Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kž-144/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D.R., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, br. K-999/2023-17, od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, proglašen je krivim opt. R.D. zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11, opt. R.D. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava jedan dan lišenja slobode (8. listopada 2023.) i vrijeme koje je isti proveo u istražnom zatvoru od 9. listopada 2023. pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), opt. R.D. dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (stotinu) eura, kao i trošak zastupanja po imenovanom mu branitelju po službenoj dužnosti, s tim da će sud o visini istog troška odlučiti naknadno, posebnim rješenjem.

1.3. Na temelju čl. 270. st. 1. ZKP/08, opt. R.D. po pravomoćnosti presude, izvršit će se povrat predmeta u vidu jednog mobilnog telefona marke "H." plave boje, s natpisom "H." na poleđini s vidljivim oštećenjima u vidu udubljenja i pukotina sa stražnje strane i ogrebotina na prednjoj strani uređaja i jednog mobilnog telefona bijele boje s natpisom "S." na poleđini sa IMEI brojem ...., a koji predmeti su bili privremeno oduzeti po djelatnicima policije temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski br. 01259528.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz čl. 467. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku bez primjene odredaba o ublažavanju kazne, izrekne kaznu zatvora u dužem trajanju.

3. Odgovor na žalbu podnio je opt. R.D. putem braniteljice V.R., odvj. iz R., s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu državnog odvjetnika odbije, podredno odbaci, te pobijanu presudu potvrdi.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kazni, navodi da je prvostupanjski sud kod odlučivanja o izboru vrste i mjere kazne, kada je optuženika za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 osudio temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, te mu izrekao, uz primjenu zakonske odredbe o ublažavanju, kaznu zatvora ispod minimuma propisane kazne za to kazneno djelo. Žalitelj upire da olakotne okolnosti, koje je utvrdio prvostupanjski sud i to da je optuženik u dobi od 22 godine i zbog toga izrazito mlad, te njegove imovinske i obiteljske prilike i okolnost da je zaposlen, te iskreno priznanje i izraženo kajanje i obećanje da neće ubuduće činiti kaznena djela i okolnost da je neosuđivan, u svojoj ukupnosti nemaju karakter naročito olakotnih okolnosti radi primjene instituta ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma. Smatra da je sud propustio imati u vidu težinu kaznenog djela i okolnosti pod kojim je djelo počinjeno, te jačinu ugroze zaštićenog dobra, pa zbog navedenog predlaže da se optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem trajanju, bez primjene odredaba o ublažavanju kazne.

6.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjera kazne, o čemu je naveo jasne i provjerljive razloge, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao olakotno priznanje optuženika da je počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, odnosno da je u cijelosti priznao opisane radnje djela, te da je njegovo priznanje u skladu s ostalim provedenim dokazima, koje je pravilno vrednovao, jer je time pridonio kraćem trajanju kaznenog postupka. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao kao olakotno optuženikovo ponašanje tijekom postupka, kada je pravilno ocijenio njegovo iskazano žaljenje i kajanje, te njegovu životnu dob, da je rođen 2001. godine, da živi u zajednici s majkom koju uzdržava, te njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok otegotne okolnosti sud nije pronašao. Stoga je prvostupanjski sud na sve utvrđene okolnosti, koje je našao na strani optuženika, a imajući u vidu i okolnosti počinjenja djela i njegovu težinu, te stupanj ugroze zaštićenog dobra, pravilno vrednovao i primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, kada je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, navedene okolnosti u svojoj ukupnosti imaju karakter naročito olakotnih okolnosti, pa je izrečena kazna zatvora u navedenom trajanju u skladu sa svim utvrđenim okolnostima iz čl. 41. KZ/11.

7. Kraj takvog stanja stvari, i prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen optuženik za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 je pravilno izrečena i primjerena svim okolnostima počinjenja djela i težine, kao i utvrđenim naročitim olakotnim okolnostima kod optuženika. Upravo takvom vrstom kaznenopravne sankcije i visinom kazne ostvarit će se svrha kažnjavanja i ciljevi specijalne i generalne prevencije i u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

8. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 4. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić