Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-804/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sucu Marku Pribisaliću, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica-specijalist Marijana Ostojić Kavain, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. I. I. A., OIB: ..., Švicarska, zastupan po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Z. M., OIB: ..., S., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu „K.&K. d.o.o.“, S., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-3055/2021 od 7. ožujka 2022., dana 8. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-3055/2021 od 7. ožujka 2022.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave Ugovora o založnom pravu od 07.03.2014. solemniziran dana 10.03.2014. kod javnog bilježnika M. Č. iz S., posl. br. OV-1771/14, ovršno dana 13.08.2019. (dalje: Ugovor o založnom pravu), a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja: glavnice u iznosu od 985.449,57 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, uvećano za zakonsku zateznu kamatu prema odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima tekućom na taj iznos od 12.08.2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućim na taj iznos, redovne kamate u iznosu od 18.869,62 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zatezne kamate u iznosu od 835.838,14 kn, troškovi prouzročeni Banci (prisilna naplata i dr.) u iznosu od 2.476,13 kn te radi naknade troškova ovog ovršnog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu prema odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima tekućom na taj iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućim na taj iznos, određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj kod Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, k.o. S., Broj ZK uloška: 16769, ZEM 66/1 KUĆA,DVOR, GARAŽA površine 3379 m[2] (KUĆA površine 1082 m ; DVOR površine 1261 m[2] ; GARAŽA površine 1036 m ) te ZEM 66/5 CESTA površine 1 m[2] , sveukupne površine 3380 m -139. Suvlasnički dio: 97/5578 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-139) dijela čest. zem. 66/1, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom stana oznake C-N-7, ukupno neto površine 97,21 m[2] , ulaz C, nadgrađe, orijentacije sjeverozapad- jugoistok koji se sastoji od ulaznog hodnika, hodnika, 3 spavaće sobe, dnevnog boravka sa blagovanjem, kuhinje, kupaonice, WC-a i balkona, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina ovršenika, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, kao udaljavanjem ovršenika i drugih osoba te uklanjanjem stvari iz nekretnina te predajom opisane nekretnine slobodne od osoba i stvari, u posjed kupcu. Nalaženo je Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, upis zabilježbe ovrhe u zemljišne knjige. Ovrhovoditelju je određen trošak postupka u iznosu od 107.028,89 kn.

2.Protiv rješenja o ovrsi žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloge propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.Ovrhovoditelj je osporio sve žalbene navode predlažući odbiti žalbu kao neosnovanu.

4.Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijana rješenja sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP, u vezi članka 21. stavak 1. OZ, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. OZ na koji pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud je odredio provedbu ovrhe na nekretnini u vlasništvu ovršenika, temeljem citirane ovršne isprave, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja D. I. I. A., (kao pravnog sljednika Z. B. d.d., ugovorne stranke-davatelja kredita iz Ugovora o kreditu iz Programa IPARD Mjera 101. i 103. po Modelu podjele rizika- MSP br. 3235498942, partija 5100343518 od dana 10.02.2014. te I. Dodatak istom o dana 08.09.2014., odnosno kao vjerovnik iz predmetnog Ugovora o založnom pravu), ocjenjujući da je prijedlog ovrhovoditelja u potpunosti utemeljen na ovršnoj ispravi koja predstavlja osnovu ovrhe.

7. Žalbenim razlozima ovršenika nije dovedena u pitanje zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

8. Odredbom članka 22. OZ je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema članku 23. OZ ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

9. U konkretnom slučaju, ovršna isprava predstavlja solemnizirani Ugovori o založnom pravu, odnosno, ovršna javnobilježnička isprava, dok visinu potraživanja ovrhovoditelj dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojnim ispravama.

10.Nadalje, odredbom članka 32. stavka 1. OZ propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Stavkom 2. istog članka propisano je da se odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

11.Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj dokazao prijenos tražbine u smislu odredbe članka 32. stavka 1. OZ Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbine ovjeren u potpisu 1. listopada 2019., poslovni broj OV-8592/2019 po javnoj bilježnici I. L. iz Z.),

12.Ovršenik u žalbi ističe kako da je sud prvog stupnja ovrhu odredio protivno odredbama članka 75. i članka 80.b st. 2. i 3.

13.Odredba članka 75. stavka 5. ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ/14) izmijenjena je odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 73/17, dalje: ZIDOZ/17) tako da se smatra se da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.

14.U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima ističe kako se radi o njegovoj jedinoj nekretnini, treba reći da je iz odredbe članka 44. stavka 3. ZIDOZ/17 razvidno kako se ta izmjena primjenjuje samo na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu toga Zakona, odnosno 3. kolovoza 2017., a u konkretnom slučaju predmetni pravni posao nastao je prije stupanja na snagu navedenih zakonskih izmjena.

15. Žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbe članka 80. b Ovršnog zakona ne treba ocjenjivati primjenom članka 80. b stavka 3. Ovršnog zakona, u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo, kao što je to slučaj u ovome postupku, radi čega niti u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori ovršenika.

16. Navedeni pravni stav sukladan je Zaključku prihvaćenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu.

17. Ovršenik se u žalbi pozivaju na povredu prava na dom koje je zaštićeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija), te koje je zajamčeno člankom 34. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).

18. Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019. usvojen je zaključak kako u parnicama radi iseljenja iz prostora koji se koristi za stanovanje sud pazi po službenoj dužnosti na prigovor poštivanja prava na dom u okviru iznesenih činjenica i predloženih dokaza u postupku.

19. Valja naglasiti da zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene materijalnopravne i procesnopravne kriterije sadržane u testu razmjernosti, s obzirom na suprotstavljeni interes ovrhovoditelja u čiju korist je, u konkretnom slučaju, zasnovano založno pravo. Pri tome, na ovršeniku je teret dokazivanja da je došlo do miješanja u njihovo pravo na dom, dok je ovrhovoditelj dužan dokazati da je provedba ovrhe prisilnim iseljenjem, odnosno, ovrhe na nekretnini nužna, te da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja.

20. Za istaknuti je i da je ovršenik, u svojstvu založnog dužnika, pristao na zasnivanje založnog prava i hipoteke na nekretnini na kojoj je određena ovrha, radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja te je pravnom predniku ovrhovoditelja dao suglasnost da za slučaj neisplate te tražbine neposredno provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini, a za koje ovršenik sada navodi da je koristi za stanovanje.

21. Slijedom navedenih činjenica, ovršenik je svojevoljno ugovorio založno pravo na predmetnoj nekretnini koristeći ga kao instrument osiguranja ugovorenog zajma, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za njega poslije tog ugovaranja nastupile. Budući da se predmetna ovrha provodi po zakonom propisanom postupku temeljem ovršenikovog raspolaganja zalaganjem navedene nekretnine, nije ostvarena povreda prava na dom već je postupanje suda prvog stupnja sukladno odredbi članka 8. stavka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), te nema niti potrebe da se za ovo utvrđenje u ovoj fazi postupka provodi test razmjernosti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III-2551/2015 od 7. srpnja 2015.).

22. Ovršeniku je još za napomenuti kako iz ovršne isprave proizlazi da je svjesno raspolagao svojim vlasničkim pravom na toj nekretnini, koristeći ga kao instrument osiguranja ugovorenog zajma, sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, pa tako i s izričitim pristankom da u slučaju neisplate zajma ovrhovoditelj kao vjerovnik naplati nepodmireni dug iz vrijednosti založene nekretnine te se i radi navedene činjenice ne bi mogla s uspjehom pozivati na pravo na dom, a koje stajalište je izraženo i u odluci Europskog suda za ljudska prava od 20. rujna 2016. o nedopuštenosti zahtjeva br. 2545/2014 u predmetu F. protiv Republike Hrvatske, kao i u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015. o odbačaju ustavne tužbe u predmetu C.

23. U odnosu na žalbene navode kako se radi naplate predmetnog potraživanja vode još dva ovršna postupka na nekretninama, a da se tražbina može u cijelosti naplatiti prodajom drugih založenih nekretnina čiji je vlasnik F. d.o.o., korisnik kredita i založni dužnik iz Ugovora o založnom pravu, navesti je kako je sukladno odredbama OZ, (članka 3. stavka 1. i članka 5. stavka 1. OZ), ovrhovoditelj taj koji je ovlaštena izabrati predmet i sredstvo ovrhe, a sud je, u slučaju ispunjenja ostalih pretpostavki propisani OZ, dužan odrediti ovrhu predloženim sredstvom i na predloženom predmetu.

24. Zbog svega navedenoga, a kako žalba ovršenika nije dovela u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, u vezi s člankom 381. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, trebalo je istu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Split, 8. travnja 2024.

Sudac:

Marko Pribisalić, v. r.