Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 Gž-1150/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M.¹, OIB:…, iz P.¹, zastupane po punomoćniku S. M., odvjetniku iz P.², protiv tuženika M. M.², OIB:… iz P.¹, zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u P.¹, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-243/2019-29 od 10. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-243/2019-29 od 10. veljače 2022.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.Izreka prvostupanjske presude glasi:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica M. M.¹ vlasnica k.č. 3981/1, 3981/2, 3982/1, 3982/3, 3983/1, 3982/2 i 3984 upisane u zk. ul. 922 k.o. P., te je tuženik M. M.² dužan trpjeti da se sa njegova imena i na njegov teret upiše pravo vlasništva k.č. k.č. 3981/1, 3981/2, 3982/1, 3982/3, 3983/1, 3982/2 i 3984 upisane u zk. ul. 922 k.o. P. na ime i u korist tužiteljice M. M.¹ u 1/1 dijela.

2. Nalaže se tuženiku Marčelu Matiću da tužiteljici Mariji Matić izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva k.č. k.č. 3981/1, 3981/2, 3982/1, 3982/3, 3983/1, 3982/2 i 3984 upisane u zk. ul. 922 k.o. P. sa njegovog imena u korist tužiteljice M. M¹ u 1/1 dijela, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a koju će tabularnu ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda.

3. Nalaže se tuženiku M. M.² da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na temelju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužiteljici M. M.¹, OIB:…, da tuženiku M. M.², OIB:…, naknadi parnični trošak u iznosu od 31.250,00 kuna u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Tužiteljica u svojoj žalbi preocjenjuje provedene dokaze. Sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Tužiteljica u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, pa stoga njena žalba predstavlja samo drugačiju, i to pogrešnu, ocjenu izvedenih dokaza, na koje je ovlašten jedino sud. Stoga, kako tužiteljica ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi njezino vlasništvo na nekretninama oznake k.č. 3981/1, k.č. 3981/2, k.č. 3982/1, k.č. 3982/3, k.č. 3983/1, k.č. 3982/2, k.č. 3984 sve upisane u zk. ul. 922 k.o. P., da se tuženiku naloži trpjeti da se sa njegova imena i na njegov teret upiše pravo vlasništva predmetnih nekretnina na ime i u korist tužiteljice u cijelosti te da se tuženiku naloži izdati tužiteljici tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva predmetnih nekretnina sa njegovog imena u korist tužiteljice u cijelosti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude a koju će tabularnu ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda.

7.1. U tužbi se navodi da je zemljište označeno kao k.č. 3981/1, k.č. 3981/2, k.č. 3982/1, k.č. 3982/3, k.č. 3983/1, k.č. 3982/2, k.č. 3984 sve upisane u zk. ul. 922 k.o. P. u zemljišnim knjigama upisano kao vlasništvo tuženika. U naravi se radi o zemljištu koje čini cjelinu u naselju B. i dodiruje se sa zemljištem na kojem je sagrađena obiteljska kuća tužiteljice u kojoj tužiteljica i danas živi na adresi … P.. Tuženik je u tazbinskom srodstvu sa tužiteljicom jer je pok. suprug tužiteljice V. M. bio brat tuženika. Protiv tuženika se 1980. vodio kazneni postupak zbog lišenja života svog oca. Radi namirenja troškova obrane u iznosu od tadašnjih 10.000,00 DEM, nemajući vlastitih sredstava, tuženik se obratio svom bratu V. M. za pomoć u pribavljanju za to vrijeme povećeg novčanog iznosa.

Tada je, uz znanje tuženika, pok. V. M. i ostalih članova obitelji dogovoreno da će tužiteljica od Lj. M., majke V. M. i ovdje tuženika, za iznos od 10.000,00 EUR kupiti zemljište koje se nalazilo ispred obiteljske kuće a radi se o k.č. 3981/1, k.č. 3981/2, k.č. 3982/1, k.č. 3982/3, k.č. 3983/1, k.č. 3982/2, k.č. 3984 sve upisane u zk. ul. 922 k.o. P. koje je tada bilo upisano na ime pok. oca V. M. i ovdje tuženika, a za čiju smrt se teretio tuženik i koje zemljište je naslijedila Lj. M., majka tuženika i V. M. te je s tim u vezi sklopljen usmeni ugovor između Lj. M. i tužiteljice prema kojem je Lj. M. tužiteljici prodala zemljište označeno kao k.č. 3981/1, k.č. 3981/2, k.č. 3982/1, k.č. 3982/3, k.č. 3983/1, k.č. 3982/2, k.č. 3984 sve upisane u zk. ul. 922 k.o. P. za iznos od 10.000,00 DEM koji iznos je Lj. M. isplaćen i koji je Lj. M. dala tuženiku radi podmirenja troškova obrane u kaznenom postupku. Istog trenutka zemljište je i predano u posjed tužiteljice.

Ugovor o kupoprodaji navedenog zemljišta nije sklopljen u pisanoj formi s obzirom da se radilo o kupoprodaji unutar obitelji u kojoj je tada vladao odnos povjerenja, a i kako bi se izbjeglo plaćanje dužnih poreza i davanja. Iz istog razloga do danas nije izvršen prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

Novac za kupnju zemljišta tužiteljica je dobila od svoje majke, a zemljište je u trenutku kupoprodaje bilo poljoprivredne namjene. Tužiteljica se od tada, dakle 37 godina, nalazi u mirnom posjedu predmetnog zemljišta na kojem je sa svojom obitelji kroz čitavo to razdoblje sadila razne poljoprivredne kulture te je to zemljište kontinuirano obrađivala.

Na k.č. 3983/1 k.o. P. tužiteljica je dopustila sinu E. M. da na njemu izgradi gospodarski objekt – štalu te je isti 1995. na toj čestici izgradio štalu uz pomoć svojih prijatelja. K.č. 3984 k.o. P. u naravi je bila dolac te je E. M. godinama kontinuirano vršio nasipavanje. Na spornom zemljištu E. M. je držao i automobile i automobilske dijelove od 1993., u vrijeme dok se bavio popravkom automobila, a i danas se na tom zemljištu nalaze olupine automobila.

Odnosi u obitelji narušeni su od 2010. nakon čega su se pok. V. M. i tužiteljica 2013. rastali. Od tada su narušeni i odnosi između tužiteljice i tuženika. Iako su tužiteljica i pok. V. M. zajedničkim radom stvorili svoju imovinu, pok. V. M. nije tužiteljici htio ustupiti njezinu bračnu stečevinu, obzirom je bio formalno upisan na čitavoj zajedničkoj imovini, pa je tužiteljica protiv njega bila primorana pokrenuti parnični postupak. Tuženik sada svojata sporno zemljište iako nikada nije dolazio na isto sve do smrti pok. V. M. te iako mu je dobro poznato da se radio zemljištu koje pripada tužiteljici koja ga je platila novcem koji je isti upotrijebio za svoju obranu u kaznenom postupku. Tužiteljica je vlasništvo spornog zemljišta stekla dosjelošću a kako se tuženik protivi izdati joj tabularnu ispravu to je protiv tuženika podnijela sudu predmetnu tužbu.

8. I ovaj sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da tužiteljica nije dokazala da je sklopila usmeni ugovorom kojim je kupila predmetne nekretnine.

U vrijeme za koje tužiteljica tvrdi da je nekretninu kupila za 10.000 DEM, majka tuženika, od koje tužiteljica tvrdi da je kupila nekretninu, bila je zakonska nasljednica svog supruga, kao i njenih petero djece. Kasnije su se sva djeca, osim tuženika odrekla nasljedstva u korist majke tuženika.

Tuženik je 2010. s majkom sklopio i ugovor o doživotnom uzdržavanju te je postao vlasnik u cijelosti predmetne nekretnine.

8.1. Ovom sudu, kao niti sudu prvog stupnja, nije uvjerljiva tvrdnja tužiteljice da je predmetne nekretnine 1980. kupila od majke tuženika s obzirom da su te nekretnine kasnije bile dio ostavinske mase iza pokojnog oca tuženika i supruga tužiteljice. Da je majka tuženika istima raspolagala kako to navodi tužiteljica, tada bi bilo za očekivati da se suprug tužiteljice odrekne svog nasljednog dijela spram tih nekretnina s obzirom da je nakon te navode prodaje doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog oca tuženika. Posebno s obzirom na činjenicu da tužiteljica tvrdi da je kupoprodaja bila ideja njenog pokojnog supruga.

8.2. Osim toga, da je kupoprodaja bila dogovorena usmeno, tada majka tuženika ne bi s njim 2010. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, za koji iz spisa i navoda stranaka ne proizlazi da je itko osporavao.

8.3. I ovaj sud smatra da iskazi osoba koje su bile prisutne promopredaji novca za koji tužiteljica tvrdi da je dala majci tuženika za potrebe vođenja kaznenog postupka nisu uvjerljivi jer u bitnome nisu suglasni. Susjeda A. R. nema saznanja da bi primopredaja novca predstavljala kupoprodajnu cijenu za nekretnine.

Osim toga, tužiteljica u svom iskazu navodi da je njena majka pri primopredaji novca rekla da "neka novac bude za nekretnine koje imaju pripasti tužiteljičinom sinu E. kada odraste". Međutim, takva izjava majke tužiteljice, kada bi i bila utvrđena, ne bi predstavljala kupoprodaju kojom bi tužiteljica mogla steći pravo vlasništva.

8.4. U odnosu na žalbene navode tužiteljice treba istaknuti da se sudska odluka ne može temeljiti na iskazima svjedoka koji svoja saznanja crpe iz kazivanja tužiteljice i njenog supruga o tome što se dogovorilo pri primopredaji novca. Relevantan je prije svega iskaz A. R. kao osobe koja je svjedočila primopredaji i koja je upravo s ciljem svjedočenja pozvana u kuću majke tužiteljice prilikom te primopredaje.

Kako svjedokinja A. R. nema nikakvih saznanja o kupoprodaji, a pozvana je radi svjedočenja o primopredaji novca, ovaj sud jedino može zaključiti da namjena tog novca nije bila kupoprodaja.

8.5. Pravilno sud prvog stupnja primjećuje da ni tužiteljica ni svjedokinja A. R. nisu spominjale da bi tom prilikom bio nazočan D. R., pa s obzirom da je isti prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka (predložen na okolnost posjeda predmetnih nekretnina) iskazao kako je bio prisutan kada je majka tužiteljice majci tuženika predala 10.000,00 DEM te da je bilo riječi o tome da će za račun tog novca i nekih radova koje je V.M. izveo na roditeljskoj kuću to zemljište "Š." biti od V. i M. ovdje tužiteljice, iskaz ovog svjedoka nije uvjerljiv.

8.6. Nadalje, kazneni postupak vodio se kratko vrijeme, tuženik je u konačnici oslobođen od optužbe, a iz dokaza koji su provedeni ne proizlazi da su majka tuženika i tuženik bili bez sredstava za život i plaćanje odvjetničkih usluga pa je neuvjerljiva tvrdnja tužiteljice da je majci tuženika i tuženiku bio potreban novac u tolikoj mjeri da bi prodali nekretnine.

8.7. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, pravno nije odlučna činjenica obrađivanja zemljišta od strane tužiteljice jer je očito da joj je rodbina bivšeg supruga dozvolila da istu obrađuje i koristi za svoje potrebe, ali time tužiteljica nije mogla dosijedanjem stjecati vlasništvo predmetnih nekretnina. Niti uređivanje i gradnja na nekretnini nisu dovoljne da bi se zaključilo da je kupoprodaja zaista ugovorena. Pri tome treba imati u vidu da je tužiteljica tijekom 37 godina imala koristi od korištenja nekretnina pa ne čudi činjenica da je i uređivala i ulagala za svoje potrebe.

8.8. Dakle, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica posjed nije vršila kao samostalni posjednik te njezin posjed nije bio savjestan, slijedom čaga prmjenom čl. 18. i čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) njen tužbeni zahtjev nije osnovan pa je žalba tužiteljice kao neosnovana odbijena primjenom čl. 168. st. 1. ZPP-a.

9. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe je odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 9. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.