Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 34 Gž Ovr-546/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. b. d.d. /OIB:…/ iz S., koga zastupa V. A., odvjetnik iz S., protiv ovršenice T. B. V. /OIB:…/ iz S., koju zastupa N. J., odvjetnik iz Splita, radi odgode izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2895/2023-5 od 9. veljače 2024., nadnevka 8. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2895/2023-5 od 9. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenice da sud naloži Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave, zadužnice broj OV-598/2013 od 29. siječnja 2013. potvrđene kod javnog bilježnika I. B. iz S..
1.1. Zaključkom je ovršenica upućena, u roku 15 dana, računajući od dana dostave zaključka, na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštene pljenidbe i prijenosa u postupku koji se vodi kod Financijske agencije po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave, zadužnice broj OV-598/2013 od 29. siječnja 2013. iz razloga određenog člankom 50. stavkom 1. točkama 7. i 11. OZ-a[1] . 1 Ovršni zakon (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., u daljnjem tekstu: OZ-a)
2. Protiv rješenja žali se ovršenica bez navođenja žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a[2] i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, dok bi iz sadržaja žalbe proizlazilo ukazivanje na povredu pravila o sadržaju sudske odluke (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a). Predlaže ukidanje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovan postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nije sporno da se pred Agencijom vodi ovrha (izravna naplata) po zahtjevu ovrhovoditelja od 26. listopada 2023., na temelju bjanko zadužnice izdane 29. siječnja 2013. (izdavatelj sada pokojni P. V.) potvrđene po javnom bilježniku I. B. iz S. pod brojem OV-598/2013, radi naplate novčane tražbine (2.075,53 eura sa zateznim kamatama od 10. listopada 2023. do isplate, dospjelih kamata i troškova naknade za provedbu izravne naplate).
6. Ovršenica tvrdi da su ispunjeni uvjeti za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate jer da iz ovršne isprave nije jasno o kakvom se točno potraživanju radi, da joj ovršna isprava, bjanko zadužnica izdano po njezinu pravnom predniku nikada nije dostavljena, da ovrhovoditelja na temelju iste zadužnici traži solidarno namirenje od svih nasljednika izdavatelja, pokojnog P. V., po posebnim zahtjevima zbog čega da postoji opasnost dvostruke naplate, i ističe prigovor zastare, što ovrhovoditelj u podnesku od 19. siječnja 2024. osporava apostrofirajući da se radi o osiguranoj novčanoj tražbini, da sredstvo osiguranja ima na temelju zakona snagu pravomoćnog rješenja o ovrsi, da mu prema zakonu pripada pravo na solidarno namirenje duga, da s obzirom na sadržaj obrazaca Zahtjeva za izravnu naplatu nije moguća dvostruka naplata i predlaže odbiti prijedlog ovršenice, te je vezano za legitimaciju i prigovor zastare tražbine uputiti u parnicu.
7. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nije utvrđena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a na koje se poziva ovršenica, bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je tim povredama u vezi činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
8. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim bi se naložilo Agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na temelju bjanko zadužnice izdane 29. siječnja 2013. i potvrđene po javnom bilježniku I. B. pod brojem OV-598/2013, na odgovarajući je način primijenio pravila o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika i za odluku u bitnome dao razloge.
2 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
9. Naime, za ocjenu osnovanosti prijedlog za izdavanje naloga Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika iz članka 65. OZ-a (članak 210. stavak 2. OZ-a).
10. Pravilima o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika (članak 65. OZ-a) je propisano da sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, ako utvrdi da su se kumulativno ispunile dvije pozitivne pretpostavke (iz stavka 1. članka 65. OZ-a), jedna od taksativno navedenih u točkama 1. - 11., stavke 1. članka 65. OZ-a) i da je pravozaštitni interes veći od onog za nastavljanje ovrhe.
11. Prema tome, kako ovršenica nije ni tvrdila da bi prijenosom zaplijenjenih sredstava pretrpjela štetu znatnijeg opsega, da je prijeteća šteta trajno izgubljena, a niti da bi odgodom ovrhe opasnost od nastanka štete bila otklonjena, to je već iz tog razloga (nepostojanje pretpostavke iz članka 65. stavka 1. OZ-a) valjalo odbiti predmetni prijedlog da se naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, budući da, kako je to u biti naveo i prvostupanjski sud, opasnost od nastanka nenadoknadive štete za slučaj nastavka izravne naplate po zahtjevu ovrhovoditelja nije konkretizirana niti na stupnju vjerojatnosti u smislu pretpostavke određene člankom 65. stavkom 1. OZ-a, niti je očita sama po sebi, a niti iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da bi pravozaštitni interes za odgodom ovrhe bio veći od onog za nastavljanje ovrhe, to kao jedini zaključak ostaje da uvjeti za odgodu predmetne ovrhe na prijedlog ovršenice nisu ispunjeni.
12. Osim toga, žaliteljica očito gubi iz vida da se u ovrsi aktivna procesna i stvarna legitimacija osobe koja se prezentira kao vjerovnik utvrđuje po pravilima o strogom formalnom legitimitetu (na temelju ovršne isprave te eventualno i dopunskih ovršnih isprava ako se tvrdi da je legitimacija naknadno prešla s osobe navedene kao vjerovnik u ovršnoj ispravi na osobu koja traži ovrhu), da se nepostojanje (gubitak) legitimacije također može dokazivati samo po pravilima strogog formalnog legitimiteta (javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, a ako to nije moguće pravomoćnom presudom), odnosno da na temelju bjanko zadužnice izdane 29. siječnja 2013. i potvrđene po javnom bilježniku I. B. pod brojem OV-598/2013, koja ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja (članak 215. stavak 1. OZ-a) i svojstvo ovršne isprave (članak 215. stavak 3. OZ-a) ovrhovoditelj jest vjerovnik, a ovršenici (zakonski nasljednici pokojnog Pavla Vukotića) dužnici i da opugnacijski razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a (stvarne legitimacije), zbog kojeg je ovršenica upućen na parnicu ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine (članak 52. stavak 6. OZ-a).
13. Ovrhovoditelj je u skladu sa pravilima o izravnoj naplati podnio zahtjeve za izravnu naplatu protiv svakog od nasljednika pokojnog P. V., kao solidarnih dužnika (članak 139. stavak 4. ZN-a[3] u vezi s člankom 4. stavkom 3/10. Pravilnika ) i ne 3 Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/2003., 163/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019.) 4 Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 71/2018.)
postoji opasnost dvostruke naplate, kako to neargumentirano, a time i neosnovano tvrdi ovršenica u predmetnom prijedlogu. S tim u vezi skreće se pozornost ovršenici na odredbu članka 207. stavak 2. OZ-a kojim je propisano da se naplata u slučaju dva ili više solidarnih dužnika obavlja sa svih računa solidarnih dužnika kod banaka u isto vrijeme tako da se sa svakog računa naplati jednaka svota, s tim da zbroj tih svota ne smije prijeći iznos ovrhovoditeljeve ovršne tražbine, te da se naplata provodi bilo s kojeg računa prema zakonu kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima tako da se ovrhovoditeljeva tražbina što prije namiri, ako na računu solidarnih ovršenika nema dovoljno novca da se naplata provede.
14. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 2895/2023-5 od 9. veljače 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po ovršenici, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a).
U Zagrebu 8. travnja 2024.
Sutkinja:
Slavica Garac, v.r.