- 1 -              Revd 2886/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2886/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice N. G. iz S., OIB: ... i 2. tužiteljice D. M. iz S., OIB: ..., obje zastupane po punomoćniku V. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L., V. & p. d.o.o., S., protiv tuženika R. G. iz P., M., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici u S., radi uvođenja u suposjed, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1331/2022-2 od 30. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-435/2022 od 7. listopada 2022., na sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. 1. izreke, tuženiku naloženo da u roku od 15 dana prepusti tužiteljicama u suposjed nekretninu označenu kao kč. br. 4935/1, upisanu u zk. ul. 1579 k.o. R. u naravi kuća, površine 70 m2, zgrada površine 74 m2 i dvor površine 124 m2, ukupne površine 218 m2, anagrafske oznake P., ..., a toč. II. naloženo je tuženiku da tužiteljicama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.281,17 Eur/17.187,50 kn.

 

2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude postavljajući sljedeća pitanja:

 

„1) Može li se tuženik od vlasničkopravnog zahtjeva tužitelja braniti isticanjem prigovora prava zadržanja - ius retentio (vidi rješenje Županijskog suda u Zadru, poslovni broj 6 Gž-1159/2018-2 od 29. siječnja 2020., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-695/1999-2 od 30. listopada 2002.)?

 

2) Mora li prvostupanjski sud, prilikom donošenja presude, u svom obrazloženju odlučiti o postavljenom prigovoru prava zadržanja tuženika istaknutog tijekom prvostupanjskog postupka, te utvrditi da li je takav prigovor osnovan, te ako nije dati obrazloženje temeljem čega je tako zaključio?

 

3) Je li sud pazi po službenoj dužnosti na prigovor prava na dom u okviru iznesenih činjenica i predloženih dokaza u postupku radi predaje suposjeda nekretnine koja predstavlja jedini dom tuženika?

 

4) Mora li prvostupanjski sud provesti test razmjernosti radi utvrđenja da li je miješanje u pravo na dom tuženika utemeljeno na zakonu, da li je usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da li je takvo miješanje nužno u demokratskom društvu, u okviru iznesenih činjenica i predloženih dokaza tuženika u postupku (vidi Sastanak predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019., presuda Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1892/2019-2)?

 

5) Mogu li se u prijedlogu za dopuštenje revizije prilagati novi dokazi u smislu čl. 299. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, ako je riječ o dokazu koji bi, da se saznalo ranije za isti, doveo do različite odluke za sud?“

 

3. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj spominje odluke navedene u postavljenim pitanjima, tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane presude.

 

4. Uz izložena pravna pitanja, tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno i temeljno ljudsko pravo na dom.

 

5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

6. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

7.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

7.2. Naime, predmet ovog postupka je reivindikacijski zahtjev tužiteljica za predajom u suposjed nekretnine označene kao kč. br. 4935/1, upisane u zk. ul. 1579 k.o. R., u naravi kuća, zgrada i dvorište u površini od 218 m2 koja se nalazi u P., na adresi ..., pri čemu je tuženik u postupku tvrdio da ima pravo zadržanja predmetne nekretnine zbog ulaganja u istu, a ujedno je isticao i prigovor prava na dom.

 

7.3. Na temelju utvrđenja da su tužiteljice dokazale da su (su)vlasnice navedene nekretnine, što tuženik nije uspio osporiti, kao i da tuženik nije pošteni posjednik predmetne nekretnine jer mu je od početka korištenja iste bilo poznato da je predmetna nekretnina u suvlasništvu najprije njegovog oca, a kasnije tužiteljica sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, odbijajući, ujedno, tuženikov prigovor prava na dom, s obrazloženjem da tužiteljice nisu tražile iseljenje tuženika iz predmetne nekretnine, nego samo uvođenje u suposjed, dok je sam tuženik isticao da je imao u vlasništvu stan u S., kojega je prodao pa proizlazi da je sam sebe doveo u navedenu situaciju.

 

7.4. U odnosu na prva dva pitanja valja reći da predlagatelj, dijelom i kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, suštinski preispituje zakonske pretpostavke prava zadržanja, u smislu čl. 72. do 75. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, dalje: ZOO) i čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV), međutim, u situaciji kada je u postupku utvrđeno da tuženik nije pošteni posjednik predmetne nekretnine, od odgovora na ovako postavljena pitanja ne ovisi ishod spora, niti odgovor na tako postavljena pitanja može dovesti do povoljnije odluke za predlagatelja pa se navedena pitanja ne mogu smatrati kao pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7.5. U odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje valja odgovoriti da je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4263/2015 od 3. veljače 2016. zauzeto shvaćanje s kojim je podudarno shvaćanje i iz pobijane odluke, prema kojemu, u slučaju kada sudskom odlukom nije naloženo iseljenje osobe koja se poziva na pravo na dom iz nekretnine u kojoj živi, već joj je naloženo da omogući drugoj stranci izvršavanje sadržaja posjeda te nekretnine, koja je nedvojbeno u njegovom suvlasništvu, takva odluka suda ne predstavlja miješanje u pravo na poštovanje doma pa je time neosnovan i prigovor povrede pravo na dom iz čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: Konvencija). Stoga niti treće i četvrto pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7.6. U odnosu na zadnje, peto postavljeno pitanje, valja reći da je odgovor na to pitanje sadržan u odredbi čl. 299. st. 2. i 3. ZPP koja odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, a dijelom se navedenim pitanjem zapravo dovode u pitanje činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, jer ono na što predlagatelj u tom pitanju ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (kada se za koji dokaz saznalo) je činjenične naravi na koje odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

9. Nadalje, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče navodne povrede prava na dom zajamčenog čl. 8. Konvencije odnosno čl. 34. Ustava, ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova, koje navodno predstavljaju zadiranje u navedeno pravo tuženika, temelje na čl. 72. do čl. 75. ZOO, čl. 46. st. 1. te čl. 161. st. 1. ZV i da su stoga zakonite. Navedena odredba teži postizanju legitimnog cilja - zaštiti prava vlasništva, u konkretnim slučaju prava suvlasništva tužiteljica kao suvlasnica predmetne nekretnine. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili tu odredbu na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju. Odluke nižih sudova, koje sadrže valjane i dostatne razloge su stoga bile nužne u demokratskom društvu radi zaštite prava suvlasništva tužiteljica.

 

10. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

 

11. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 6. prosinca 2023.