Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
31000 Osijek, Europske avenije 7
Stalna služba u Valpovu
31550 Valpovo, K.P.Krešimira IV br.3
Poslovni broj: 62 P-97/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja J. Š., OIB:… iz D. M.,
, zastupanog po punomoćniku K. R., odvjetniku iz
O., protiv tuženika E. M. d.o.o., OIB:… iz Z., …
82… radi nedopuštenosti ovrhe, izvan ročišta, 04. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda Osijek-Stalna služba Valpovo, broj Ovr-3499/2022-3, od 02.02.2023. godine, u cijelosti se proglašava nedopuštenom.
II. Nalaže se tuženiku E. M. Z., OIB: …, da tužitelju J. Š., OIB: …, D. M., …, naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 4.736,12 eura sa
zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude zbog ogluhe, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu 9. veljače 2024. protiv tuženika, radi nedopuštenosti ovrhe.
2. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je rješenjem o ovrsi Naslovnog suda, broj Ovr-3499/2022-2 od 02.02.2023., protiv tuženika kao ovršenika određena ovrha na pokretninama i na plaći ovršenika, a radi prinudne naplate tuženikovog/ ovrhovoditeljevog potraživanja u iznosima od 548.160,93 kn/72.753,46 eur i 256.005,86 kn/33.077,82 eur, prema Ovršnoj ispravi redni broj 1., te radi naplate iznosa glavnice od 587.281,48 kn/77.945,6 eur i 237.027,26 kn/31.458,92 eur, prema Ovršnoj ispravi redni broj 2., u ukupnom iznosu od 1.628.475,53 kn, glavnice, sve s pripadajućim kamatama i troškovima postupka. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tužitelj je izjavio žalbu te je upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom rješenjem suda od 18. siječnja 2014. broj Ovr-3499/2022-13.
2.1. Tužitelj smatra nedopuštenom predmetnu ovrhu iz sljedećih razloga:
- uz Rješenje o ovrsi i Prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave tužitelj nije zaprimio nikakvu ovršnu ispravu (osim javnobilježničkog rješenja o ovrsi Ovrv- 3262/2018, koja je izdana za iznos potraživanja od 43.274,49 kn) iz kojeg bi bila razvidna visina i osnov potraživanja, te aktivna legitimacija ovrhovoditelja. U Prijedlogu za ovrhu se kao Ovršna isprava redni broj 1. navodi isprava OV-5291/2008, a kao Ovršna isprava redni broj 2. se navodi isprava OV-5293/2008. Ove isprave nisu priložene uz Prijedlog za ovrhu, slijedom čega tužitelju nije jasno na temelju čega i koje konkretne isprave je Naslovni sud izdao rješenje o ovrsi. Pojedini prilozi koje su dostavljeni uz Prijedlog za ovrhu, poput ugovora o cesiji, dodataka tih ugovora, izvatka iz poslovnih knjiga, očevidnika iz Fine i dr., ne predstavljaju ovršne isprave u smislu odredbe čl.23. Ovršnog zakona, te temeljem ovih priloga Naslovni sud nije mogao izdati Rješenje o ovrsi.
- niti jedan jedini prilog koji je dostavljen uz Prijedlog za ovrhu ne dokazuje prijenos tražbine na tuženika kao ovrhovoditelja u smislu odredbe čl.32. Ovršnog zakona. Naime, tuženik kao dokaz navodnog prijenosa tražbine dostavlja Ugovore o cesiji zaključene sa I. … d.o.o., no međutim ti ugovori ni na koji način ne dokazuju prijenos tražbine I… … d.o.o. prema ovršeniku na ovrhovoditelja
E. M. d.o.o., kao novog vjerovnika. Dakle, iz tih ugovora o cesiji nije uopće razvidno što je i kakva je uopće tražbina prenesena na ovrhovoditelja. Ovu nejasnoću dodatno potkrjepljuje i javno bilježničko rješenje o ovrsi Ovrv-3262/2018, koje je izdano po prijedlogu P. d.o.o., jer za navedenu tražbinu P. d.o.o. nije
dostavljen nikakav dokaz o prijenosu te tražbine na ovrhovoditelja, te stoga nije jasno u kakvoj je vezi ovo javnobilježničko rješenje o ovrsi sa zahtjevom za provedbu ovrhe koju ovrhovoditelj zasniva po ispravama OV-5291/2008 i OV-5293/2008.
- dakle, tužitelj osporava tražbinu ovrhovoditelja i po osnovu i po visini, a posebno osporava tražbinu u iznosima kako je to u Prijedlogu za ovrhu navedeno, te nadalje osporava i samu aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja, jer iz priloženih isprava (ugovora o cesiji) nije uopće razvidno je li na ovrhovoditelja prešla uopće bilo kakva tražbina I. … d.o.o. ili P. … i ako jest koja konkretno je tražbina
prešla, te nadalje nije niti jasno u kakvoj je sve to vezi i tražbina koja je utvrđena rješenjem o ovrsi Ovrv-3262/2018 P. … d.o.o.
2.3. Pored navedenog, tužitelj kao ističe prigovor zastare potraživanja. Ukoliko je Rješenje o ovrsi izdano na temelju nekakvih ovršnih isprava broj OV-5291/2008 i OV-5293/2008, tužitelj navodi kako ove isprave potiču iz 2008. godine, pa kako je od tada proteklo više od 10 godina, to je u smislu odredbe članka 233. ZOO-a, nastupila zastara potraživanja tražbina utvrđenih tim ispravama. Nadalje, ovršenik ujedno navodi kako su u međuvremenu po prijedlogu Impuls leasinga d.o.o. vodili različiti sudski ovršni i parnični postupci koji su okončani, a u kojim postupcima je Impuls leasing d.o.o. svoju tražbinu djelomično naplatio.
3. Uz tužbu, tužitelj je priložio rješenje ovoga suda broj 65 Ovr-3499/2022-13 od 18. siječnja 2024., rješenje o ovrsi ovoga suda broj 65 Ovr-3499/2022-3 od 2. veljače 2023., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, dopise upućene od strane
E. M. d.o.o. prema Q. d.o.o., izvod iz poslovnih knjiga na dan 21.11.2022., potvrdu FINE, karticu prometa na dan 22.11.2022., potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, zadužnicu, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tatjana Kovačev broj Ovrv-3262/2018, Dodatak I. i Dodatak II. ugovoru o cesiji zaključenom 4. listopada 2017. između E. M. d.o.o. i I.-… d.o.o. od 5. prosinca 2017., ugovor o cesiji zaključen između Impuls-leasing d.o.o. i Eos Matrix d.o.o. 4.10.2017.
4. Tuženiku je dostavljena tužba s prilozima, uz poziv za davanje pisanog odgovora na tužbu, 26. veljače 2024. te mu je određen rok od 30 dana u kojem je mogao dati odgovor u pisanom obliku, ali - unatoč urednoj dostavi tužbe - isti nije dostavio odgovor na tužbu, iako je upozoren o pravnim posljedicama ukoliko to ne učini u određenom roku, sukladno odredbi čl.331.b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19).
5. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio te ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženika spriječio opravdani razlog da podnese odgovor na tužbu, valjalo je na temelju odredbe čl.331.b. st.1. Zakona o parničnom postupku odlučiti kao u izreci ove presude zbog ogluhe.
6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbom i tužbenim zahtjevom. Trošak tužitelja se odnosi na zastupanje po pun. odvjetniku za sastav tužbe 3.258,00 eur uvećan za PDV 25% u iznosu od 814,50 eur te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 331,81 eur (priložen dokaz o uplati) i presudu zbog ogluhe u iznosu od 331,81 eur, odnosno ukupno 4.736,12 eur.
U Valpovu 04. travnja 2024.
Sutkinja
Tatjana Varžić,
v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1. Tužitelju, putem punomoćnika
2. Tuženiku.
