Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-29/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆI, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavak 1. i člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. travnja 2023., broj Kzd-1/2022., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika Domagoja Rešetara,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kzd-1/2022. od 12. travnja 2023. optuženi ĆI oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavak 1. i člankom 34. KZ/11. , kažnjivo po članku 154. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom I izreke pobijane presude te kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179. a KZ/11. i kazneno djelo povrede prava djeteta, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkom II izreke pobijane presude.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi ĆI putem branitelja, odvjetnika Domagoja Rešetara iz odvjetničkog društva "Rešetar i partneri" u Osijeku te predlaže da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti branitelja optuženog ĆI, Domagoja Rešetara, odvjetnika u Osijeku, dok nisu pristupili uredno izvješteni optuženi ĆI kao i državni odvjetnik, što sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.
7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
8. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.
9. Naime, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika kada ističe da je iskaz žrtve NI (ranije ĆI) fragmentarno interpretiran, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 11. obrazloženja pobijane presude uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka psihologijske struke dr. Marine Perković Kovačević koja je u nalazu detaljno i okolnosno opisala strukturu ličnosti oštećenice tako i mogućnost istinitog odnosno neistinitog iskazivanja u odnosu na točku 1. optužnice, a to prvenstveno iz razloga jer tijekom postupka pa tako i na vještačenju žrtva više nije bila u stanju objasniti radi li se o jednom ili dva odnosa, već je sama nesvjesno mijenjala iskaz te u konačnosti potpuno priznala ne sjećanje o spornom događaju. Upravo iz navedenih razloga prvostupanjski sud nije u cijelosti prihvatio iskaz žrtve NI već je cijenio da ista u potpunosti ne govori istinu, odnosno u dijelu opisivanja događaja za Novu godinu pa tako i bitnih činjenica vezanih za točku 2. optužnice o načinu ponašanja optuženika kako prema njoj tako i prema djetetu. Naime, u odnosu na događaj za kazneno djelo pod točkom 1. optužnice prvostupanjski sud je utvrdio da je žrtva mijenjala svoj iskaz tijekom postupka upravo u bitnim detaljima oko događaja koji se zbio za Novu godinu te je tijekom istrage u županijskom državnom odvjetništvu iskazivala da je imala jedan dobrovoljni spolni odnos s optuženikom, a nakon toga da je optuženik htio imati ponovno spolni odnos čemu se protivila, no da je optuženik primjenom sile ponovo imao spolni odnos. Suprotno takvom iskazu žrtva je na raspravi opisujući događaj iskazivala da se radi o jednom događaju, odnosno da je za vrijeme dobrovoljnog spolnog odnosa optuženik u jednom trenutku postao nasilan, počeo ju je gušiti i stiskati rukama za vrat, nakon čega se branila, a optuženik je nastavio s nasilnim ponašanjem. Stoga je prvostupanjski sud zbog bitne razlike u iskazima oštećenice naveo da je ta činjenica dovela i do promjene nalaza i mišljenja vještakinje psihologijske struke koja da je na prijedlog stranaka dva puta vještačila oštećenicu da bi u konačnici utvrdila da ista nema kompetencije za valjanog svjedoka, odnosno da nije sposobna valjano svjedočiti o ranije proživljenom događaju i to zbog vidljive nekonzistentnosti o različitom iskazivanju u odnosu na opise centralnih detalja događaja, iz razloga jer se tijekom vremena pojedina sjećanja potpuno gube jasnoću i detalje, a pojedini iznimno značajni događaj ili doživljaj bilo pozitivni ili negativni najčešće ostaju trajno zapamćeni, a u naknadnim se svjedočenjima uglavnom opisuju na sličan način. Također je vještakinja navela da znanstvena istraživanja pokazuju da je zapamćivanje emocionalno naglašenih događaja gotovo u potpunosti točno, a da se izobličenja zapamćenog sadržaja odnose na periferna zbivanja, ali ne i na središnje odrednice događaja te da oštećenica tijekom provedenog postupka vještačenja nije bila u stanju objasniti radi li se o jednom ili o dva odnosa od početka do kraja, već je sama nesvjesno mijenjala iskaz oko broja seksualnih odnosa i priznala potpuno nesjećanje. Stoga je vještakinja zaključila da oštećenica više nema kompetencije za valjanog svjedoka o konkretnom događaju kao i da sva znanstvena istraživanja na temu epizodičnog pamćenja pokazuju da se takva vrsta ne sjećanja u osnovi ne bi smjela dogoditi kod autentičnog prepričavanja događaja. Nadalje u odnosu na kaznena djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 40. obrazloženja pobijane presude naveo da se iz provedenih dokaza ne može izvan svake sumnje izvesti zaključak da je optuženik postupao na način kako mu je to stavljeno optužnicom na teret dajući za to valjano obrazloženje i pod točkom 41. pobijane presude a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, oštećenica optuženika nikad nije prijavljivala za navedena kaznena djela ni bilo kakve sukobe, niti je prvostupanjskom sudu ukazala na dokaze koji bi izvan svake sumnje ukazivali da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 179 a KZ/11., kao ni iz članka 177. KZ/11. a to ne proizlazi ni iz provedenih dokaza tijekom postupka. Naime, optuženik je doprinosio i privređivao za obitelj te su i članovi njegove obitelji sudjelovali u brizi oko njegovog djeteta zbog njegovih čestih boravaka na terenu. Osim toga u postupcima pred Centrom za socijalnu skrb Đakovo i Općinskim sudom u Đakovu za dodjelom skrbništva nad sinom, oštećena nije ukazivala da bi je optuženi svojim ponašanjem dovodio u ponižavajući položaj niti zlostavljao dijete. To nije ostvareno ni kada je oštećena u jednom razdoblju preuzela u većem dijelu obveze otplaćivanja kredita i veći teret uzdržavanja obitelji. Stoga cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka i uspoređujući ih s obranom optuženika, ispravno prvostupanjski sud navodi da nije mogao izvesti nedvojbeni zaključak o počinjenu kaznenih djela pod točkom 2. optužnice za koje se tereti optuženik. Slijedom iznesenog činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno.
10. Suprotno žalbenim navodima u pogledu ozljeda i to modrica koje je mobitelom fotografirala oštećenica prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka sudsko-medicinske struke navodeći pod točkom 29. obrazloženja presude da je vještak u nalazu i mišljenju opisao kako ozljede nisu takve prirode da bi same za sebe, a pored ostalih provedenih dokaza doveli u pitanje zaključak suda da je kritičnog dana došlo do događaja kako se optuženiku stavlja na teret. Naveo je i da nije utvrđeno kada je oštećenica fotografirala (vjerojatno) svoje dijelove tijela, pa samim time ni kada su ozljede nastale, a niti se može precizno utvrditi na koji način su nastale, što da se sve odnosi na kazneno djelo pod točkom 1. optužnice. Stoga ni u tom dijelu činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno.
11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima iz SMS poruke od 10. siječnja 2021. (list 408 spisa) koju žrtva upućuje poruku optuženiku i od njega se na neki način oprašta navodeći da se oslobodila psihičkog tereta, ne navodeći pritom nikakvo nasilje već ukazujući da je prvenstveni razlog zato što je optuženik u vezi sa svojom rođakinjom ŽI ne proizlazi da je spolno zlostavljana, a sadržaja te poruke ne potvrđuje sadržaj poruke od 5. siječnja 2021. na koji se državno odvjetništvo poziva u žalbi što je sve obrazloženo pod točkom 27. pobijane presude. Stoga ni u tom dijelu činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno.
12. U pogledu pribavljene dokumentacije od strane Centra za socijalnu skrb Đakovo, a na koju se državni odvjetnik poziva u žalbi proizlazi da je žrtva optuženika prijavila kao odgovor na njegovu prijavu, da o činjenici nasilnog ponašanja nije iskazivala ni pred centrom za socijalnu skrb niti u postupku dodjeljivanja skrbništva nad djetetom, unatoč činjenici što je optuženik tražio da se zajedničko dijete njemu povjeri na skrb te činjenica da je optuženik prethodno zlostavljao žrtvu i nasilnički se ponašao bi, kao što je ispravno obrazložio prvostupanjski sud, osigurala žrtvi povoljniju poziciju u tom postupku. Stoga ni u tom dijelu nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
13. Suprotno žalbenim navodima vještakinja psihologijske struke prilikom dopune vještačenja nije prešla okvire svoga zadatka niti se upustila u ocjenu dokaza koja je u isključivoj nadležnosti suda, već je navela kompetencije oštećenice za valjanog svjedoka te razloge zbog kojih nije sposobna valjano svjedočiti o ranije proživljenim događajima i to zbog "kontradiktornih opisa centralnog događaja". Također je navela da zaključak o kompetencijama oštećenice za druge događaje ostaje isti i da je ista sposobna o tome valjano svjedočiti kao i da u cjelovitom iskazu oštećenice ne pronalazi jasne osvetničke agresivne elemente koji bi upućivali na intonaciju iskaza formiranoj na nekoj osvetničkoj emociji.
14. U odnosu na ispitane svjedoke tijekom postupka i to ĐI, ŠI, UI i optuženikovu majku ŠI, za istaknuti je da je sud pod točkom 10. obrazloženja pobijane presude naveo da su ispitani svjedoci privilegirani svjedoci ili bliski prijatelji optuženika ili oštećenice, zbog čega je njihove iskaze prvostupanjski sud s posebnom pozornošću sud cijenio te komparirao s ostalim dokazima te obranom optuženika. Nadalje, prvostupanjski se sud vodio i činjenicom da su svjedoci informacije o događajima dobivali u pravilu od jedne strane odnosno od optuženika ili od oštećenice i da nisu imali potpuni i nepristrani pogled na određene događaje, već su u iskazima u najvećoj mjeri reproducirali ono što su čuli od optuženika ili od oštećenice. Stoga je ispravno prvostupanjski sud njihove iskaze cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, a posebno iskaza oštećene, kao i obrane optuženika te provedenog sudsko-medicinskog i psihologijskog vještačenja jer su branitelj optuženika kao i zamjenica županijskog državnog odvjetništva tijekom postupka ukazivali na određene razlikovnosti i nelogičnosti u iskazima ispitanih svjedoka, a ispravno je prvostupanjski sud zaključio da nisu na sudu neistinito iskazivali, ali su činjenice o onome što su iskazivali saznali od jedne od strana u postupku. Upravo iz tih razloga je njihove iskaze cijenio u kontekstu svih ostalih dokaza.
15. Uzimajući u obzir sve izneseno nisu opravdani žalbeni navodi državnog odvjetnika koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđeno da bi došlo do povrede iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. na koje sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je odlučiti kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 4. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
