Poslovni broj: Pr-6106/2021-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. M., OIB: …, iz S., zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika K.b.c. S., OIB: …, S., zastupanog po zakonskom zastupniku ravnatelju prof.prim.dr.sc. J. M., dr.med., a on po punomoćniku B. D., dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice A. R., odvjetničke vježbenice, objavljene dana 8. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi položajnog dodatka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od lipnja 2016.g. do prosinca 2022.g. u ukupnom iznosu od 184,15 EUR zajedno s pripadajućom:

zakonskom kamatom koja na iznos od 8,62 EUR teče od 15. lipanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,02 EUR teče od 15. kolovoz 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,28 EUR teče od 15. listopad 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 8,62 EUR teče od 15. prosinac 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,27 EUR teče od 15. siječanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 9,46 EUR teče od 15. ožujak 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 8,60 EUR teče od 15. kolovoz 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,99 EUR teče od 15. rujan 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 8,60 EUR teče od 15. listopad 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 18,18 EUR teče od 15. prosinac 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 48,83 EUR teče od 15. veljača 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 18,99 EUR teče od 15. ožujak 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 31,29 EUR teče od 15. svibanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 9,41 EUR teče od 15. kolovoz 2022. do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi

po stopi

tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, zateznih kamata određene u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima."

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 609,20 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana zateznih kamata određenoj u skladu s presuđenja pa do isplate, prema stopi

odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15.6.2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre/tehničara u zavodu i to, u operacijskoj dvorani. Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće navodeći da je obavljajući poslove svog radnog mjesta, radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom. Tuženik da joj unatrag 5 godina protivno Kolektivnom ugovoru nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih (posebnih) uvjeta rada i dodatak na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada. Nadalje, tuženik da je tužiteljici isplaćivao manji iznos naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Tužiteljica napominje, da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. Punomoćnik tuženika na ročištu od 7.11.2023. navodi kako priznaje osnovu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje do 1.4.2020., a nakon toga da osporava osnovu tužbenog zahtjeva.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tuženik u podnesku od 5.2.2024. navodi kako sada osporava osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti jer da iz provedenog vještačenja proizlazi da tužitelju jedino položajni dodatak nije isplaćivan, a koji dodatak je reguliran čl. 58. KU/13 i prema kojem da radnici nemaju pravo da im se položajni dodatak obračunava i na odrađeni prekovremeni rad. Da je to tako potvrđuje kasniji KU/18 koji je položajni dodatak uredio odvojeno od svih ostalih dodataka (čl. 56.) te da je na sjednici Građanskog odjela VSRH od 9.12.2019. zauzeto pravno mišljenje da je u KU/18 eksplicitno određeno koji se dodaci obračunavaju na odrađeni prekovremeni rad, a među njima da nije naveden položajni dodatak. Zbog navedenog, radnicima da se nakon 1.4.2020. svi dodaci, osim položajnog dodatka, obračunavaju i isplaćuju i na odrađeni prekovremeni rad.

4. Podneskom od 6.2.2024. tužiteljica je nakon provedenog vještačenja određeno postavila tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od svibnja 2020. do zaključno s srpnjem 2022. zatražila isplatu položajnog dodatka na plaću i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, u ukupnom iznosu od 184,15 EUR zajedno s pripadajućom:

4.1. U podnesku od 7.3.2024. tužiteljica ističe da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđena razlika s naslova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 66,13 EUR-a, te s naslova položajnog dodatka u iznosu od 117,84 EUR-a, odnosno da ne postoji samo razlika s naslova položajnog dodatka kako to pogrešno tumači tuženik.

4.1.1. Tužiteljica navodi kako je odredbom iz čl.56.st.1.KU/18 propisano da će se osnovna plaća uvećati radnicima po osnovi položajnog dodatka na određenim radnim mjestima i položajima u odnosu na dodatke za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom zavodu/službi/odjelu/odsjeku/timu/, st.2. istog članaka je propisano da se položajni dodatak ne primjenjuje na radnike kojim je koeficijentom složenosti poslova utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta, a st.3. istoga članka je propisano da se dodaci iz čl. 57. i ovoga članka ne mogu međusobno kumulirati.

4.1.2. Dakle, dodatak za posebne (otežane) uvjete rada iz čl.55 KU-a, da je sastavni dio položajnog dodatka iz čl.56. KU-a, jer da radnik s položajnim dodatkom ostvaruje dodatan postotak uvećanja plaće u odnosu na ostale zaposlene radnike koji ostvaruju pravo na dodatak za posebne (otežane) uvjete rada, te se on ne primjenjuje na radnike kojima je položajni dodatak utvrđen koeficijentom složenosti poslova. Takvo tumačenje da je prihvaćeno i kroz Zaključak broj 65. sa 17. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 25.02.2021.g. kada povjerenstvo navodi: „stoga, kada kažemo da se dodaci iz čl. 55. i 56. ne kumuliraju, to predmnijeva da radnici koji ostvaruju pravo na položajni dodatak ne ostvaruju istovremeno pravo na dodatak iz članka 55. jer im je dodatak iz članka 55. sastavni dio položajnog dodatka iz članka 56. pa se ne može ostvarivati dva puta“

4.1.3. Tužiteljica ističe da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da tužiteljev koeficijent složenosti poslova kojeg primjenjuje tuženik prilikom obračuna plaće ne sadrži položajni dodatak. Budući da tužitelj obavlja poslove glavne medicinske sestre/tehničara zavoda pa joj sukladno odredbama iz čl. 56. KU-a pripada pravo na uvećanje plaće s osnove položajnog dodatka, koji se uvećava u odnosu na dodatak za posebne (otežane) uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu, da proizlazi da tužiteljica u konačnici ima pravo na uvećanje od 32%, odnosno 36% od rujna 2019, a što u konkretnom slučaju da nije sporno tuženiku. Dakle, kumulacija sukladno odredbi iz čl.56.st.3. KU i Zaključku broj 65 sa 17.sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a bi postojala u situaciji kada bi se tužitelju na položajni dodatak (čiji je sastavni dio dodatak za posebne (otežane) uvjete rada), ponovno obračunavao dodatak za posebne (otežane) uvjete rada, što tužitelj svojom tužbom i ne traži.

4.1.4. Tužiteljica što se tiče pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa 8. sjednice održane 09.12.2019.g., a na koje se poziva tuženik i prema kojem zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, ističe, da iz tog shvaćanja proizlazi da ima pravo na isplatu položajnog dodatka i u prekovremenom radu, jer joj je dodatak za posebne (otežane) uvjete rada iz čl.55 KU-a sastavni dio položajnog dodatka iz čl.56.KU-a.

5. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem evidencije o radnom vremenu radnika, obračunskih isprava za isplatu plaća i druge dokumentacije priložene spisu te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije M. J..

5.1. Odredbom čl.219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa dokaze protivnika.

sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

6.Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik–glavna medicinska sestra/tehničar u zavodu, da je radila u operacijskoj dvorani i da je radila u redovnom i prekovremenom radu.

8. Među strankama je sporno ima li tužiteljica pravo na položajni dodatak na osnovnu plaću za sate ostvarene u prekovremenom radu, a posljedično tome, pravo na isplatu razlike plaće, kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koja je nastala od svibnja 2020. do srpnja 2022. zbog ne isplaćenog položajnog dodatka za prekovremeni rad.

9. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje: KU/13), Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: Dodatak I KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12, "Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17),Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), Dodatkom III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 56/20., dalje: Dodatak III KU).

9.1. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17.

9.2. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, čl. 53. TKU/17 i čl. 21. Dodatka II KU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvarila pravo. 9.3. Iz odredbi čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18 čl. i čl. 21. Dodatka II KU proizlazi da bi zdravstveni radnik-medicinska sestra/tehničar u zavodu koji je radio u operacijskoj dvorani, ostvario na ime posebnih uvjeta rada uvećanje plaće i to: 25% do 31.8.2019. i 28% od 1.9.2019. pa na dalje.

9.4. Iz odredbi čl. 58. KU/13 i čl. 56. KU/18 i čl. 22. Dodatka II KU proizlazi da bi glavna medicinska sestra ostvarila na ime položajnog dodatka uvećanje plaće i to:

više u odnosu na dodatak za uvjete rada 12% (do 31.8.2019.) i 13% (od 1.9.2019.)

koji dobivaju zdravstveni radnici u tom zavodu te proizlazi, da se položajni dodatak ne primjenjuje na radnike kojima je koeficijentom složenosti poslova utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta.

9.4.1. Zdravstveni radnici u zavodu tužiteljice prema odredbi čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18 čl. i čl. 21. Dodatka II KU za posebne uvjete rada dobivaju do 31.8.2019. dodatak od 20%, a od 1.9.2019. 23%, što bi pozivom na naprijed citirane odredbe značilo, da tužiteljica ostvaruje pravo na položajni dodatak u visini od 32% do 31.8.2019., a od 1.9.2019. u visini od 36% i to, ukoliko bi se utvrdilo da joj položajni dodatak nije sastavni dio koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta glavne medicinske sestre.

9.5. Kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi položajni dodatak bio sastavni dio koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužiteljice, mišljenje je suda, da tužiteljica ima pravo na položajni dodatak, kako na sate redovnog rada tako i na sate prekovremenog rada.

9.5.1. Tuženik se poziva na zauzeto pravno shvaćanje VSRH zauzetog na sjednici Građanskog odjela od 9.12.2019. u kojem da se eksplicitno navodi koji se dodaci obračunavaju na odrađeni prekovremeni rad, a među njima da nije položajni dodatak. Međutim, predmet raspravljanja na toj sjednici uopće nije bio položajni dodatak iz čl. 58. KU/13 i čl. 56. KU/18. već je to bio dodatak za posebne uvjete rada iz čl. 57 KU/13 i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13. Kako je VSRH zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici imaju pravo na navedene dodatke na plaću u redovnom i prekovremenom radu, ovaj sud ne vidi opravdan razlog zašto onda zdravstveni radnik koji ima pravo na položajni dodatak u redovnom radu, ne bi imao pravo na taj dodatak i u prekovremenom radu. Rad je rad, bio redovan ili prekovremen i za njega zdravstveni radnik ostvaruje pravo na plaću koju čini osnovana plaća s dodacima.

10. Sudski vještaka za financije M. J., podnio je pisan nalaz i mišljenje 12.1.2024. u kojem navodi da tužiteljici niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe, i to nakon travnja 2020. g., nisu obračunavani dodatci za položaj za sate provedene u prekovremenom radu. Posljedično manje isplaćenim dodatcima, a i inače, bilo je potrebno utvrditi iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Mišljenje je vještaka J. da tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao ukupno kako slijedi: položajni dodatak na plaću u ukupnom iznosu =887,85 kn (=117,84 Eur) i posljedično manju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom iznosu =499,60 kn (=66,31 Eur), sveukupan bruto iznos =1.387,45 kn (=184,15 Eur). Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću su prikazani u Tablici br 3. stupac br. 5 i 6, nalaza vještaka.

10.1. Ovdje je za reći da čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10.2. Članak 37. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

10.3. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

10.4. Stoga proizlazi, da je tuženik naknadu plaće za tužiteljicu u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužiteljica koristila godišnji odmor ili je bila odsutna s rada zbog bolovanja do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio jer se naknada plaće utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, a što konkretno nije bio slučaj s obzirom tuženik tužiteljici nije isplatio položajni dodatak na prekovremeni rad.

11. Kako je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici položajni dodatak za sate prekovremenog rada i da je naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad pogrešno obračunata i manje isplaćena, pri čemu je tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koje vještvo prihvaća sud kao stručno, argumentirano i izrađeno u skladu s dokumentacijom u spisu, pravilima struke i u skladu s citiranim odredbama zakona i kolektivnih ugovora, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan.

12. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata u skladu s odredbom članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO), tekuća od 15-og dana u narednom mjesecu (čl. 92. st. 2. ZR/14.), osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

13. Tužiteljici primjenom odredbi članka 154. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife).

13.1. Tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku prema VPS-u u vrijeme poduzimana radnji i to: za sastav tužbe 25 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 6.2.2024. i 7.3.2024. – za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 7.11.2023. i 14.3.2024.-za svako 25 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude-12,5 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 137,5 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) daje 275,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife) daje 343,75 EUR, na što se ima zbrojiti iznos od 265,45 EUR na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 609,20 EUR koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

13.2. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 8. travnja 2024.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda. Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. ZPP).

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženik

-u spis