Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-11/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐŽ, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog ĐŽ i oštećenika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kzd-3/2023. od 15. prosinca 2023. u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2024.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I Odbacuje se žalba oštećenika djeteta FŽ, JŽ i UŽ kao nedopuštena.
II Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ĐŽ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-3/2023. od 12. prosinca 2023. optuženi ĐŽ proglašen je krivim za dva kaznena djela, kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvom u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude. Za kazneno djelo ubojstva u pokušaju optuženom ĐŽ na temelju članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i 2. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo povrede djetetovih prava na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci pa je na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. optuženi ĐŽ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. listopada 2022. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), oštećena ĆŽ je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućena u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi ĐŽ oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret državnog proračuna.
1.3. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. optuženi ĐŽ oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela pokušajem ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11.na štetu UŽ, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude.
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik, optuženi ĐŽ po braniteljici Sanji Gligić Rubes, odvjetnici u Velikoj Gorici i oštećenici, dijete FŽ, ĆŽ i DŽ, po punomoćniku LŽ iz odvjetničkog društva Suić & Škunca d.o.o.
2.1. Državni odvjetnik se žali u odnosu na osuđujući dio presude zbog odluke o kazni i to vezano za kaznena djela pokušaja ubojstva na štetu JŽ i povrede djetetovih prava na štetu djeteta FŽ s prijedlogom da se izreknu kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju, a u odnosu na oslobađajuću presudu vezano na kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. počinjeno na štetu UŽ zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se u tom dijelu presuda ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.2. Optuženi ĐŽ žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda u dijelu odluke o kazni.
3. Žalbu su uložili i oštećenici dijete FŽ, ĆŽ i DŽ ne navodeći izrijekom žalbene osnove, a sadržajno obrazlažu žalbu zbog odluke o kazni na osuđujući dio presude i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na oslobađajući dio presude, s prijedlozima da se "preispita prvostupanjska presuda i optuženiku izrekne odgovarajuća kaznena sankcija".
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog ĐŽ su neosnovane, a žalba oštećenika je nedopuštena.
U odnosu na presudu:
7. Pobijajući činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja u odnosu na oslobađajući dio presude odlučne činjenice pogrešno utvrdio te izveo pogrešan zaključak. Naime, državni odvjetnik navodi da je DŽ točno opisao što je doživio, a bio je okrenut leđima ZŽ tako da ona nije mogla vidjeti što se događalo između njega i ĐŽ.
7.1. Suprotno istaknutim žalbenim navodima državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja jasno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na navodno počinjenje kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret te ga oslobodio za isto, a u odnosu na oštećenog UŽ.
7.2. Naime, sestra ĆŽ, koja živi zajedno sa svojim polubratom UŽ od samog početka ovog događaja nije bila u šoku zbog kojeg bi pogrešno percipirala što se događa već je jasno vidjela otimanje za nož koje je započelo iz razloga što je UŽ želio spriječiti optuženika da se ne ozlijedi, htio mu uzeti nož i uslijed toga je zadobio ozljede, a što potvrđuje i liječnik vještak koji dozvoljava dinamiku događaja kako iznosi ĆŽ. Naime, DŽ je zadobio nekoliko reznih rana lijeve nadlaktice, lijeve podlaktice, ručnog zgloba, hrbta lijeve šake, drugog prsta lijeve šake i lijevog koljena.
8. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je optuženik dešnjak i kako je nož držao u desnoj ruci logično je da su OŽ prilikom otimanja za nož ozlijeđeni upravo ovi lijevi dijelovi tijela pri čemu se radi o reznim ranama koje su nastale povlačenjem oštrice noža. Time prvostupanjski sud zaključuje da nema dokaza da bi optuženik uzdignutom rukom u kojoj je držao nož prišao OŽ u namjeri da ga liši života pa ga je upravo zbog toga što je ostalo u sumnji je li počinjeno ovo kazneno djelo, u skladu s pravilom in dubio pro reo oslobodio od optužbe.
8.1. Naime, otimanje za nož se nastavilo i na podu pa je tako oštećenik zadobio i ubodnu ranu oštricom noža u koljeno time da je ova rana nastala ubodom slabog intenziteta što je i za očekivati u okolnostima otimanja za nož, jer osoba koja ga drži ne zamahuje njime već ga želi zadržati. Također je ispravno prvostupanjski sud s time u vezu doveo i ozljedu optuženika, koji je zadobio tešku tjelesnu ozljedu gdje je nastupila realna opasnost za život zbog oštećenja jugularne vene, do koje ozljede je došlo primarno zbog ubodne rane vrata time da je i tu sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka da se ne radi o samoozljeđivanju, već o dinamici otimanja noža od strane druge osobe budući da kod samoozljeđivanja u pravilu nastaju rezne, a ne ubodne rane vrata.
9. Također prvostupanjski sud je osnovano utvrdio da je svjedokinji sestri RŽ, koja nije imala razloga neistinito iskazivati, bio predočen iskaz brata UŽ, koji je naveo da je optuženik s nožem krenuo uzdignutom rukom prema njemu, te je navela da se taj događaj nije tako odigrao, već da je UŽ ustao od stola kako bi spriječio optuženika da se ne ozljedi i htio mu uzeti nož, a ne da je optuženik krenuo na UŽ u namjeri da ga ozlijedi.
10. Prema svemu do sada navedenom proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza, koje je i naveo u obrazloženju presude s jasnim i uvjerljivim razlozima, pa navedeno u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana u odnosu na oslobađajući dio presude.
10.1. U odnosu na osuđujući dio presude žalbu su podnijeli zbog odluke o kazni državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od pet godina. Žalitelj državni odvjetnik navodi da su se trebale više cijeniti okolnost da je kazneno djelo počinjeno upravo u prisutnosti djeteta FŽ te da je optuženik iskazao izrazitu upornost kako bi lišio života svoju suprugu.
10.2. Suprotno tome optuženik smatra da je odluka o kazni prestroga i neadekvatna pa ponavlja olakotne okolnosti, svoj prijašnji život, obiteljske okolnosti i dosadašnju neosuđivanost te da je kritične zgode i sam zadobio tešku tjelesnu ozljedu, iskazano žaljenje i danu iskrenu ispriku.
11. Protivno tvrdnjama iz žalbe optuženika i državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne, koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao zbog čega njihova procjena za koju se zalažu obje stranke nije osnovana.
11.1. Naime, prvostupanjski sud je ispravno uzeo kao osobito olakotne okolnosti da se radi o optuženiku u dobi od 54 godine, koji je neosuđivan, prekršajno neevidentiran, do sada je poštivao zakone i propise te je ovo izolirani i netipičan događaj u njegovom životu uz njegovu smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenje djela, a radi se o kaznenom djelu koje je ostalo u pokušaju pa je optuženiku i izrečena blaža kazna od zakonskog minimuma predviđena za kazneno djelo pokušaja ubojstva.
11.2. Kao otegotno prvostupanjski sud je cijenio da je optuženik kazneno djelo ubojstva u pokušaja počinio prema majci svoje dvoje djece od kojih je jedno invalidno i koje je u cijelosti prepušteno njezinoj brizi kao i okolnost da je optuženik žrtvi držeći u ruci nož prišao s leđa što ukazuje na viši stupanj kriminalne volje i iskazanu bešćutnost. Međutim, upravo zbog navedenih osobitih olakotnih okolnosti ispravno je prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. KZ/11., a djelo ubojstva je ostalo u pokušaju. Također, utvrđena kazna zatvora za kazneno djelo povrede djetetovih prava odgovara kako počinitelju tako i izvršenom kaznenom djelu, a izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina i prema ocijeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti kaznenih djela te podobne ostvarivane svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. U izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku je sukladno članku 54. KZ/11. uračunato i vrijeme lišenja slobode od 6. listopada 2022. pa nadalje.
12. Ispravno je prvostupanjski sud, na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. ocijenio počiniteljevu ličnosti, koja je do počinjenja djela bila pozitivna i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, jer su jednim ponašanjem toga dana u zbiru počinjena dva kaznena djela, optuženika ĐŽ osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
U odnosu na rješenje:
13. Odbačena je žalba oštećenika djeteta FŽ, JŽ i UŽ kao nedopuštena, jer je izjavljena zbog odluke o kazni na osuđujući dio presude i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na oslobađajući dio presude, na temelju članka 472. stavak 2. ZKP/08. Naime, na temelju članka 464. stavak 4. ZKP/08. oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a ne radi se u ovom konkretnom predmetu o iznimci da je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, kada bi oštećenik mogao podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati.
14. Kako navodi podnesenih žalbi optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude (pod točkom II izreke), a žalbu oštećenika odbaciti na temelju članka 481. stavak 2. ZKP/08. (pod točkom I izreke).
U Zagrebu 4. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
