 eura, u 2017. godinu šteta u iznosu od 1.963,71 eura, te u 2018. godini (do 30. lipnja 2018.) šteta u iznosu od 1.001,29 eura, odnosno ukupno 6.805,10 eura. Ističe da se tužitelj sa odštetnim zahtjevima za naknadu štete za utuženo razdoblje obratio tuženiku koji je iste otklonio uz obrazloženje da štetu treba obračunavati prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveznopravnog odnosa između stranaka, odnosno, kada je članovima obitelji pokojnog osiguranika priznato pravo na mirovinu (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu).

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 30. rujna 2005. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake VŽ 530-GE za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Međutim, tuženik osporava tvrdnje tužitelja da je za predmetnu prometnu nezgodu isključivo odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o prometnoj nezgodi u kojoj su sudjelovala dva motorna vozila u pogonu, te se stoga odgovornost za štetu ocjenjuje po principu krivnje (sukladno čl. 178. Zakona o obveznim odnosima). Nadalje, tuženik navodi da iz dokumentacije o očevidu prometne nezgode proizlazi da pokojni osiguranik tužitelja Dražen Bendelja (kao vozač motornog vozila) u trenutku nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Naime, prema lokalitetu i vrsti tjelesnih ozljeda koje je u štetnom događaju zadobio pokojni osiguranik tužitelja zbog nekontroliranog polijetanja tijela uslijed sudarnih sila, proizlazi da bi te ozljede bile izbjegnute da je isti bio vezan sigurnosnim pojasom, zbog čega je u konkretnom slučaju šteta posljedica isključivo radnje odnosno propusta oštećenika (pokojnog osiguranika tužitelja) - nekorištenja sigurnosnog pojasa tijekom vožnje, iz kojih razloga tuženik ističe prigovor isključenja odgovornosti iz čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

2.2. Tuženik nadalje smatra da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP). Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti i to pozivom na odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Kako su u konkretnom slučaju članovi obitelji iza pokojnog osiguranika tužitelja ostvarili pravo na obiteljsku mirovinu, to sukladno čl. 27. st. 3. ZOOP-a, prema shvaćanju tuženika, ne postoji šteta koju bi tuženik bio dužan platiti tužitelju jer nema nikakve razlike u odnosu na mirovinu koju bi primao pokojni osiguranik tužitelja, odnosno u svakom slučaju obiteljska mirovina koju sada isplaćuje tužitelj članovima obitelji pokojnog osiguranika tužitelja, nije veća od mirovine koju bi plaćao osiguraniku za slučaj ozljede na radu. Dakle, tuženik osporava visinu štete koju potražuje tužitelj, kao i obračune mirovine jer tužitelj ni u kojem slučaju nema pravo od tuženika potraživati puni iznos mirovine, te se osporava i da bi tužitelj isplatio iznose koje u ovom postupku potražuje. Ujedno, tuženik ističe prigovor zastare.

2.3. Slijedom navedenoga, tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva te predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Nakon provedenog postupka, sud je donio presudu poslovni broj P-133/2018- 29 od 11. siječnja 2021. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tužitelju platiti nastale troškove parničnog postupka.

4. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu povodom koje je spis predmeta dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, a koji je rješenjem poslovni broj Pž-822/2021-4 od 18. srpnja 2023. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P-133/2018-29 od 11. siječnja 2018. u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu u kojim je naloženo tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.194,51 eura / 9.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz čitanjem cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, proveden je dokaz kombiniranim prometno- tehničkim i sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet Stivenu Šijaku i stalnom sudskom vještaku za sudsku medicinu Andrini Kopjar (list 107-122), te su imenovani vještaci saslušani na ročištu 26. studenog 2020. (list 145-146).

5.1. Također, sud je u ponovljenom postupku na ročištu održanom 13. ožujka 2024. pročitao rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 822/2021-4 od 18. srpnja 2023. te, s obzirom da je predmet vraćen na ponovni postupka zbog promijenjenog pravnog shvaćanja glede mjerodavnog prava, u smislu odredbe čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje u tekstu: ZPP), strankama dao mogućnost iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza, međutim, tužitelj je smatrao da teret dokaza na okolnost visine štete leži na tuženiku jer je tužitelj visinu štete dokazao ispravama koje se nalaze u spisu predmeta i koje se imaju smatrati javnim ispravama pa nije predlagao provođenje financijskog vještačenja, dok je tuženik odustao od predloženog dokaza provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine naknade štete pozivajući se na relevantnu sudsku praksu koja govori u prilog tome da je teret dokazivanja na tužitelju.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je naknada štete koju tužitelj trpi zbog isplate obiteljske mirovine obitelji osiguranika tužitelja u ukupnom iznosu od 6.805,10 eura za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2018. na temelju štetnog događaja u kojem je prema navodima tužitelja sudjelovao osiguranik tuženika.

7. Između stranaka nije sporno da se dana 30. rujna 2005. dogodila prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja Dražen Bendelja kao vozač vozila marke AUDI 80, reg. oznake VŽ 798-P, te je nesporno da je u toj prometnoj nesreći sudjelovao Mario Pavlinić kao vozač vozila marke ŠKODA FABIA, reg. oznake VŽ 530- GE koje je bilo osigurano policom o osiguranju od automobilske odgovornosti kod tuženika. Također, nije sporno da je rješenjem tužitelja od 17. studenog 2005. članovima obitelji pokojnog osiguranika tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu.

7.1. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva i osnovanost prigovora zastare.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.

9. Prije svega, valja istaknuti da su u konkretnom slučaju relevantne odredbe čl. 27. ZOOP-a.

9.1. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 8. lipnja 2022. promijenjeno je pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno shvaćanje glasi: „u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“, slijedom čega je u ovoj pravnoj stvari primjenjiva upravo gore citirana odredba ZOOP-a.

9.2. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

9.3. Nadalje, odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje u tekstu: ZOO) propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje.

10. U odnosu na prigovor zastare, valja reći da je odredbom čl. 230. st.1. ZOO- a, koja odredba se primjenjuje u konkretnom slučaju propisan zastarni rok od 3 godine za tražbine naknade štete koji počinje otkad je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

10.1. Dakle, kako u konkretnom slučaju tužitelj trpi štetu svakom pojedinačnom isplatom mirovine, to je prigovor zastare djelomično osnovan za tražbine u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 24. srpnja 2015. Naime, s obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. srpnja 2018., to je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara u odnosu na sve mirovine isplaćene do 24. srpnja 2015. jer je od dana dospijeća do dana pokretanja postupka protekao trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a.

10.2. Nadalje, kako u odnosu na preostali dio tražbine tužitelja nije protekao trogodišnji zastarni rok, to u odnosu na sve mirovine isplaćene nakon 24. srpnja 2015. nije nastupila zastara u smislu čl. 230. st. 1. ZOO-a, pa je u tom pogledu prigovor zastare tuženika neosnovan.

11. U odnosu na tuženikovo osporavanje (isključive) odgovornosti vozača vozila osiguranog kod tuženika za predmetnu prometnu nezgodu, sud je uvidom u presudu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-572/2005-22 od 12. prosinca 2006. koja je postala pravomoćna 6. studenog 2007. utvrdio da je osiguranik tuženika Mario Pavlinić proglašen krivim što je dana 30. rujna 2005. protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako smatrajući da nikoga neće ugroziti, poduzeo radnju pretjecanja teretnog vozila koje se ispred njega kretalo u istom smjeru, u trenutku kada je iz suprotnog smjera naišlo vozilo Dražena Bendelja krećući se pravilno svojom desnom prometnom trakom, kojom prilikom je došlo do frontalnog sudara uslijed kojeg je Dražen Bendelja zadobio teške tjelesne ozljede od kojih je odmah preminuo. Na taj način osiguranik tuženika je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće iz čl. 272. Kaznenog zakona.

11.1. Sukladno čl. 12. st. 3 ZPP-a sud je vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik (osiguranik tuženika) proglašen krivim i to u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti. Međutim, građanskopravna odgovornost je šira od kaznene, stoga sud može izvan onoga čime je vezan pravomoćnom presudom, utvrditi nešto drugačije činjenično stanje nego što je u kaznenom postupku jer pravomoćna kaznena presuda ne isključuje mogućnost stavljanja prigovora podijeljene (ili isključive) odgovornosti, a koji prigovor je tuženik upravo i istaknuo u tijeku ovog postupka i predložio izvođenje dokaza kombiniranim prometno-tehničkim i sudsko-medicinskim vještačenjem na okolnost je li pokojni osiguranik tužitelja Dražen Bendelja bio vezan sigurnosnim pojasom, te, ukoliko se utvrdi da nije bio vezan, bi li isti zadobio predmetne tjelesne ozljede da je bio vezan, te bi li smrtna posljedica bila izbjegnuta u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom.

11.2. Prema odredbi čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, koji se primjenjuje s obzirom na štetni događaj; dalje u tekstu: ZOO/91) u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje, a ako postoji obostrana krivnja, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli, razmjerno stupnju svoje krivnje (st. 2.). Nadalje, prema odredbi čl. 177. st. 2. ZOO/91 imalac stvari se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, dok se prema čl. 177. st. 3. ZOO/91 imalac oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

11.3. Slijedom navedenog, tijekom postupka proveden je dokaz kombiniranim prometno-tehničkim i sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet Stivenu Šijaku i stalnom sudskom vještaku za sudsku medicinu Andrini Kopjar na predložene okolnosti, koji nalaz i mišljenje sudskih vještaka je sud u cijelosti prihvatio s obzirom da je isti izrađen detaljno, logično, argumentirano te prema pravilima struke te je isti nalaz i mišljenje dodatno obrazložen na ročištu 26. studenog 2020.

11.4. Na temelju provedenog dokaza gore navedenim kombiniranim vještačenjem, sud je utvrdio kako je osiguranik tuženika kao vlasnik vozila osiguranog kod tuženika (odnosno tuženik kao osiguratelj) isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, odnosno za štetu koju je pretrpio tužitelj uslijed smrti njegovog osiguranika u predmetnom štetnom događaju, te da ne postoji nikakav (su) doprinos pokojnog osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vjerojatnije da je oštećenik bio vezan u trenutku štetnog događaja te da je zadobivene ozljede koje su dovele do smrtnog ishoda mogao zadobiti kako u slučaju vezivanja, tako i u slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom.

12. Nadalje, tuženik je osporio visinu štete koju potražuje tužitelj, kao i obračune isplaćenih mirovina smatrajući kako navedeni obračuni ne predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a. Međutim, prema mišljenju ovog suda, spisu priloženi obračuni isplaćenih mirovina predstavljaju javne isprave u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a.

12.1. Naime, tužitelj je javna ustanova koja skrbi o ostvarivanju mirovinskih i invalidskih prava osiguranika (čl. 141. Zakona o mirovinskom osiguranju – "Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 68/18; dalje: ZMO) te u postupku rješavanja o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja ima javne ovlasti i primjenjuje odredbe Zakona o općem upravnom postupku (čl. 7. i čl. 145. ZMO-a). Ostvarivanje mirovinskih i invalidskih prava osiguranika uključuje utvrđivanje određenih invalidskih prava osiguranika, ali i isplatu novčanih iznosa koja temeljem priznatih prava pripadaju osiguranicima, pa kada Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izda potvrdu (obračun) o isplaćenoj mirovini, odnosno dostavi u spis podatke doznačenih mirovinskih primanja kojima dokazuje da su mirovine doista isplaćene, onda je on izdao ispravu o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnog ovlaštenja, pa takva potvrda (obračun) ima značenje javne isprave kojima se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje. Slijedom navedenog, obračuni mirovina tužitelja se u konkretnom slučaju imaju smatrati javnim ispravama u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

13. Konačno, vezano uz visinu štete, kako se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je u ovom predmetu bilo potrebno utvrditi visinu štete koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine. Naime, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu. Međutim, tužitelj u konkretnom slučaju nije predložio adekvatna dokazna sredstva na okolnost visine štete, a u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Naime, adekvatan dokaz za utvrđenje gore navedenog bilo bi provođenje financijskog vještačenja koje tužitelj nije predlagao pogrešno smatrajući da je teret dokaza na tuženiku te ustrajući u tome kako na predmetni spor valja primijeniti odredbe ZMO-a. S druge strane, tuženik je odustao od predlagano dokaza provođenjem financijskog vještačenja smatrajući da je teret dokaza na tužitelju.

13.1. Prema mišljenju ovog suda, na tužitelju je bio teret dokaza da je šteta čiju naknadu potražuje u ovom postupku nastala sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a kako tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu – visinu nastale štete, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a kojom je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

14. Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23, dalje: Tarifa). Naime, tužitelj je dužan naknaditi tuženiku nastale troškove parničnog postupka s obzirom da je u cijelosti izgubio u sporu. Nadalje, ističe se da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa je slijedom navedenog primijenjena vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura.

14.1. Kao opravdani trošak tuženiku je u smislu čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 9. listopada 2018. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8 toč. 1. u svezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 5. prosinca 2018., 8. svibnja 2019., 26. studenog 2020. i 13. ožujka 2024. u iznosu od po 200,00 eura za svako održano ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.000,00 eura, na koje iznose tuženik ima pravo i na PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 1.250,00 eura.

14.2. Nadalje, tuženiku pripada pravo na naknadu stvarnih troškova u tijeku postupka i to provedenog kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja od 29. lipnja 2020. u iznosu od 530,89 eura.

14.3. Slijedom navedenog, tuženiku pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.780,89 eura, a na koji iznos tuženiku pripada pravo na zakonske kamate od dana donošenja odluke sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a koja odredba Zakona se primjenjuje i na postupke pokrenute prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), s time da je visina zatezne kamate određena sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a.

14.4. Slijedom navedenog o troškovima ovog parničnog postupka odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

15. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 8. travnja 2024.

Sudac:

Hugo Wedemeyer

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu RH.

Dostaviti:

1. Tužitelju, HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Varaždin, Kolodvorska 20 C

2. Tuženiku, po punomoćniku Vladimiru Slunjski, odvjetniku iz Varaždina

Broj zapisa: 9-30866-006fa

Kontrolni broj: 0eb7e-61841-f69c3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=HUGO WEDEMEYER, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.