Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-503/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić u pravnoj stvari tužitelja A. J. (OIB: ...) iz Z., kojeg zastupa punomoćnica M. J. J., odvjetnica iz Z., protiv tuženika S. R. (OIB: ...) iz L., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik iz I., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Psp-2/2019-22 od 22. prosinca 2023., dana 8. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Psp-2/2019-22 od 22. prosinca 2023.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u z.k. ul. br. 1120 k.o. R., označene kao z.k.č.br.4035/2, naziva oranica, a koja čestica odgovara k.č.br.4035/2 k.o. R., a koja čestica u naravi predstavlja povrtnjak, i to na način da je na z.k.č.br. 4035/2 postavio metalnu žicu, čime je oko pola metra ušao u prostor tužitelja od međe – suhozida, a koja žica ima duljinu od otprilike 15- 18 m te se proteže duž ograde (međe – suhozida), naloženo je tuženiku u roku od 8 dana vratiti istu nekretninu u prvobitno stanje i to na način da makne željeznu žicu kojom je ušao u prostor tužitelja te izvršio smetanje posjeda tužitelja te mu je zabranjeno svako takvo ili slično smetanje na nekretnini označenoj kao z.k.č.br. 4035/2 k.o. R. Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 884,80 EUR/6.666,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja odluke (22. prosinca 2023.) pa do isplate.

2.Protiv citirane odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog preinačiti pobijano rješenje i zahtjev tužitelja odbiti uz dosudu troškova tuženiku, podredno, ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu ocjene osnovanosti žalbenog razloga bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP), ovaj drugostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, smatra kako je izreka pobijanog rješenja razumljiva i neproturječna sama sebi i danim razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite utvrđenjem da je tuženik zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u z.k. ul. br. 1120 k.o. R., označene kao z.k.č.br.4035/2, u naravi povrtnjak na način što je postavio metalnu žicu čime je za oko pola metra ušao u prostor tužitelja od međe- suhozida, a koja žica ima duljinu oko 15-18m te se proteže duž ograde (međe- suhozida), nalaganje tuženiku uspostave u prijašnje stanje na način da ukloni („makne“) žicu uz zabranu svakog takvog i sličnog smetanja tužiteljeva posjeda.

6.Među strankama nije bilo sporno postavljanje žice na spornu nekretninu po tuženiku koji toj radnji odriče čin smetanja osporavajući tužitelju posjed te i pravovremenost zatražene sudske zaštite tužbom predanom pošti preporučenom pošiljkom 13. rujna 2013., tvrdeći kako je žicu postavio 25. kolovoza 2012., a ne 17. kolovoza 2013., kako se to u tužbi navodi.

7.U provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio kako je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u z.k. ul. br. 1120 k.o. R., označene kao z.k.č.br.4035/2 na koju je tuženik postavio žicu položenu na tri željezna kolca i time zašao u njegov posjed te kako je posjedovna zaštita zatražena u zakonskom roku, radi čega je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev.

8.Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio po utvrđenju:

- kako je tužitelj svoju nekretninu ogradio u odnosu na nekretninu tuženika jasno vidljivom ogradom (betonski kolci sa žičanom mrežom) tako da nikome nije mogla ostati nepoznata linija razdvajanja, što je vidljivo na fotografijama koje su snimane po strankama i vještacima kroz razdoblje 2011. do 2023. pa i onima koje je baš tuženik 2012. priložio spisu Psp-27/2015 kao prilog 7B/c,

-kako je tuženik na raspravi od 14. listopada 2019. (list 30 spisa) naveo kako je tužitelj radnju ograđivanja svoje nekretnine betonskim kolcima i razapetom žicom između tih kolaca poduzeo prije nego li je on (tuženik) poduzeo radnju koja je ovdje predmet spora,

-kako je između stranaka već vođena parnica pod br. Psp-27/2015 zbog smetanja posjeda na predmetnoj nekretnini i to zbog radnji poduzetih po tuženiku 2011. koje su imale obilježja „zaprječivanja“ tužitelja u vršenju vlasti na prostoru sjevernije položenom od promatranih kolaca sa žicom,

-kako iz prvostupanjske odluke u predmetu Psp-27/2015 koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-606/2017 od 29. lipnja 2017., (kojom je tamo i ovdje tužitelju pružena posjedovna zaštita prema tamo i ovdje tuženiku), proizlazi kako tom prigodom tuženik nije tužitelju oduzeo posjed ili dio posjeda sporne nekretnine, već ga uznemirio u posjedu, što je jasno i argumentirano izložio i vještak mjernik saslušan u sadašnjoj parnici pa da je tužiteljev posjed opstao i nakon 2011.,

- kako iz fotosnimki koje su sačinjene između 25. kolovoza 2012. (postavljanje sporne žice po navodima tuženika) i 17. kolovoza 2013. (postavljanje sporne žice po navodima tužbe), a naročito onih koje je sam tuženik dostavio u spis 1. ožujka 2013. (kao prilog A u spisu Psp-27/2015, odnosno P-574/2011) nisu prikazani kolci i žica koje bi postavio tuženik,

-kako je kod aktualnog stranačkog parničenja u spisu Psp-27/2015 (ranije P- 574/2011) teško vjerovati da bi s obzirom na pokazanu agilnost u tom predmetu, tužitelj promašio rok u kojem je imao zahtijevati posjedovnu zaštitu radi tuženikove radnje koja je ovdje predmet spora,

-kako je tuženik neistinito tvrdio da je spornu radnju poduzeo 25. kolovoza 2012., dok s druge strane tvrdnja tužitelja da bi taj čin bio poduzet 17. kolovoza 2013. nije rezultatom bilo kojeg dokaznog sredstva dovedena u pitanje nego tu tvrdnju okolnosti u kojima je poduzeto utuženje u ovoj pravnoj stvari neizravno potvrđuju.

9.Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio kako tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu na temelju odredbi čl. 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/1 i 94/17; dalje u tekstu: ZV), pa je prihvatio tužbeni zahtjev.

10.Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda koja tuženik u tijeku postupka, a niti u navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika pravodobno sudu podnesenim i osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni žalbeni navodi takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

11.Odredbom članka 21. stavak 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda a prema st.3 pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. U skladu s odredbom članka 22. stavak 2. ZV-a tužbeni zahtjev upravljen prema zaštiti posjeda putem suda sastoji se od tri elementa: 1. od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, 2. od zahtjeva da se tuženiku naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja i 3. od zahtjeva da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

12.O navedenom zahtjevu, kako njegovom deklaratornom dijelu (utvrđivanju čina smetanja), tako i onom kondemnatornom (uspostavljanju ranijeg posjedovnog stanja i zabrani takvog smetanja ubuduće) odlučuje se izrekom (dispozitivom) rješenja o traženoj posjedovnoj zaštiti.

12.1.Pri tome samo utvrđenje kako je tužitelj posjedovao i kako je u tome posjedu bio smetan nema karakter samostalnog deklaratornog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je sastavni dio kondemnatornog dijela. Glede tog (deklaratornog) dijela tužbenog zahtjeva nigdje nije propisano kako treba sadržavati i vrijeme (datum) počinjenog smetanja, a i sudska praksa koju prihvaća i ovaj sud se izjasnila kako u izreci rješenja nije nužno unositi i opis čina smetanja te oznaku dana kada je smetanje posjeda počinjeno jer navedene okolnosti predstavljaju činjenična utvrđenja koja se u pravilu navode u obrazloženju rješenja o smetanju posjeda (tako VSRH u Gzz-49/1997-2 od 4. veljače 1998.). Stoga odluka koja ne sadrži taj podatak nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka, kako to neosnovano smatra žalitelj.

13.Također izreka nije nejasna i nerazumljiva jer je u istoj dostatno, iako nespretno formulirana, objektivizirana radnja smetanja posjeda, a slijedom toga i predmet uspostave pa protivno žalbenim navodima, izreka rješenja suda prvog stupnja sadrži sve elemente propisane zakonom.

14.Odredbom čl. 441. ZPP-a, sukladno naprijed navedenoj materijalnopravnoj odredbi propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

15.Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito rješenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijanog rješenja. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

16.Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju rezultata dokaznog postupka na koje se pozvao i njihove valjane ocjene u smislu čl. 8. ZPP-a pravilno utvrdio kako je tužitelj najranije od 2011. od kada je postavio betonske stupove s žičanom mrežom bio u samostalnom, neposrednom i mirnom posjedu predmeta spora, koji je tuženik postavljanjem sporne žice, što predstavlja samovlast koja je zakonom zabranjena, zasmetao, da priložene fotografije posebno one priložene po tuženiku u spisu Psp-27/2015 (ranije P-574/2011), a nastale nakon što bi po njegovim navodima poduzeo radnju postavljanja žice, ne prikazuju druge kolce i žicu osim onih postavljenih po tužitelju, pa to promatrano kroz sveukupnost ozbiljno narušenih odnosa između stranaka i postojanje još jedne parnice u svezi iste nekretnine koja se odnosi na čin smetanja koji nije doveo u pitanje tužiteljev posjed ovdje spornog dijela nekretnine, s osnovom je zaključio kako je tužitelj bio u posjedu nekretnine koji je radnjom tuženika zasmetan te da je zaštitu zatražio u zakonskom roku, kako je to detaljno i logično obrazloženo pod točkama 5.3. do 5.7. i od 6.2. do 9. obrazloženja prvostupanjske odluke, koje se u cijelosti prihvaća.

17.Dosljedno, valjano je primijenjeno i materijalno pravo iz odredbe č. 21. st.1. i 3. i čl. 22. st.1. i 2. ZV-a kada je tužitelju pružena zatražena posjedovna zaštita.

18.Glede odbijanja žaliteljevih prijedloga za izvođenje dokaza za napomenuti je kako je sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) odnosno ne mora ni izvesti one predložene dokaze ako okolnosti na koje su predložene jesu utvrđene na drugi način ili nisu bitne za predmet spora, kako je ocijenjeno u konkretnom slučaju.

18.1.Pri tome, zaključak o tome je li počinjena bitna postupovna povreda u situaciji kad sud ne prihvati svaki prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocjene je li takvim postupcima sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč.6. ZPP-a) uskratio stranci mogućnost raspravljanja. U odnosu na tuženika, ukoliko drži da je u postupanju suda bilo elemenata takve povrede, iako to određeno ne navodi, odgovoriti je kako mu je u konkretnom slučaju raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što je pozivan na ročišta na koja je pristupao i time se mogao izjasniti o provedenim dokazima i navodima tuženika, odnosno time što mu je dana mogućnost da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno sve ono što je predložio i zahtijevao (i što je time nezadovoljan); jer je prvostupanjski sud našao da je predmet spora dovoljno raspravljen već i s provedenim dokazima i da se već i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku u predmetu, ne može se temeljiti stav o povredi počinjenoj po sudu (tako i VSRH u Rev -1049/18 od 6.11.2018.).

19.Što se tiče fotografija uz žalbu s oznakama datuma snimanja žalitelju je odgovoriti kako u smislu odredbe čl. 352. st.1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što ovdje nije slučaj.

20.Odluka o troškovima postupka pravilno je i zakonito donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22, 126/22, 138/23).

21.Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje te je odlučeno kao u izreci.

U Splitu 8.travnja 2024.

Sutkinja:

Mirjana Rubić, v. r.