Pr-2017/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27 21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1) E. B. iz S., S. 53, OIB: ……………., zastupane po pun. J. M., odvj. u Z., ad 2)

Ž. Ž. iz S., Z. 10, OIB: ………….., ad 3) I. Ž. iz

S., Z. 10, OIB: … … … … . , ad 4) A. Ž. iz S.,

Z. 10, OIB: ………., ad 2) do ad 4) zastupani po pun. D. K.,

odvj. u S., protiv tuženika J. A..D. B. u stečaju B., K.

P. 19-21, R. S., zastupanog po stečajnom upravitelju A. za

osiguranje depozita, B., R. S., OIB: …………………, zastupana po

pun. R. V., odvj. u S., radi utvrđenja postojanja tražbine, nakon održane

glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2024. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice od ad 2) do ad 4) D. A. D. K., odvj. vjež. kod D. K., odvj. u S., i pun. tuženika R. V., odvj. u S., objavljene 05. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja od ad 2) Ž. Ž., ad 3) I. Ž., ad 4) A. Ž. koji glasi:

“ Utvrđuje se da nasljednici sada pok. M. Ž., i to Ž. Ž. O.:

………………., I. Ž. O.: ………………., A. Ž. O.: ………………., imaju

prema J. A..D. u stečaju B., K. P. 19-21, R. S.

tražbinu u iznosu od 1.743,67 eura."

r i j e š i o j e :

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ad 1) E. B., O.: …………………….. povukla tužbeni zahtjev u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku J. A..D. u stečaju B., K. P. 19-21, R. S. da u roku od 15 dana naknadi: tužiteljima ad 2) Ž. Ž., ad 3) I. Ž. i ad 4) A. Ž. parnični

trošak u ukupnom iznosu od 736,20 eura.

III. Dužna je tužiteljica ad 1) E. B. iz S., S. 53, O.: …………………. isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 260,70 eura s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29 st. 2. Z.-a u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelji od ad 2) Đ. M., ad 3) N. A.,

sada pok. M. Ž. (pravna prednica sada označenih tužitelja ad 4), ad 5) i ad 6),

kao i tužiteljica ad 7) R. L.-L. su zajedno s preostalim tužiteljima,

bivšim radnicima J. d.d., B., glavne filijale S., podnijeli tužbu pred

ovim sudom dana 16.2.1995., protiv tuženika označenog kao J. – glavna

filijala S. – u likvidaciji poslovanja d.d. B., radi isplate. U. tužbi tužitelji navode da su bili djelatnici tuženika J. d.d. B., glavna filijala S., kojima je

prestao radni odnos na temelju P. rješavanja viška radnika te odluke da je za radom djelatnika trajno prestala potreba. Radi navedene odluke, tužitelji su pred

Općinskim sudom u Splitu pokrenuli radni spor radi poništenja takve odluke. Odluke su poništene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. IV P-384/92 od

9.10.1992. (potvrđena od Okružnog suda u Splitu br. Gž-3767/92 od 28.5.1993.) te je naloženo tuženiku vratiti tužitelje na rad i omogućiti im obavljanje poslova koje su obavljali prije donošenja poništene odluke. Međutim, niti su ponovno primljeni na rad, niti im je isplaćena plaća za razdoblje od 1.9.1992. godine pa nadalje, sa zakonskim zateznim kamatama. Naime, G. filijala S. J. d.d. B. prestala je

postojati na temelju Zakona o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala J.

d.d. B. koje su poslovale na teritoriju R. H. ("Narodne novine" br. 106/99.) te je postupak likvidacije J. d.d. B., G. filijala S., u likvidaciji poslovanja, kao zakonski zastupnik, provodila Z. banka –

P. banka d.d. Split.

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.1. Podneskom od 26. travnja 2013. god. tuženik je istakao da je zastarjelo potraživanje tužiteljice ad 1) E. B., jer da su radnici tuženika, tužbom ustali dana 16. veljače 1995. god, pun. tužiteljice ad 1) E. B. je tek na ročištu održanom 15. rujna 2000. god. predložio proširenje tužbe na strani tužitelja, pa je uz već navedene tužitelje označio kao tužiteljicu E. B.. Obzirom da su potraživanja iz preciziranog tužbenog zahtjeva dospjela dana 15. listopada 1992.

god., 15. studenog 1992. god., 15. prosinca 1992. god. i 15. siječnja 1993. god., da je dana 15. rujna 2000. god. potraživanje E. B. već bilo zastarjelo.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. R1-246/16 od 3.11.2010., priznato je rješenje T. suda u B. br. St-22/2002 od 3.1.2002. kojim

je otvoren postupak stečaja nad J. d.d. B. i kojim je određeno da funkciju stečajnog upravitelja vrši A. za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka.

4. Podneskom 08.06.2011. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da su za razdoblje od 1.9.1992. do 4.12.1992. zatražili za svakog od tužitelja isplatu s osnova naknade plaće u ukupnom iznosu od po 260,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom

na iznos od 60,00 kn od 15.10.1992., na iznos od 80,00 kn od 15.11.1992., na iznos od 100,00 kn od 15.12.1992. i na iznos od 20,00 kn od 15.1.1993. do isplate. Tužitelji su pridržali pravo da po dostavi platnih podataka od strane banke, uredi i postavi konačan tužbeni zahtjev.

5. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj 14. St-35/09 od 24.5.2013., otvoren je u R. H. poseban sekundarni stečajni postupak nad

imovinom tuženika J. d.d. u stečaju B., na imovini koja se nalazi u

R. H.. Doneseno rješenje Trgovačkog suda u S. je pravomoćno jer

je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-5366/13- 4 od 12.11.2013.

6. Na ispitnom ročištu održanom pred Trgovačkim sudom u Splitu dana 20.5.2014. stečajna upraviteljica tog posebnog stečajnog postupka, imenovana

D. K., u cijelosti je priznala prijavljene tražbine tužitelja. Međutim, na istom ispitnom ročištu, stečajna upraviteljica glavnog stečajnog dužnika koja je imenovana u glavnom stečajnom postupku koji se vodi nad J. d.d. u stečaju u

B., R. D., osporila je prijavljene tražbine tužitelja i to, svih isplatnih redova pa tako i prijavljenih tražbina tužitelja iz ovog postupka. Stoja je Trgovački sud u S. donio rješenje br. 14.St-35/09 od 14.10.2015. kojim su tužitelji kao stečajni vjerovnici prvog višeg isplatnog reda, a obzirom da su im tražbine osporene, upućeni u parnicu radi utvrđenja prijavljenih osporenih tražbina.

7. Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka prema odredbi članka 88.

Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. od 44/96. do 133/12., dalje: SZ, u vezi s čl. 441. Stečajnog zakona "Narodne novine" br. 71/15., dalje SZ/15) u ovoj pravnoj stvari nastupile su nakon pokretanja ovog postupka. Tužitelji kao raniji radnici tuženika, tražbinu po osnovu naknade neisplaćenih plaća potražuju na temelju čl. 70. i 71. SZ- a, te članka 278. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ br. 117/08. do 54/13., dalje: ZKI/2008.-/2013.), a koju naknadu su prijavili u stečajnom postupku kao stečajni vjerovnici i koje tražbine su tražbine prvog višeg isplatnog reda. Obzirom da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak, to tužitelji nemaju pravo postaviti kondemnatorni tužbeni zakon na isplatu već deklaratorni tužbeni zahtjev tj. imaju pravo tražiti utvrđenje postojanja tražbina koje su prijavili, a koje su im osporene.

8. Stoga su tužitelji, podneskom od 23.10.2015., predložili sudu donijeti presudu i utvrditi postojanje novčane tražbine prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće, kao tražbine prvog višeg isplatnog reda u odnosu na tužiteljicu ad 1) E.

B. u iznosu od 70.051,78 kn, u odnosu na tužiteljicu ad 2) Đ. M.

iznos od 70.051,78 kn, u odnosu na tužiteljicu ad 3) N. A. iznos od 74.816,60

kn, u odnosu na tužiteljicu sada pok. ad 4) M. Ž. iznos od 41.653,36 kn, u odnosu na tužiteljicu ad 5) R. L.-L. iznos od 81.796,74 kn. Tužitelji se u pogledu pravne osnove pozivaju na pravomoćnu i ovršnu predu Općinskog suda u Splitu, br. P-348/92 od 6.10.1992.

9. Tuženik u podnesku od 12.09.2016. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije pa predlaže tužbu odbaciti. Naime, tužba da se trebala podnijeti protiv imovine G. filijale S., a ne J. d.d. u stečaju B.. Podredno,

tuženik predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu jer da se istaknuta pravna osnova ne može istaknuti u odnosu na u ovom postupku označenog tuženika već isključivo u odnosu na imovinu G. filijale S.. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva,

tuženik ističe kako je potpuno nejasno kako su tužitelji došli do iznosa koji su utuženi, iznosi nisu potkrijepljeni nikakvom relevantnom dokaznom dokumentacijom, pa se stoga ukazuju potpuno proizvoljno navedenima. Naime, kako je tuženiku poznato, u ovom postupku tužitelji nisu nikada dokazali u kojem su iznosu doista primali plaću za pojedina radna mjesta, što se ne može nikako dokazivati dokumentacijom neke druge banke za radna mjesta te druge banke, već isključivo dokumentacijom neke druge banke za radna mjesta te druge banke, već isključivo dokumentacijom banke u kojoj tužitelji jesu radili i za radna mjesta na kojima su tužitelji doista radili, te za taj rad i dobivali plaću u nekom točno određenom iznosu. Tuženik osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i iz razloga što tužitelji nisu dokazali da li su u utuženom periodu doista bili nezaposleni, jer ukoliko su radili i primali plaću od drugog poslodavca, tužitelji nemaju pravo na naknadu plaće. Ujedno se ukazuje i na okolnost da je visina prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva daleko niža, pa se opreza radi ističe i protivljenje preinaci tužbe u vidu povećanja tužbenog zahtjeva.

10. Tužitelji u podnesku od 27.10.2016. navode kako je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan. Navode, da je točno da je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. St-35/09 od 24.5.2013. otvoren u RH – poseban sekundarni stečajni postupak nad imovinom J. d.d. u stečaju

B., a koja se imovina nalazi u RH. Međutim, tim rješenjem da je kao stečajni dužnik određena J. d.d. B.. To isto da je potvrđeno i rješenjem VTS

RH od 12.11.2013. Stoga, tužitelji smatraju, da se stečajni postupak vodi nad stečajnim dužnikom J. d.d. u stečaju B.. Nadalje, u odnosu na

sekundarni stečajni postupak koji je otvoren prethodno navedenim rješenjem

Trgovačkog suda u Splitu, jednako kao i glavni stečajni postupak, može biti otvoren samo nad dužnikom koji je pravna osoba time da se stečajni postupak provodi nad imovinom te pravne osobe u određenoj državi, a izvan sjedišta te pravne osobe.

Navedeno sve prema odredbama čl. 301. st. 1. i 302. st. 2. SZ-a. Stoga, prema stavu

3. SZ-a, za provođenje stečajnog postupka iz st. 1. i 2. točka 1. 2 i 3. čl. 301., da je nadležan Trgovački sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica dužnika ako dužnik nema poslovne jedinice u RH, onda Trgovački sud na čijem se području nalazi imovina dužnika. Visina prvobitno postavljenog tužbenog zahtjeva, a koji se temelji na obavijestima S. banke d.d. o visini plaća u utuženom razdoblju za pojedina radna mjesta na kojim su radili tužitelji (jer Zagrebačka banka d.d. nije u cijelosti udovoljila traženju suda), u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev posljedica je pored ostalog što na iznos glavnice koju čini naknada plaće tužitelji kao stečajni vjerovnici imaju pravo obračunati zakonsku zateznu kamatu od dospijeća glavnice tražbine pa do dana otvaranju stečanog postupka. Tužitelji u utuženom periodu doista bili nezaposleni na koju okolnost će se naknadno po potrebi dostaviti dokaz.

Nadalje, tužitelji da su u utuženom razdoblju bili nezaposleni, a o čemu da će se dostaviti dokaz u spis.

11. Mišljenje je suda, da su tužitelji podneskom od 23.10.2015. preinačili tužbeni zahtjev jer je promijenjena istovjetnost zahtjeva (čl. 191. st.1. ZPP). Međutim, toj preinaci tuženik se ne može protiviti jer je ona nastupila kao posljedica okolnosti koje su nastale nakon tužbe (čl. 191. st. 2. ZPP). Naime, stečajni postupak nad tuženikom otvoren je za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka, pa kako su tražbine tužitelja osporene u stečajnom postupku, tužitelji su predložili nastavak ove parnice radi utvrđivanja osporene tražbine, sve pozivom na čl. 177. st. 3. SZ-a, u svezi s čl. 178. st. 1. 4. i 6. SZ-a. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, sud smatra da u tom dijelu tužba nije preinačena već se radi o uređenju, s obzirom su tužitelji uz glavnicu obračunali zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog dijela iznosa pa do dana otvaranja stečajnog postupka.

12. Tužitelji su u podnesku predanom u spis na ročištu od 04.03.2020. naveli,

da uređuju tužbeni zahtjev u skladu s izračunom vještaka knjigovodstveno-financijske

struke dipl. oec. V. K.. T. su iskazali da prema tuženiku imaju

tražbinu po osnovu neisplaćene plaće, kao tražbine prvog višeg isplatnog reda u odnosu na tužiteljicu ad 1) E. B. u iznosu od 23.164,36 kn, u odnosu na tužiteljicu ad 2) Đ. M. u iznosu od 11.068,45 kn, u odnosu na tužiteljicu ad 3) N. A. u iznosu od 25.023,98, u odnosu na tužiteljicu sada pok. ad 4)

M. Ž. u iznosu od 13.137,68 kn, i u odnosu na tužiteljicu ad 5) R. L.-

L. u iznosu od 27.526,50 kn.

13. Glede konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik je i dalje osporavao osnov i visinu, iz razloga iznesenih tijekom postupka. Međutim, pun. tuženika je istakao da je podnesak s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od

04.03.2020. dostavio privremeni punomoćnik odvj. V. Č., kao preuzimatelj odvj. ureda umirovljene odvjetnice R. P. I., koji do tog trenutka nije

dostavio uredne punomoći za zastupanje tužitelja, stoga da se ima smatrati da podnesak od 04.03.2020. nije niti podnesen.

14. Očitujući se na navode tuženika da podnesak od 04.03.2020. ne bi bio podnesen, sud je provjerom utvrdio da su tužiteljice ad 1) E. B., ad 2) Đ.

M. i ad 3) N. A. dana 08.02.2019. ispustile punomoć za zastupanje odvjetniku V. Č. (str. 105-107 spisa).

15. Podneskom od 10.05.2019. odvj. V. Č. dostavio je urednu punomoć i za zastupanje sada pok. tužiteljice ad 4) M. Ž..

16. Dana 29.09.2020. izanraspravno pristupila je tužiteljica ad 5) R. L. L., te je izričito iskazala da odobrava sve radnje koje je za nju poduzeo odvjetnik V. Č. u svojstvu privremenog punomoćnika, pa tako i uređenje tužbenog zahtjeva iz podneska od 04.03.2020.

17. Dakle, sud smatra da je podnesak sa konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 04.03.2020. izjavljen od osobe ovlaštene za zastupanje svih tužitelja,

tj. od odvjetnika V. Č..

18. Podneskom od 13.10.2020. odvjetnica D. K. izvijestila je sud da je u tužbi označena tužiteljica ad 4) M. Ž. preminula dana 10.03.2020., te je kao preuzimatelje ovog parničnog postupka označila njene nasljednike i to: Ž.

Ž., I. Ž. i A. Ž.. Predloženo je prekinuti s postupanjem u odnosu

na sada pok. M. Ž., te je predloženo donijeti rješenje o nastavku postupka,

obzirom da su pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju br. O-1273/20 označeni nasljednici sada pok. M. Ž., koji preuzimaju postupak, pa ih treba označiti kao tužitelje ad 4) Ž. Ž., ad 5) I. Ž. i ad 6) A. Ž..

19. Sud je rješenjem od 15.10.2020. i dopunskim rješenjem od 16.10.2020. preotvorio raspravljanje u odnosu na označenu tužiteljicu, tj. njene nasljednike. Utvrđen je prekid postupka u odnosu na sada pok. tužiteljicu ad 4) M. Ž., te je istim rješenjem nastavljeno s postupanjem, označavajući sada kao tužitelje i nasljednike pok. M. Ž., i to kao ad 4) Ž. Ž., ad 5) I. Ž. i ad 6)

A. Ž., sve u smislu odredbi čl. 212. i 215. Zakona o parničnom postupku.

20. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž-2977/94 od 23.11.1994., rješenja Općinskog suda u Splitu br. I-1030/93 od 25.10.1994., podneska vjerovnika od 17.10.1994. podnesen u postupku br. I- 1030/93, rješenja Općinskog suda u Splitu br. I-2/94 od 10.2.1999., uredbe Vlade od

4.12.1992., odluke Narodne banke Hrvatske od 30.12.1992., Zakona o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala J. d.d. B. koje su poslovale na teritoriju RH, očitovanja na upit Narodne banke Hrvatske od 20.4.1994. danog Zagrebačkoj banci d.d. – Pomorskoj banci, rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu br. 20 R 1-246/10 od 3.11.2010., rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž-473/03 od

28.3.2003., uvjerenja Trgovinskog suda u Beogradu br. XI Fi. sl. br. 6294/04 od 1.9.2004., izvatka iz Okružnog privrednog suda u Beogradu iz registarskog uloška br. 1-4502-00-16, oznaka i broj upisnika suda Fi. 817/90, rješenja Okružnog privrednog suda u Beogradu od 22.2.1990. s prilogom, dopisa J. d.d. B., G.

filijala S., u likvidaciji poslovanja zastupana po Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb od

18.9.2007. upućenog Trgovačkom sudu u Splitu, dopisa J. d.d. B.,

G. filijala S., u likvidaciji poslovanja zastupana po Zagrebačkoj banci d.d.,

Zagreb od 7.3.2012. upućenog Općinskom sudu u Splitu, rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. 14 St-35/09 od 14.9.2012., rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. 14 St-

35/09 od 24.5.2013., rješenje Viskog trgovačkog suda RH br. 57 Pž-5366/13-4 od

12.11.2013., zapisnika s ispitnog ročišta održanog pred Trgovačkim sudom u Splitu 14 St-35/09 od 20.5.2014., rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. 14 St-35/09 od

14.10.2015., prijava tražbina tužitelja od 17.10.2012. podnesenih pred Trgovačkim sudom u Splitu, presude Općinskog suda u Splitu br. 4 P-348/92 od 6.10.1992., zapisnika Minisarstva rada, socijalne skrbi i obitelji RH od 14.5.1992., dopisa Narodne banke Hrvatske od 22.10.1992., kopija radnih knjižica, potvrde HZMO-a od 18.10.2016., dopisa Zagrebačke banke d.d. dostavljenog sudu od 24.11.11. i

21.05.12., izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem spisu priložene ostale dokazne dokumentacije te je izveden je i dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po sudskom vještaku V. K., dipl. oec., pregledom rješenja o nasljeđivanju vd javnog bilježnika S. L. O. -1273/20 od 12.06.2020.

21. Temeljem navedenih dokaza Općinski sud u Splitu odlukom br. Pr-710/16 od 23.listopada 2020. usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja ad 2) Đ. M., ad 3) N. A., ad 4) sada pok. M. Ž. ad 7) R. L.-L., dok je tužbeni zahtjev tužiteljice ad 1) E. B. odbijen kao neosnovan.

22. Odlučujući o pravodobnim žalbama Županijski sud u Osijeku odlukom br. Gžr 902/2020 od 09.studenog 2023. potvrdio je prvostupanjsku presudu u odnosu na tužitelje ad 2) Đ. M., ad 3) N. A. i ad 7) R. L.-L..

U odnosu na tužitelje ad 1) E. B., kao i u odnosu na tužitelje ad 4) Ž.

Ž., ad 5) I. Ž. i ad 6) A. Ž. (kao nasljednike prvooznačene tužiteljice ad 4) sada pok. M. Ž.), odluka ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

23. U nastavljenom dijelu postupka tužiteljica ad 1) E. B. je podneskom od 11. ožujka 2024. povukla tužbeni zahtjev u cijelosti, čemu se tuženik nije usprotivio.

24. Tužitelji ad 2) Ž. Ž., ad 3) I. Ž. i ad 4) A. Ž. kao

nasljednici sada pok. M. Ž. ustrajali su u potraživanju iz podneska od 04.

ožujka 2020., kao i u zahtjevu iz podneska od 23. listopada 2015. Predložili su sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da kao nasljednici pok. M. Ž. prema tuženiku imaju tražbinu u iznosu od 1.743,67 eura/13.137,65 kn.

25. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

26. Tužbeni zahtjeva tužitelja ad 2), ad 3) i ad 4) je osnovan. 27. U ovoj fazi postupka među strankama nije bilo sporno:

- da su pravni slijednici sada pok. M. Ž., temeljem rješenja o nasljeđivanju O-1273/20 od 12. lipnja 2020. sada označeni kao tužitelji ad 2) Ž.

Ž., ad 3) I. Ž. i ad 4) A. Ž.,

- da je rješenjem Trgovinskog suda u Beogradu br. St-22/02 od 3.1.2002. otvoren stečajni postupak nad J. d.d. B.,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. R1-246/10 od 3.11.2010. priznato rješenje Trgovinskog suda u Beogradu, naprijed navedeno, a kojim je otvoren stečajni postupak, u predmetu priznanja strane sudske odluke,

- da je glavna filijala Split – dio J. d.d. B. upisana u sudski registar Trgovačkog suda na način da je u registru navedenog suda u ulošku br. I- 6102-16 OPS Split, pod brojem rješenja Fi-7591/90 OPS Split, uložen izvadak iz registra Trgovačkog suda u Beogradu, a koji su prispjeli na Okružni privredni sud i zaprimljeni dana 9.3.1990., koji takav upis i nadalje postoji u registru Trgovačkog suda u Splitu,

- da je Općinski sud u Splitu pod br. IVP-348/92 od 9.10.1992. u tom predmetu priznao J. d.d. B., G. filijali S. svojstvo stranke u tom postupku,

te u odnosu na tog tuženika u odnosu na tužitelje Đ. M., N. A.,

sada pok. M. Ž. i R. L.-L. poništio program rješavanja viška

radnika od 29.4.1992. te je označeni tuženik J. d.d. B., G. filijala

S., bila dužna vratiti označene tužitelje na rad,

- da je gore navedena presuda potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-3767/92 od 28.5.1993., dakle, da je navedena presuda pravomoćna i ovršna,

- da je sada pok. M. Ž. iz ove pravne stvari tražila izvršenje gore navedene pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu br. IVP-348/92 a koje izvršenje nije provedeno kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Splitu br. I- 1030/93 od 25.10.1994. i rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž-2977/94 od 23.11.1994.,

- da je uredbom, odlukom i zakonom određen način likvidacije glavnih filijala J. d.d. B. koje su poslovale na teritoriju RH a da je za glavnu filijalu

Split J. d.d. B. za poslove likvidacije poslovanja određena

Zagrebačka banka – Pomorska banka d.d. Split, odnosno kasniji pravni slijednik

Zagrebačka banka d.d. Zagreb,

- da je po prijedlogu prednice tužitelja ad 2), ad 3) i ad 4) sada pok. M.

Ž., kod Trgovačkog suda u Splitu br. XIV St-35/09 doneseno rješenje o odbijanju prijedloga za otvaranje stečajnoj postupka nad J. d.d. B., a koje

rješenje je ukinuto rješenjem VTS u Zagrebu br. Pž-1556/08-4 od 29.4.2009. time da je rješenje VS RH br. Revt-150/09 od 24.3.2010. izjavljena revizija podnositelja prijedloga a tužitelja iz ovog predmeta ista odbijena odnosno, odbačena,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. 14 St-35/09 od 14.9.2012. otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu a nad Jugobankom d.d. Beograd, koje je rješenjem VTS RH br. 57.Pž-6866/12-7 od 23.1.2013. ukinuto,

- da je Trgovački sud u Splitu rješenjem br. 14.St-35/09 od 24.5.2013. otvorio stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika Jugobanka a.d. Beograd, koje rješenje je potvrđeno rješenjem VTSRH br. Pž-5366/13-4 od 12.11.2013.,

- da su je sada pok. M. Ž. podnijela prijavu svojih potraživanja,

- da su rješenjem T. suda u Splitu br. 14.St-35/09 od 14.10.2015.

prijave potraživanja između ostalih tužitelja i sada pok. M. Ž. od strane stečajne upraviteljice nad imovinom J. a.d. B. u stečaju bile priznate dok su iste osporene od stečajne upraviteljice iz glavnog stečajnog postupka nad

J. a.d. B. u stečaju, te da su tužitelji upućeni pokrenuti parnicu u

ostavljenom im roku,

- da su tužitelji podneskom od 23.10.2015. po uputi iz gore navedenog rješenja Trgovačkog suda u Splitu dostavili podnesak kojim u ovoj pravnoj stvari predlažu nastavak prekinutog postupka, a koji je bio prekinut radi otvorenog stečaja,

te da su izmijenili tužbeni zahtjev na način da traže utvrđenje postojanja tražbine.

28. U ovom postupku bila je sporna pasivna legitimacija tuženika, kao i visina postavljenog tužbenog zahtjeva i prigovor zastare.

29. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica sada pok. M. Ž. je podnijetom tužbom od 16.2.1995. označila tuženika kao „J. glavnu filijalu S. u likvidaciji poslovanja d.d. B..“ U činjeničnim navodima tužbe, sada pok tužiteljica svoje potraživanje utemeljuji na pravomoćnoj i izvršnoj sudskoj odluci, presudi Općinskog suda u Splitu br. IVP-348/92 od 6.10.1992. koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-3767/92 od 28.5.1993., u kojoj presudi je

J. d.d. B. G. filijali S., a kako to proizlazi iz uvida u istu,

priznato svojstvo stranke. Tuženik se u ovoj pravoj stvari upustio u raspravljanje po navedenoj tužbi te se pri predaji punomoći označio kao J. d.d. B.,

G. filijala S., u likvidaciji poslovanja. Tijekom postupka, a nakon otvaranja stečajnog postupka nad J. d.d. B. u R. S., pravna

prednica sada označenih tužitelja je označila tuženika kao J. d.d. B. u stečaju, kako se označio i tuženik koji je po otvaranju stečaja zastupan po A.

za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka. Dakle, tuženik u ovoj pravnoj stvari je označen kao J. d.d. u stečaju B.. N., tuženik i

nije mogao biti drugačije označen jer je Glavna filijala sa sjedištem rada u Splitu bila sastavni dio označenog tuženika i nije imala svojstvo pravne osobe, a kako to proizlazi iz preslike upisa u registar Trgovačkog suda u Splitu.

30. Dakle, Trgovački sud u Splitu br. 14. St-35/09 svojim je Rješenjem od 24.5.2013. otvorio stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika: J.

d.d. u stečaju B., koje rješenje je potvrđeno rješenjem VTSRH br. Pž-5366/13- 4 od 12.11.2013. i to kao sekundarni stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika: J. d.d. u stečaju, B., a nad kojim je u R. S. u tijeku

stečajni postupak otvoren Rješenjem Trgovačkog suda u Beogradu od 3.1.2002. br. St-22/02. Stoga proizlazi, da je pred Trgovačkim sudom u Splitu otvoren posebni sekundarni stečajni postupak, proizišao na činjenici priznanja strane sudske odluke Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. R1-246/10 od 3.11.2010., sve temeljem odredbe članka 326. st.1. i 2. SZ.

31. Naime, pretpostavka za otvaranje sekundarnog stečajnog postupka je priznanje strane sudske odluke o otvaranju glavnog stečajnog postupka jer se nad stečajnim dužnikom može otvoriti i voditi samo jedan stečajni postupak.

32. Posebni sekundarni postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu pod navedenim brojem, otvoren je na temelju supsidijarne nadležnosti u okolnostima kada stečajni dužnik ima osnovanu podružnicu u tuzemstvu ili samo imovinu izvan zemlje u kojoj ima središte glavnih interesa, temeljem odredbe članka 302. SZ-a.

Posebni stečajni postupak obuhvaća samo imovinu u državi u kojoj je takav posebni stečajni postupak otvoren. Kako su tužitelji kao predlagatelji otvaranja sekundarnog stečajnog postupka isto predložili na temelju priznate strane sudske odluke, taj postupak obuhvaća samo imovinu stečajnog dužnika koja se nalazi u RH-a i to njegovu cjelokupnu imovinu, time, da se nad stečajnim dužnikom vodi i može biti otvoren samo jedan stečajni postupak. Dakle, stečajni postupak bio sekundarni ili partikularni, otvara se uvijek i jedino protiv stečajnog dužnika, a ne protiv imovine stečajnog dužnika koja se nalazi na području, u konkretnom slučaju RH-a jer se stečajni postupak može provoditi samo protiv pravne osobe, a ne protiv njezine imovine.

33. Naime, odredbom članka 302. st. 1. SZ-a propisano je da ako sud RH-a

nije nadležan prema odredbama članka 301. st. SZ-a ( kojom je propisana isključiva nadležnost) taj sud je nadležan za provedbu stečajnog postupka protiv dužnika ako on ima poslovnu jedinicu bez svojstva pravne osobe u RH-a, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, dok je st.2. istoga članka propisano, da kada se u RH-a ne nalazi ni središte poslovnog djelovanja a ni poslovna jedinica dužnika već samo njegova imovina, stečajni postupak u RH-a moguće je otvoriti između ostalog kada,

kako je to predviđeno t. 4. st. 2. kada se otvaranje posebnog stečajnog postupka u

RH-a predlaže u okviru postupka za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnog postupka, dok je stavkom 4. toga članka propisano, da postupak iz stavka 1. i 2.

ovog članka, obuhvaća samo imovinu dužnika koja se nalazi u RH-a (posebni stečajni postupak).

34. Stoga ovaj sud smatra, da je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan jer je tuženik u ovoj pravnoj stvari, od utuženja pa sve do upućivanja prednika tužitelja ad 2), ad 3) i ad 4) u nastavak postupka po nalogu stečajnog upravitelja, bio i jest pravna osoba kao stečajni dužnik J.

d.d. B. sada u stečaju. Nikako ne može biti pasivno legitimirana imovina stečajnog dužnika u ovoj ili bilo kojoj drugoj parnici jer se stečajni postupak može jedino voditi protiv pravne osobe tj. stečajnog dužnika. Označeni tuženik u ovoj pravnoj stvari uvijek je bio J. d.d. B., G. filijala S., s time da je ista bez pravne osobnosti i u sastavu označenog tuženika.

34.1. Što se tiče prigovora zastare, isti nije osnovan u odnosu na sada pok. M. Ž. (sada u odnosu na njene nasljednike Ž. Ž., I. Ž. i

A. Ž.). Naime, „najstariji dio tražbine“ ovih tužitelja koji je zatražen tužbom od

16.2.1995. je zahtjev za isplatu naknade plaće za rujan 1992. Članak 63. Zakona o radnim odnosima („Narodne novine“ br. 25/92., dalje ZR) propisuje, da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez njegove krivnje, ako nije moguće da se radom u slobodne dane ili dane tjednog odmora u narednih trideset dana nadoknadi izgubljeno radno vrijeme. Članak 61. Istog zakona propisuje da se plaća isplaćuje dva puta mjesečno, a kolektivnim ugovorom, općim aktom ili ugovorom o zapošljavanju, može se utvrditi isplata i u kraćim vremenskim razmacima. Kako navedeni zakon nema odredbe kojima je propisan rok u kojem nastupa zastara, za primijeniti je Zakon o obveznim odnosima. Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ br. 53/91.) preuzet je Zakon o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85. i 57/89., dalje ZOO) kao republički zakon. Članak 25. ZOO-a propisuje da se odredbe tog zakona koje se odnose na ugovore, primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izričito drukčije određeno. Članak 372. st. 1. ZOO-a propisuje da potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

Stavak 2. propisuje da isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja. Dakle, „najstariji dio tražbine“ tužitelja je dospio 30.9.1992., a tužbom od 16.2.1995. prekinut je tijek zastare pa je tužba podnesena prije isteka zakonom propisanog roka i nije nastupila zastara potraživanja

35. Nadalje, sud je izvršio uvid i pročitao rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. 14. St-35/2009 od 14.10.2015. (str. 472-474 spisa) iz kojeg proizlazi da je stečajni vjerovnik sada pok. M. Ž. za osporenu tražbinu u iznosu od 41.653,36 kn,

upućena da u roku od 8 dana, računajući od dana primitka tog rješenja, predloži nastavak parnice radi utvrđivanja osporenih tražbina, sve pozivom na čl. 177. st. 3. SZ, u svezi s čl. 178. st. 1. 4. i 6. SZ-a. Navedena tražbina je utvrđena kao tražbina prvog višeg isplatnog reda. Među strankama nije sporno, da je prednica sada označenih tužitelja, prema uputi Trgovačkog suda, predložila nastavak ovog parničnog postupka, podneskom od 23.10.2015., u zadanom roku. Sud je izvršio uvid i pročitao Prijave tražbina od 17.12.2012. iz kojih proizlazi, da je prednica tužitelja postavila deklaratorni tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje postojanja tražbine koje je prijavljena i koja je osporene u stečajnom postupku (naknada plaće za razdoblje od 1.9.1992. do 4.12.1992. sa zateznom kamatom obračunatom od dospijeća pojedinih iznosa do 14.9.2012.,dana otvaranja stečajnog postupka.

36. Tužitelji ad 2), ad 3) i ad 4) kao nasljednici ranije radnice tuženika M.

Ž., tražbinu po osnovu naknade neisplaćenih plaća potražuju na temelju čl. 70. i 71. SZ-a, te članka 278. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ br. 117/08. do 54/13., dalje:ZKI/2008.-/2013.), a koju naknadu je sada pok. M. Ž.

prijavila u stečajnom postupku kao stečajni vjerovnik i koja tražbina je tražbina prvog višeg isplatnog reda.

37. Što se pak tiče osnove novčanih potraživanja sada pok. M. Ž., tj. njenih nasljednika ,u ovoj pravnoj stvari, isti se temelji na već ranije navedenoj pravomoćnoj ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, a kojom presudom je u odnosu na J. d.d. B., G. filijalu S., sada tuženika i stečajnog

dužnika, poništen kao nezakonit Program zbrinjavanja viška radnika, Obavijest o donošenju programa viška radnika i o trajnom prestanku potrebe za radom radnika od 29.4.1992., te je naloženo vraćanje sada pok. M. Ž. na rad, pa tužitelji imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez krivnje njihove prednice (čl. 63. ZR).

38. U ovom postupku izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo V. K., koji je u vještvu od

13.11.2019. naveo da je člankom 3. Uredbe Vlade Republike Hrvatske od 4.12.1992.

("Narodne novine", br. 84/92.) propisano je da će poslove likvidacije poslovanja glavnih filijala J. d.d. B. obavljati banke sa sjedištem u RH, koje

odredi Narodna banka. Člankom 4. st.1. navedene Uredbe propisano je da će banke preuzeti od glavnih filijala sve knjigovodstvene isprave i poslovne knjige. Točkom I. Odluke Hrvatske narodne banke od 30.12.1992. ("Narodne novine", br. 91/92.) određeno je da će poslove likvidacije poslovanja glavne filijale J. d.d. B., S., obavljati Z.-banka – P. banka d.d. S.. Sud je od

Zagrebačke banke d.d. pribavio podatke o visini plaća koje bi ostvarila pravna prednica tužitelja ad 2), ad 3) i ad 4) na svom radnom mjestu u utuženom razdoblju.

Nadalje, vještvo je temeljio i na potvrdi HZMO-a i radnoj knjižici za sada pok. M.

Ž.. I. je utvrdio da je , pok. M. Ž. u spornom razdoblju bila nezaposlena ,NKV da je radila u fotokopiraoni. Vještak je utvrdio visinu primanja koje bi sada ista ostvarili radeći kod tuženika u spornom razdoblju. Vještak je u obzir uzeo i obavijesti Zagrebačke banke d.d. o visini plaće za pojedina radna mjesta u spornom razdoblju, pa je tako konačno utvrdio i visinu naknade plaće koju bi ista ostvarila u razdoblju od 01.09.1992. do 04.12.1992. Vještak je utvrdio da bi ista radeći kod tuženika ostvarila iznos od 138,31 kn. Nadalje, vještak je izvršio obračun zateznih kamatama na utvrđene iznose naknade neisplaćenih plaća, odnosno utvrdio je ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku. Način obračuna zateznih kamata na utvrđene razlike plaće tabelarno je prikazao u tablici br. 6, stupac 10. u prilogu vještva. Dakle, zaključio je da su ukupna potraživanja, sada pok. M. Ž. iznos od 13.137,65 kn/1.743,67 eura, što je prikazano u tablici 6-10 koja je u prilogu vještva.

39. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan u odnosu na tužitelje ad 2) Ž. Ž., ad 3) I. Ž., ad 4) A. Ž. kao nasljednike prvo

označene sada pok. M. Ž..

40. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a pojedine mjesečne iznose u eurima službenoj valuti RH od 1.1.2023., a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

41. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14-Odluka Ustavnog suda RH 70/19).

Budući je tužbeni zahtjev prihavćen u cijelosti u odnosu na ad 2) Ž.

Ž., ad 3) I. Ž., ad 4) A. Ž., tuženik je dužan tužiteljima naknaditi

troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

Trošak tužitelja ad 2), ad 3) i ad 4) prema popisanom trošku u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. ZPP-a iznosi kako slijedi: za sastav žalbe od 26.08.2009. 49,77 eura, za sastav 4 obrazložena podneska zatraženi iznosi od po 33,18 eura, za sastav 3 podneska od po 8,30 eura, jer se ne može priznati više od 4 sveukupno obrazložena podneska, za pristup na 11 ročišta zatraženi iznos od po 33,18 kn, što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 736,20 eura, čemu treba dodati i trošak za pristup na 14 ročišta u zatraženom iznosu od po 26,54 eura, na koji nije zatražen PDV, tako da ukupan trošak tužitelja ad 4), ad 5) i ad 6) ukupno iznosi 1.107,76 eura, zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

Tužiteljica ad 1) E. B., povukla je tužbeni zahtjev u cijelosti, pa je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak i to kako slijedi: sastav 4 obrazložena podneska po 33,18 eura, za pristup na 12 ročišta po 33,18 eura, za pristup na 7 ročišta po 132,72

eura, kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 364,98 eura na ime pripadajućeg PDV-a, što ukupno iznosi 1.824,902 eura. Međutim, tužiteljica ad 1) dužna je platiti srazmjeran dio, i to baš iznos od 260,70 eura, na navedeni iznos tuženiku pristoji zakonska zatezna kamata koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate,

sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao što je odlučeno pod točkom III. izreke presude.

Split, 05. travnja 2024.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi

Županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjeraka.

DNA: - pun. tužiteljice ad 1)

- pun. tužitelja ad 2), ad 3) i ad 4)

-pun. tuženika

-u spis