Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-102/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Marija Kovača i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. Š., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11 i 144/12, 56/15 i 61/15 – u daljnjem tekstu KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-1171/2018-61 od 28. veljače 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženik radnjom krivotvorenja opisanom u činjeničnom opisu, za koju je proglašen krivim pobijanom presudom počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačuje se pobijana presuda u odluci o uvjetnoj osudi i izriče da se optuženom N. Š. za kazneno djelo protiv imovine, pronevjere iz čl. 233. st. 1. i 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim pobijanom presudom temeljem čl. 233. st. 2. KZ/11 a u vezi s čl. 48. st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, dok mu se za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje službene isprave temeljem čl. 312. st. 1. KZ/97 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa se optuženi N. Š. temeljem citiranih zakonskih propisa, a uz daljnju primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu se uz daljnju primjenu čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo time da mu se temeljem čl. 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 23. listopada 2015. do 29. listopada 2015.

III. Žalba državnog odvjetnika kao i u preostalom dijelu žalba optuženog N. Š. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1171/2018-61 od 28. veljače 2023., optuženi N. Š. proglašen je krivim za dva kaznena djela u stjecaju i to jedno kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom – opisano u čl. 233. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 233. st. 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo krivotvorenja, krivotvorenje službene isprave opisano i kažnjivo po čl. 279. st. 1. KZ/11 sve u svezi s čl. 51. KZ /11 pa je optuženom N. Š. za kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom temeljem čl. 233. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec, za kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje službene isprave temeljem čl. 279. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te je optuženi N. Š. uz daljnju primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda time da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine prema optuženiku neće izvršiti ukoliko isti u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku se uz uvjetnu osudu određuje i posebna obveza da u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom te oštećenom poduzeću "V. I. K." d.o.o. S. uplati iznos od 68.784,20 kuna / 9.129,83 eura (devet tisuća stodvadeset i devet eura i osamdeset i tri centa).

1.2. Na temelju odredbe čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08-22) dužan je optuženi N. Š. na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenom poduzeću "V. I . K." d.o.o. S. naknaditi štetu u iznosu od 68.784,20 kuna / 9.129,83 eura (devet tisuća stodvadeset i devet eura i osamdeset i tri cente/) dok se za preostali, a nedosuđeni dio isti upućuju u građansku parnicu.

1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 ukoliko optuženik ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz čl. 62. KZ/11 opozvat će se uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne.

1.4. Na temelju čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22 dužan je optuženik naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.177,99 eura od čega se iznos od 1.111,63 eura odnosi na troškove provedenih vještačenja, a iznos od 66,36 eura na ime paušalne svote.

2. Žalbu protiv navedene presude podnijeli su državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 467. toč. 2. ZKP/08-22 a u vezi s čl. 469. toč. 5 ZKP/08-22 smatrajući da je prvostupanjski sud time što je optuženika suprotno odredbom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine povrijedio Kazneni zakon u korist optuženika budući je time u odluci o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju sud ima po zakonu pošto je jedinstvena kazna zatvora na koju je osudio optuženika manja od pojedinačno utvrđene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec za kazneno djelo pronevjere opisano u čl. 233. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o uvjetnoj osudi u smislu žalbenih navoda.

2.2. Optuženik se žali putem svoga branitelja D. M., odvjetnika u O. D. M. & B. d.o.o. iz S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 smatrajući izreku presude nerazumljivom, proturječnoj samoj sebi i razlozima presude, zatim da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su ti razlozi nejasni, a što vidi u tome što prvostupanjski sud nije naveo razloge na osnovu čega je došao do zaključka da je upravo optuženik počinio navedena kaznena djela odnosno da to ničim nije potkrijepio, zatim se žali zbog povrede Kaznenog zakona koju ne konkretizira ističući to u stvari kao posrednu povredu koja je rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, potom se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje vidi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda u pogledu krivnje, opširno elaborirajući provedene dokaze, dajući svoju ocjenu istih te nadalje ukazujući da je prvostupanjski sud suprotno uputi drugostupanjskog suda koristio zaključke financijskog vještaka o počinjenju kaznenog djela od strane optuženika, kao i da optuženik nije priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela u manjem dijelu kako se to navodi u pobijanoj presudi, a što u suštini i upućuje na zaključak da žalitelj ustvari traži preocjenu dokaza. Što se tiče nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da li je oštećenik zatražio objašnjenje i povrat novca od optuženika, zatim kome pripadaju novci za koje se optuženik tereti da ih je protupravno zadržao tko je ispisivao sporne koverte, kao i da nije provedeno grafološko vještačenje vezano za vještačenje parafa na spornim uplatnicama. Nadalje se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji (pravilno zbog odluke o uvjetnoj osudi) smatrajući da prilikom kazni utvrđivanja kazni zatvora odnosno izricanja jedinstvene kazne zatvora prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio zdravstveno stanje optuženika, dok žalbene osnove u pogledu odluka o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima, zbog čega se također žali, ne obrazlaže, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje odnosno da se ista preinači i optuženik u potpunosti oslobodi optužbe ili da se preinači u pogledu sankcije, oduzimanja imovinske koristi, imovinskopravnog zahtjeva i troškova kaznenog postupka.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi N. Š. također putem istog branitelja u kojem navodi da je žalba državnog odvjetnika nepravovremena s prijedlogom da drugostupanjski sud temeljem čl. 481. st. 1. ZKP/08-22 istu odbaci kao nepravovremenu.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je svojim podneskom br. KŽ-DO- 99/2024 od 29. veljače 2024. vratilo spis s razgledavanja.

5. Na zahtjev istaknut u žalbi optuženika o sjednici vijeća uredno je izviješten optuženi N. Š. i njegov branitelj D. M., odvjetnik u O. D. M. & B. d.o.o. iz S., kao i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, time da na zakazanu sjednicu vijeća za 5. travnja 2024. nisu pristupili uredno izviješteni optuženi N. Š., njegov branitelj D. M., odvjetnik iz S., kao niti zamjenik županijskog državnog odvjetnika, a koji su uredno izvješteni o sjednici, pa je sjednica vijeća na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08-22 održana u odsutnosti uredno izviještenih optuženog N. Š. i branitelja optuženika D. M., odvjetnika iz S. te zamjenika županijskog državnog odvjetnika, a na kojoj je sjednici vijeća sudac izvjestitelj izložio žalbu državnog odvjetnika te žalbu optuženika, kao i odgovor na žalbu optuženika na žalbu državnog odvjetnika.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno zaključio da se u radnjama optuženika stiču sva bitna i to subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela pronevjere i krivotvorenja službene isprave te ga je za ta kaznena djela pravilno i proglasio krivim.

7.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao logične, uvjerljive, jasne i dostatne razloge navedene pod točkama 20., 21., 22., 22.1., 25. i 30. presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski i iste nije potrebno u većoj mjeri ponavljati, time da izrečena izreka presude nije nerazumljiva niti je proturječna sama sebi a niti razlozima, a niti se razlozi presude ukazuju nejasnima shodno čemu se presuda može ispitati tako da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a niti je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-22 pronašao da bi prvostupanjski sud počinio koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.

8. Što se tiče žalbenog osnova povrede Kaznenog zakona koju žalitelj vidi u tzv. posrednoj povredi koja je po njegovom mišljenju rezultat pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja za ukazati je da takove povrede nema jer se Kazneni zakon primjenjuje na činjenično stanje koje je utvrdio sud, a ne na činjenično stanje koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno.

9. No ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-22 ovaj sud kao drugostupanjski je utvrdio da je prvostupanjski sud pobijanom presudom povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika proglasivši ga krivim za učin kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11.

9.1. Naime kazneno djelo krivotvorenja kako je činjenično opisano, počinjeno od strane optuženika u periodu od 26. veljače 2008. do 18. lipnja 2008. dakle radi se o kaznenom djelu krivotvorenja koje je počinjeno za vrijeme važenja KZ/97 time da je prvobitno optuženik i bio optužen zbog učina kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. KZ/97.

9.2. Članak 3. stavak 1. KZ/11 propisuje da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, dok je stavkom 2. istog zakonskog propisa propisano da ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta primijeniti će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Stavak 3. istog zakonskog propisa obavezuje sud da ispita postojanje pravnog kontinuiteta i to u konkretnom slučaju da li kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. KZ/97 ima pravni kontinuitet u KZ/11. Kako kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. KZ/97 ima pravni kontinuitet u čl. 279. st. 1. KZ/11 sud je temeljem toga bio dužan primijeniti kazneni zakon koji je blaži za počinitelja.

9.3. Kako je za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. KZ/97 i za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11 zapriječena istovjetna kazna od 6 mjeseci do 5 godina onda novi KZ/11 nije blaži za počinioca pa je optuženika valjalo proglasiti krivim za kazneno djelo krivotvorenja tj. krivotvorenja službene isprave koje je opisano i kažnjivo po čl. 312. st. 1. KZ/97, koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, a što je ovaj sud kao drugostupanjski ispravio preinačenjem pobijane presude u tom dijelu po službenoj dužnosti kako je naznačeno u izreci.

9.4. Suprotno tome pravilno je prvostupanjski sud pravno okvalificirao kazneno djelo pronevjere iz čl. 345. st. 1. i 3. KZ/97 za koje je optuženik prvobitno bio optužen, po KZ/11 odnosno proglasio optuženika krivim za učin kaznenog djela iz čl. 233. st. 1. i 2. KZ/11 u kojem kaznenom djelu kazneno djelo iz čl. 345. st. 1. i 3. KZ/97 ima pravni kontinuitet, a budući je kazneno djelo iz čl. 233. st. 1. i 2. KZ/11 blaže za optuženika.

10. Što se tiče pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i to u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje za naglasiti je da pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika kojom poriče izvršenje kaznenih djela ocjenjujući ju neživotnom, nelogičnom, neosnovanom a i suprotnom iskazima svjedoka Z. N., V. V. i B. G. djelatnika oštećenika koji su u bitnom suglasno izjavili da su stranke dolazile optuženiku reklamirati plaćene račune odnosno da se radilo o uplatnicama s parafom optuženika kao i suglasnim iskazima svjedoka S. V., N. T. i B. N. koji su kao predstavnici stanara plaćali vodu za svoje zgrade i da su unatoč plaćenoj vodi dobivali opomene da računi nisu plaćeni, a da se radilo o uplatnicama koje su plaćali jednom muškarcu (što bi ukazivalo na optuženika) odnosno iskazu svjedoka N. J. zaštitara blagajne u V., iz kojega proizlazi da je optuženik znao s blagajne otići u toalet, da se ne sjeća da bi zajedno koristili pauzu, kao i da se drugih izostanaka ne sjeća i da nije bilo moguće da je nitko drugi dok optuženika nije bilo mogao manipulirati novcem ili blagajnom, odnosno nalazu i mišljenju financijsko- knjigovodstvene vještakinje M. T. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je u blagajni optuženika utvrđen manjak od ukupno 68.784,20 kuna. Također je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je obrana optuženika usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, a također je pravilno prihvatio iskaze ispitanih svjedoka i nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvene vještakinje kao logične i uvjerljive u skladu s ostalim dokazima odnosno s pravilima struke u odnosu na pomenutu vještakinju.

10.1. Žalbeni navodi da svjedokinja V. V. nije mogla obavljati inventuru iz razloga što je imala ključ blagajne nije relevantan jer ona nije sama provodila inventuru pošto je to s njom radio svjedok B. G., a po njegovom iskazu je inventuru provodilo i nekoliko osoba.

10.2. Također žalbeni razlog da optuženik nije priznao izvršenje kaznenog djela i da prvostupanjski sud pogrešno tumači njegovu obranu ukazuje na eventualno nespretan izričaj suda budući optuženik ne spori da je znao uzeti iz omotnice manju svotu novca od 5.000,00 do 6.000,00 kuna odnosno ne spori objektivan učin navedenog kaznenog djela u manjoj mjeri.

10.3. Isto tako nije osnovan žalbeni razlog da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na zaključku financijsko-knjigovodstvene vještakinje M. T. o mogućem počinjenju kaznenog djela od strane optuženika upirući na stranicu 14. pobijane presude (posljednja četiri reda) pošto se u navedenom slučaju radi ustvari o pogrešnoj interpretaciji nalaza i mišljenja pomenute vještakinje od strane suda.

10.3.1. Naime u pismenom nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvene vještakinje od 8. srpnja 2019. (list 153 spisa) kod kojega je vještakinja ostala i na raspravama od 31. listopada 2019., 24. siječnja 2023. i 23. veljače 2023. u predzadnjem odlomku na navedenoj stranici izričito stoji: "ako se utvrdi da je okr. primio uplatu za potrošak vode po svih 33 Potvrda o uplati koje prileže spisu tada bi oštetio "V. I. K." d.o.o. S. za ukupno 49.002,97 kuna" (a koji iznos je vještakinja na raspravi od 23. veljače 2023. korigirala na iznos od 47.883,82 kune). Naime, iz priloženog je vidljivo da je financijsko-knjigovodstvena vještakinja u pismenom nalazu i mišljenju upotrijebila pogodbeno-uvjetnu rečenicu s pogodbenim veznikom "ako" i upotrijebila kondicional "bi". Dakle iz provedenog proizlazi da financijsko-knjigovodstvena vještakinja nije donijela zaključak o krivnji optuženika odnosno nije navela da je optuženik primio uplate za te 33 potvrde i time oštetio ošt. "V. I. K." d.o.o. S. odnosno nije navela da je optuženik počinitelj tog kaznenog djela već je to utvrđenje vještakinja ostavila na odluku sudu budući iz zaključka suda o krivnji odnosno zaključka koji će donijeti sud, proizlazi posljedica oštećivanja oštećenika.

10.4. U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i to da prvostupanjski sud nije utvrdio činjenice iznesene u žalbi za napomenuti je da utvrđenje činjeničnog stanja u tom smjeru nije niti predlagano na raspravi na kojoj je donešena presuda, a iz odredbe čl. 465. st. 4. ZKP/08-22 proizlazi da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice i dokazi osim ako je žalitelj za njih saznao nakon zaključenja rasprave a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

11. No u pravu je optuženik kada pobija ožalbenu presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi.

11.1. Naime pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice od kojih ovisi odabir vrste i težine kazne te je pravilno optuženiku utvrdio kao olakotne okolnosti one navedene u točki 34. obrazloženja pri čemu je pravilno ocijenio da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela pravilno zaključujući da je uvjetna osuda pravilan odabir za konkretnu situaciju. No imajući u vidu da je optuženik u vrijeme presuđenja osoba relativno starije životne dobi - umirovljenik kao i posebno imajući u vidu težinu njegovog zdravstvenog stanja te veliki protek vremena od počinjenja kaznenog djela koje se ne može pripisati krivnji optuženika, a posebice optuženikovu neosuđivanost shodno čemu se pojedinačno utvrđene kazne zatvora po prvostupanjskom sudu ukazuju, iako neznatno, prestrogo odmjerenima. Naime, ovaj sud kao drugostupanjski smatra da navedene olakotne okolnosti kroz njihovu brojnost i kvalitetu zaslužuju atribut naročitih koje opravdavaju utvrđivanje kazne zatvora za kazneno djelo iz čl. 233. st. 2. i 1. KZ/11 ispod zakonom propisanog minimuma odnosno utvrđivanje kazne zatvora za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. KZ/97 u zakonskom minimumu pa ih je ovaj sud kao drugostupanjski u tim granicama i utvrdio primijenivši na kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 1. i 2. KZ/11 institut ublažavanja kazne slijedom čega je temeljem citiranih zakonskih propisa kao u izreci, optuženika i osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju mu je temeljem citiranih zakonskih propisa kao u izreci uračunao i vrijeme uhićenja kao i boravak u istražnom zatvoru od 23. listopada 2015. do 29. listopada 2015. te je također optuženiku izrekao uvjetnu osudu, a prihvaćajući po prvostupanjskom sudu odmjereno vrijeme provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine nadalje smatrajući da će se i ovakovom uvjetnom osudom u potpunosti postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 koja se postiže kažnjavanjem odnosno generalna i specijalna prevencija shodno čemu se žalba državnog odvjetnika, koja je suprotno navodima iz optuženikovog odgovora na žalbu pravovremena, ukazuje neosnovanom.

12. Naime, iz podataka spisa i to potvrde o otpravku prvostupanjske presude vidljivo je da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu pobijanu presudu zaprimilo 30. studenog 2023., dok iz obavijesti o primitku elektronskog podneska proizlazi da je žalba državnog odvjetnika zaprimljena u prvostupanjski sud 8. prosinca 2023., dakle u propisanom roku za žalbu shodno čemu je ta žalba pravovremena.

13. Kako žalba zbog povrede Kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnešena u korist optuženika temeljem čl. 478. ZKP/08-22 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o posebnoj obavezi ovaj sud kao drugostupanjski ispitao je pobijanu presudu i u tome smjeru te utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno optuženiku izrekao posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 i to da oštećenom poduzeću "V. I. K." d.o.o. S. popravi štetu na način da plati štetu oštećeniku u iznosu od 68.784,20 kuna / 9.129,83 eura u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude smatrajući da će se između ostaloga time postići svrha da optuženik aktivno pridonese svojoj resocijalizaciji time da je prvostupanjski sud pravilno ispunio i uvjet za izricanje ove posebne obveze optuženiku budući je oštećenom poduzeću "V. I K." d.o.o. S. djelomično dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 68.784,20 kuna dok ga je za preostali dio imovinskopravnog zahtjeva uputio na građansku parnicu.

14. S obzirom na gore izneseno a temeljem čl. 482. i 486. st. 1. ZKP/08-22 je i odlučeno kao u izreci.

Osijek, 5. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić Kovač

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Vraćamo vam spis uz primjerak

drugostupanjske odluke.

P R E G L E D A N O

Primljeno ___________________

Prepisano ___________________

Datum _________________

Sravnjeno ___________________

S U D A C

Otpremljeno ___________________