Republika Hrvatska

Poslovni broj: 6 P-69/2022-26

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja ADRIA RIJEKA d.o.o., OIB 07638053150, Rijeka, Užarska 28, (ranije: HYPO GROUP d.o.o. Rijeka), kojeg zastupa Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika GRAD SPLIT, OIB 78755598868, Split, Branimirova obala 17, radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine (v.p.s. 490.457,47 EUR), objavom presude od 4. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina II. višeg isplatnog reda u iznosu od 490.324,75 EUR / 3.694.351,82 kn stečajnog vjerovnika Grad Split, OIB 78755598868 u stečajnom postupku poslovni broj St-156/2012 koji se vodi kod ovog suda nad stečajnim dužnikom DALMA d.d. u stečaju, OIB 64479860853.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za utvrđenje da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina II. višeg isplatnog reda u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kn stečajnog vjerovnika Grad Split, OIB 78755598868 u stečajnom postupku poslovni broj St-156/2012 koji se vodi kod ovog suda nad stečajnim dužnikom DALMA d.d. u stečaju, OIB 64479860853.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 66.968,33 EUR sa zateznom kamatom od 4. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Za više tražene troškove parničnog postupka u iznosu od 64.348,28 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, zahtjev tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Postupak između parničnih stranaka se vodi u povodu tužbe od 16. lipnja 2020. u kojoj je tužitelj naveo da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-156/2012 od 22. siječnja 2020. otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom DALMA d.d. u kojem postupku je tuženik kao stečajni vjerovnik prijavio tražbinu s osnova komunalne naknade u iznosu od 5.957.215,02 kn, naknade za uređenje voda u iznosu od 1.008.465,95 kn, komunalne naknade za građevinsko zemljište u iznosu od 36.186,79 kn, naknade za uređenje voda za građevinsko zemljište u iznosu od 47.562,54 kn te poreza na tvrtku u iznosu od 8.663,25 kn ili sve u ukupnom iznosu od 7.058.093,55 kn. Navedenu tražbinu je tuženiku osporio tužitelj, kao vjerovnik u tom stečajnom postupku, odnosno kao osporavatelj tražbine tuženika, radi čega je tužitelj upućen u roku od 8 dana pokrenuti parnicu radi dokazivanja svog osporavanja tražbine tuženika.

Tužitelj je istakao da s osnova komunalne naknade osporeni iznos od 2.639.323,33 kn odnosi se na zastarjelo potraživanje tuženika prema stečajnom dužniku budući da komunalna naknada zastarijeva u roku iz odredbe članka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima koja odredba se primjenjuje za tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima koje tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Pri tom se tužitelj pozvao na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj Usž-588/2016-2 od 10. ožujka 2016.

U odnosu na preostali osporavani iznos tražbine od 1.056.028,49 kn, tužitelj je istakao da se taj iznos odnosi na tražbinu s osnova naknade za uređenje voda za koju tražbinu tuženik ne može biti vjerovnik iz razloga što je odredbom članka 5. stavak 1. podstavak 2. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva određeno kako je naknada za uređenje voda prihod Hrvatskih voda i predstavlja tražbinu Hrvatskih voda, a ne tuženika. Stoga da tuženik nije vjerovnik po osnovi naprijed navedene naknade i ne može biti stečajni vjerovnik u smislu odredbe članka 137. SZ-a, prema kojoj odredbi su stečajni vjerovnici osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema dužniku. Tužitelj je u odnosu na tu tražbinu istakao i prigovor zastare jer da ta tražbina zastarijeva sukladno rokovima zastare propisanim Općim poreznim zakonom i to relativna zastara nastupa protekom tri, a apsolutna zastara nastupa protekom šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, sukladno odredbama članka 94. i 96. Općeg poreznog zakona. Stoga je predložio sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 3.695.351,82 kn vjerovnika Grad Split u stečajnom postupku poslovni broj St-156/2012 koji se vodi nad stečajnim dužnikom DALMA d.d. u stečaju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i predložio kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev navodeći da u odnosu na tražbinu s osnova komunalne naknade, tuženik je donosio rješenja o ovrsi i pokrenuo ovršni postupak radi naplate tih tražbina unutar roka od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, odnosno od isteka godine u kojoj su pojedini obroci dospjeli i nije nastupila zastara. Tuženik je istakao da Zakonom o komunalnom gospodarstvu je utvrđeno da su komunalni doprinos i komunalna naknada javna davanja na koja se primjenjuje Opći porezni zakon, a člankom 126. stavak 1. ZKG propisano je da će se postupci donošenja upravnih akata započeti prema starom ZKG dovršiti prema odredbama tog zakona, ali izvršenje nije dio postupka donošenja upravnog akta i ZKG nije propisao da će se s rješenjima koja su donesena na temelju starog ZKG drukčije postupati u postupku izvršenja, odnosno primjenu drukčijeg roka zastare od onoga koji se primjenjuje na bilo koje rješenje doneseno na temelju novog ZKG. Stoga se na izvršenje ranijih rješenja primjenjuje postupak i rok zastare utvrđen Općim poreznim zakonom, a sukladno članku 108. OPZ, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe, zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, tako da nije zastupila zastara za potraživanje tuženika koje je prijavljeno u stečajnom postupku za komunalnu naknadu.

U odnosu na prijavljenu tražbinu s osnova naknade za uređenje voda, tuženik je istakao kako temeljem članka 17. stavak 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (dalje ZFVG) na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda. Sukladno članku 72. ZFVG te članku 136. i 138. OPZ tuženik je ovlašten kao ovrhovoditelj vršiti obračun i naplatu predmetne naknade i ostvariti tražbinu u svoju korist, na svoje ime i na svoj račun.

U odnosu na prijavljene tražbine tuženika u stečajnom postupku društva DALMA d.d. za sve tražbine da postoji ovršna isprava pa je tužitelj u odnosu na tražbine tuženika mogao isticati samo neke opozicijske ili opugnacijske prigovore koje ovršenik može isticati u žalbi protiv rješenja o ovrsi te da se prigovor tužitelja da tuženik nije vjerovnik tražbine i prigovor zastare ukazuju neosnovanim.

3. Na pripremnom ročištu od 31. siječnja 2022. rješenjem ovog suda poslovni broj 6 P-236/2020 od 31. siječnja 2022. sud je utvrdio prekid postupka budući da je tada označeni tužitelj HYPO GROUP d.o.o. brisan iz sudskog registra 24. kolovoza 2021. uslijed pripajanja društvu ADRIA RIJEKA d.o.o.

Na istom ročištu sud je nastavio postupak i utvrdio tužiteljem ADRIA RIJEKA d.o.o., koji je preuzeo postupak kao novi tužitelj te je spis sukladno odredbama Sudskog poslovnika zaveden u novi poslovni broj P-69/2022.

4. Tijekom postupka stranke su ustrajale u navodima istaknutim u tužbi i u odgovoru na tužbu, a u dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom spisu priložene dokumentacije po tužitelju te dokumentacije pribavljene iz stečajnog spisa poslovni broj St-156/2012 koji se vodi nad DALMA d.d. u stečaju, poglavito rješenje o ispitanim tražbinama od 8. lipnja 2020. te je prijava tražbine tuženika u tom stečajnom postupku sa prilozima (stranice 104-246 spisa) te je provedeno vještačenje po sudskom vještaku za financije mr. Ivici Baban, dipl.oec. iz Splita koji je po nalogu suda na okolnosti navedene u tužbi, odgovoru na tužbu i tijekom postupka te priloženoj dokumentaciji u spisu, poglavito prijavi tražbine tuženika u stečajnom postupku, sačinio pisani nalaz i mišljenje (stranice 284-303 spisa) u odnosu na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi te nije izveden dokaz usmenog vještačenja sudskog vještaka.

5. Tijekom postupka tužitelj se podneskom od 9. prosinca 2020. očitovao na tuženikove navode u odgovoru na tužbu navodeći kako se osporavani iznos prijavljen s osnova komunalne naknade od 2.639.323,33 kn odnosi na razdoblje od 1. siječnja 1997. do 27. svibnja 2010. iz čega proizlazi da je tuženikova prijavljena tražbina u cijelosti zastarjela stoga je ustrajao u svom osporavanju. Isto tako, tužitelj je ustrajao u osporavanju da je tuženik stečajni vjerovnik, odnosno osobni vjerovnik dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka ima imovinskopravnu tražbinu prema njemu, a budući su vodne naknade pa tako i naknada za uređenje voda prihod Hrvatskih voda te je jedina mogućnost da jedinica lokalne samouprave isključivo naplaćuje naknadu za uređenje voda sukladno članku 17. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, ali i u tom slučaju navedena naknada je prihod Hrvatskih voda budući da jedinica lokalne samouprave sukladno članku 17. stavak 5. istog Zakona, dužna je naplaćene iznose naknade za uređenje voda jednom tjedno doznačiti na uplatne račune Hrvatskih voda. Tuženik nije osobni vjerovnik dužnika DALMA d.d. za naknadu za uređenje voda stoga je osnovano tužiteljevo osporavanje prijavljene tražbine tuženika u iznosu od 1.056.028,49 kn s osnova naknade za uređenje voda. Tužitelj je osporio tvrdnju tuženika kako istaknuti prigovori koje je tužitelj istakao u stečajnom postupku DALMA d.d. radi dokazivanja osnovanosti osporavanja koji se odnose na zastaru tražbine ili statusu tuženika kao stečajnog vjerovnika navodeći kako se radi o opozicijskim i opugnacijskim prigovorima koji se mogu istaknuti u ovršnom postupku.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, kao stečajnog vjerovnika za utvrđenjem osnovanim osporavanja tražbine tuženika kao stečajnog vjerovnika drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom DALMA d.d. u stečaju u iznosu od ukupno 3.695.351,82 kn.

7. U postupku je utvrđeno slijedeće:

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj 1St-156/2012 od 22. siječnja 2020. otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom DALMA d.d.;

- da je tuženik kao stečajni vjerovnik pravodobno podnio prijavu tražbine u tom stečajnom postupku u ukupnom iznosu od 7.058.093,55 kn;

- da je prijavljena tražbina tuženika ispitana na ispitnom ročištu od 5. lipnja 2020. te da je prijavljenu tražbinu tuženika kao stečajnog vjerovnika priznala stečajna upraviteljica, dok je na istom ročištu vjerovnik HYPO GROUP d.o.o., pravni prednik tužitelja, u cijelosti osporio tražbinu tuženika iz razloga da tuženik nije osobni vjerovnik stečajnog dužnika, da tražbina ne postoji i da je zastupila zastara;

- da je tužitelj pravovremeno u roku od 8 dana podnio predmetnu tužbu sukladno točki VII. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-156/2012-50 od 8. lipnja 2020. kojim je prednik tužitelja, vjerovnik u stečajnom postupku kao osporavatelj upućen u roku od osam dana od dana kada mu je dostavljena odluka pokrenuti parnicu radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja tražbina vjerovnika iz točke VI. izreke rješenja, između kojih je i tražbina vjerovnika drugog višeg isplatnog reda Grad Split u iznosu od 7.058.093,55 kn;

- da je tužitelj, kao osporavatelj predmetnu tužbu protiv tuženika podnio zahtijevajući od suda donošenje presude da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda tuženika u stečajnom postupku DALMA d.d. i to za iznos od 3.695.351,82 kn od čega iznos od 2.639.323,33 kn s osnova prijavljene tražbine za komunalnu naknadu i iznos od 1.056.028,49 kn s osnova tražibine naknade za uređenje voda;

- da je sud rješenjem od 8. prosinca 2022. ponovno otvorio glavnu raspravu radi provođenja vještačenja po sudskom vještaku za financije i računovodstvo i pozvao tužitelja da točno specificira koju tražbinu tuženika osporava s osnova komunalne naknade i naknade za uređenje voda:

- da je tužitelj po zahtjevu suda podneskom od 22.12.2022. specificirao svoje osporavanje s osnova komunalne naknade zbog nastupa zastare za sva potraživanja dospjela do 27. svibnja 2010. koja tražbina proizlazi iz salda konti kartica tuženika – kamatnim izvještajem, u kojima je kao datum dospijeća naznačen datum raniji od 27. svibnja 2010. i čije plaćanje je naloženo rješenjima o ovrsi Grada Splita Klasa: UP/I- 415-01/10-03/1926, Urbroj.: 2181/01-11-01/19-10-0001 od 4. kolovoza 2010. (stranica 162 i 163 spisa) i Klasa: UP/I-415-01/10-03/0246, Urbroj.: 2181/01-11- 01/19-10-0001, od 26. veljače 2010. (stranica 164 i 165 spisa), kao i osporenu tuženikovu tražbinu s osnova naknade za uređenje voda sukladno salda konto karticama – kamatnim izvještajem i rješenjima o ovrsi tuženika Klasa: UP/I-415- 01/19-04/00226, Urbroj: 2181/01-11-01/01-19-0001 od 11. studenoga 2019., Klasa: UP/I-415-01/18-04/1088, Urbroj.: 2181/01-11/1-18-0001 od 12. studenoga 2018., Klasa: UP/I-415-01/18-04/1087, ur.br.: 2181/01-11/1-18-0001 od 12. studenoga 2018., Klasa: UP/I-415-01/17-04/0763, Urbroj: 2181/01-11/01-17-0001 od 4. prosinca 2017., Klasa: UP/I-415-01/17-04/0762, Urbroj: 2181/01-11/01-17-0001 od 4. prosinca 2017., Klasa: UP/I-415-01/16-04/1139, Urbroj: 2181/01-11/01-16-0001 od 30. prosinca 2016., Klasa: UP/I-415-01/16-04/1138, Urbroj: 2181/01-11/01-16-0001 od 30. prosinca 2016., Klasa: UP/I-415-01/15-04/1982, Urbroj: 2181/01-11-00/01-15- 0001 od 8. srpnja 2015., Klasa: UP/I-415-01/15-04/1981, Urbroj: 2181/01-11-00/01- 15-0001 od 8. srpnja 2015., Klasa: UP/I-415-01/14-04/01793, Urbroj: 2181/01-11/01- 14-00001 od 29. listopada 2014., Klasa: UP/I-415-01/14-04/00219, Urbroj: 2181/01- 11-00/01-14-0001 od 19. ožujka 2014., Klasa: UP/I-415-01/13-04/01919, Urbroj: 2181/01-11-00/01-13-0001 od 29. kolovoza 2013., klasa: UP/I-415-01/13-04/00246, Urbroj: 2181/01-11-00/01-13-0001 od 20. ožujka 2013., Klasa: UP/I-415-01/12- 04/1833, Urbroj: 2181/01-11-01/19-12-0001 od 12. listopada 2012., Klasa: UP/I-415- 01/12-04/0231, Urbroj: 2181/01-11-01/19-12-0001 od 21. ožujka 2012., Klasa: UP/I- 415-01/11-04/2809, Urbroj: 2181/01-11-01/19-11-0001 od 12. rujna 2011., Klasa: UP/I-415-01/11-04/0234, Urbroj: 2181/01-11-01/19-11-0001 od 2. ožujka 2011., Klasa: UP/I-415-01/10-04/1844, Urbroj: 2181/01-11-01/19-10-0001 od 4. kolovoza 2010., Klasa: UP/I-415-01/10-04/0237, Urbroj: 2181/01-11-01/19-10-0001 od 26. veljače 2010.;

- da je sudski vještak mr. Ivica Baban, dipl oec. u pisanom nalazu od 20. studenog 2023. izrazio mišljenje da iznos tražbina koje je tuženik prijavio u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom Dalma d.d. s osnove komunalne naknade te dospijećem plaćanja u razdoblju od 31. prosinca 1997. do 15. svibnja 2010. iznosi 2.638.323,33 kn, da iznos tražbina koje je tuženik prijavio u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom Dalma d.d. s osnove naknade za uređenjem voda te dospijećem plaćanja u periodu od 15. rujna 2006. do 15. travnja 2020. iznosi 1.056.028,49 kn;

- da stranke nisu imale primjedbe na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka s tim da se tužitelj podneskom od 7. prosinca 2023. očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka ponavljajući već do tada iznesene prigovore, a tuženik se na ročištu za glavnu raspravu od 5. veljače 2024. očitovao kako nema prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

8. Tužbeni zahtjev, kakav je tužitelj postavio u tužbi, postavljen je u skladu s odredbama članka 178. stavak 4. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13 dalje SZ-a) i članka 180. stavka 1. SZ-a jer tužbeni zahtjev sadržan u tužbi podnesenoj na temelju odredbe članka 178. stavak 4. SZ-a treba glasiti na utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine stečajnog vjerovnika prema stečajnom dužniku s one osnove, u iznosu i isplatnom redu kako je ona osporena na ispitnom ročištu u stečajnom postupku i naznačena u rješenju kojim je osporavatelj upućen pokrenuti parnicu.

Razlučna prava nisu predmet ispitivanja (članak 175. stavak 4. SZ-a) jer se ta prava niti ne prijavljuju u stečajnom postupku već se samo obavještava stečajnog upravitelja o njihovom postojanju (članak 173. stavci 4. i 5. SZ-a), kako je to tuženik kao stečajni vjerovnik i učinio u prijavi tražbine.

9. Budući da se tražbina tuženika koju je tuženik prijavio u stečajnom postupku DALME d.d., a koju je tužitelj osporio zbog zastare i to u odnosu na komunalnu naknadu sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje: ZKG/95) i sukladno ovršnim ispravama rješenjima o ovrsi Grada Splita Klasa: UP/I-415-01/10-03/1926 Urbroj.: 2181/01-11-01/19-10-0001 od 4. kolovoza 2010. (stranica 162 i 163 spisa) i Klasa: UP/I-415-01/10-03/0246, Urbroj: 2181/01-11-01/19-10-0001 od 26. veljače 2010. (stranica 164 i 165 spisa) te tuženikovim izračunima kamata prema kamatnim izvještajima tuženika za koju tražbinu je sudski vještak utvrdio da iznosi 2.638.323,33 kn dok je tužitelj osporio iznos od 2.639.323,33 kn, odnosno 1.000,00 kuna više na ime predmetnih potraživanja tuženika prema stečajnom dužniku te da su navedene tražbine dospijevale u razdoblju od 31. prosinca 1997. do 15. svibnja 2010., a što sve proizlazi iz isprava koje čine prijavu tražbine tuženika.

10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare za ta potraživanja tuženika u stečajnom postupku DALMA d.d., ističe se kako je odredbom članka 23. stavak 5. ZKG propisano da izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo iz stavka 2. tog članka u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit, a sud zaključuje da primjena poreznih propisa nije ograničena samo na postupak i način naplate komunalne naknade, već i na odredbe o zastarijevanju tražbine kao javnog davanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-zpz 3/2023-7 od 18. srpnja 2023.).

11. Opći porezni zakon, kao poseban propis, uređuje odnose između ovlaštenika i obveznika javnog davanja te se isti i primjenjuje u konkretnoj pravnoj stvari, budući da, iako nije bilo izričito propisano ZKG/95, komunalna naknada je imala pravnu prirodu javnog davanja, jer je riječ o prihodu jedinice lokalne samouprave koji se koristi za propisane svrhe. Na pitanje zastare tražbine s osnove komunalne naknade primjenjuje se odredbe Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 127/2000, 86/01 i 150/02).

11.1. Prema odredbi članka 90. stavak 1., 2. i 4. OPZ pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate, a zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu.

11.2. Nadalje, odredbom članka 92. OPZ propisana je apsolutna zastara na način da je apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni te prava poreznih obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

11.3. Ranija sudska praksa je na prosuđivanje roka zastare primjenjivala je odredbe Zakona o obveznim odnosima sukladno stavku 6. članka 90. OPZ/2000, kojom odredbom je propisano da ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na poreznu zastaru primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima.

Međutim, Opći porezni zakon iz 2016. takvu odredbu više ne sadrži, niti sud primjenjuje odredbe Zakona o obveznim odnosima kod utvrđivanja roka zastare, već odredbe Općeg poreznog zakona.

12. Obzirom na potraživanje tuženika u stečajnom postupku stečajnog dužnika DALMA d.d. s osnova komunalne naknade, a sukladno navedenim odredbama Općeg poreznog zakona, te naprijed navedenim rješenjima o ovrsi komunalne naknade koja su ovršna 19. travnja 2010., odnosno 20. rujna 2010. iz čega proizlazi da zastara počinje teći istekom godine u kojoj je rješenje o komunalnoj naknadi postalo izvršno (ovršno) u konkretnom slučaju istekom 2010., odnosno od 1.1.2011. računa se rok zastare u odnosu na tražbine tuženika po osnovi komunalne naknade tako da je apsolutni rok zastare za ta potraživanja nastupio istekom šest godina od kada je zastara započela prvi put teći a to je 1.1.2017., pa kako je stečajni postupak nad Dalma d.d. otvoren 22. siječnja 2020. to znači da je tuženikova tražbina s osnova komunalne naknade za potraživanja koja su dospjela do 31.12.2010. zastarjela, tako da je osnovano tužiteljevo osporavanje prijavljene tražbine tuženika u stečajnom postupku DALME d.d., kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 2.638.323,33 kn prema izračunu sudskog vještaka, a sukladno tablici broj 1. pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka (stranice 289-293 spisa) za tražbine koje su osporene, a dospjele su do 15. svibnja 2010. Stoga se prihvaća kao osnovano osporavanje tražbine tuženika zbog zastare čija visina na ime komunalne naknade je iznos od 2.638.323,33 kn / 350.165,68 EUR prema izračunu sudskog vještaka, koji izračun sudskog vještaka sud prihvaća.

12.1. Kako je tužitelj za 1.000,00 kuna / 132,72 EUR više osporio prijavljenu tražbinu tuženika prema stečajnom dužniku, a sukladno izračunu sudskog vještaka, to je u tom dijelu tužiteljevo osporavanje tražbine tuženika neosnovano.

13. U odnosu na prijavljenu tuženikovu tražbinu s osnova naknade za uređenje voda u iznosu od 1.056.028,49 kn, sud prihvaća stajalište tužitelja da tuženik nema svojstvo osobnog vjerovnika stečajnog dužnika sukladno Zakonu o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17, 66/19 i 36/24, dalje ZFVG) u vezi članka 70. stavak 1. SZ-a.

13.1. Odredbom članka 16. stavka 1. ZFVG propisano je da naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz članka 17. tog Zakona, što ima za posljedicu i legitimitet tuženika prijaviti tražbinu u stečajnom postupku kao vjerovnik.

13.2. Odredbom članka 17. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda koja naknada se obračunava prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade te jedinice lokalne samouprave dostavljaju obveznicima i rješenje o obračunu naknade iz članka 16. stavak 2. tog Zakona koje i naplaćuju naknadu za uređenje voda putem uplatnica za komunalnu naknadu uz koje zasebno iskazuje iznos, obračunske elemente i način obračuna naknade za uređenje voda te doznačuju naplaćene iznose naknade za uređenje voda jednom tjedno na uplatne račune Hrvatskih voda na način i u rokovima iz članka 76. tog Zakona kojim se uređuje obračun i naplata naknade za uređenje voda. Za te poslove, jedinici lokalne samouprave pripada naknada u visini određenoj člankom 76. tog Zakona i 10% na iznos Hrvatskim vodama uplaćene naknade za uređenje voda te je jedinica lokalne samouprave dužna dostaviti izvješće Hrvatskim vodama o obračunatim, naplaćenim i doznačenim sredstvima naknade za uređenje voda.

13.3. Sukladno naprijed navedenim odredbama iz kojih proizlazi da Hrvatske vode, kao pravna osoba koja je ovlaštena za upravljanje vodama, u odnosu na tražbinu s osnova predmetne naknade ima svojstvo osobnog vjerovnika stečajnog dužnika u smislu članka 70. stavak 1. SZ-a, dok to svojstvo tuženik nema sukladno naprijed navedenim odredbama članka 5., 16. i 17. ZFVG iako prema članku 17. ZFVG ima zakonsku obvezu uz komunalnu naknadu naplaćivati i naknadu za uređenje voda, ali u ime i za račun Hrvatskih voda.

13.4. Iznos prijavljene tražbine koju je tužitelj osporio u stečajnom postupku stečajnog dužnika Dalma d.d. je sudski vještak izračunao u iznosu od 1.056.028,49 kn, a odnosi se na razdoblje od 15. rujna 2006. do 15. travnja 2020.

13.5. U odnosu na prigovor zastare za navedenu tražbinu potrebno je navesti da se radi o javnom davanju na koju tražbinu treba primijeniti institut porezne zastare jer je odredbom članka 74. stavak 1. ZFVG propisano da se na zastaru obračuna i izvršenja, odnosno ovrhe vodnih naknada, primjenjuje Opći porezni zakon.

13.6. Međutim, ako je postupak pokrenut prije 1.1.2017. relativna zastara je tri godine, a apsolutna šest godina te zastara počinje teći istekom godine u kojoj je rješenje postalo izvršno. Iako je tužitelj u podnesku od 7. prosinca 2023. za tražbinu s osnova naknade za uređenje voda istakao da obzirom da je tuženik prijavio tražbinu s osnova naknade za uređenje voda 17. veljače 2020. da su sve tražbine s osnova naknade za uređenje voda dospjele do 17. veljače 2014. zastarjele, ističe se kako tužitelj nije specificirao svoje osporavanje s osnova navedene prijavljene tražbine zbog zastare, niti je sudski vještak u tablici 2. kronološki naveo dospijeće svakog pojedinačnog zaduženja za navedenu naknadu. Međutim, kako je sud prihvatio razloge osporavanja tužitelja u odnosu na tu tražbinu tuženika budući da tuženik nije osobni vjerovnik za te tražbine sukladno odredbama članka 5., 16. i 17. ZFVG već da su to Hrvatske vode d.o.o., dok tuženik ima zakonsku obvezu uz komunalnu naknadu u ime i za račun Hrvatskih voda naplaćivati i naknadu za uređenje voda, tuženik u odnosu na tu tražbinu prema stečajnom dužniku nema svojstvo stečajnog vjerovnika u smislu članka 70. stavak 1 SZ-a kojom odredbom je propisano da su stečajni vjerovnici osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu.

13.7. Stoga je osnovano tužiteljevo osporavanje za tu tražbinu tuženika prema stečajnom dužniku Dalma d.d. u stečaju za cjelokupni iznos prijavljene tražbine od 1.056.028,49 kn / 140.159,07 EUR jer tuženik nije osobni vjerovnik stečajnog dužnika i iz tog razloga za tu tražbinu nije stečajni vjerovnik.

Sukladno naprijed navedenom obrazloženju, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

14. Odluka o trošku ovog postupka utemeljena je na odredbama članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP-a) jer tužitelj nije uspio u sporu samo u neznatnom dijelu za iznos od 1.000,00 kn zbog čega nisu nastali troškovi parničnog postupka te članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne broj 138/23) i Tarifi sudskih pristojbi sve sukladno zahtjevu tužitelja i vrijednosti predmeta spora.

15. Tužitelju, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka uračunat je trošak sastava tužbe od 16.6.2020. – 3.688 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podnesaka i to od 9.12.2020. (očitovanje na odgovor na tužbu) i od 7.12.2023. (očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka) tužitelju je odmjeren trošak za svaki podnesak od po 3.688 bodova ili ukupno 7.376 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podnesaka od 8.12.2021., od 12.4.2022. i od 22.12.2022., koji svaki podnesak se ubraja u skupinu ostalih podnesaka te tužitelju za svaki podnesak pripada nagrada od po 25 bodova – ukupno 75 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo procesno i to od 31.1.2022. i od 17.4.2023., svako po 1.844 bodova – ukupno 3.688 bodova (Tbr. 9/2 OT), za pristup ročištima koja su odgođena i to od 29.6.2022. i od 25.1.2023., svako po 50 bodova – ukupno 100 bodova (Tbr. 9/5 OT) te za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo i to od 4.4.2022., od 17.10.2022. i od 5.2.2024., svako po 3.688 bodova – ukupno 11.064 bodova (Tbr. 9/1 OT) ili sveukupno 25.991 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR ili ukupno 51.982,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV od 25% u iznosu od 12.995,50 EUR – ukupno iznos od 64.977,50 EUR te uplaćeni predujam za provedbu vještačenja u iznosu od 663,61 EUR i sudska pristojba tužbe u iznosu od 663,61 EUR i presude u iznosu od 663,61 EUR ili sveukupno je tužitelju odmjeren trošak parničnog postupka u iznosu od 66.968,33 EUR.

15.1.Na taj iznos tuženik je dužan platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbama članka 29. stavak 2. ZOO-a koja stopa zatezne kamate se primjenjuje u ostalim odnosima, kakav je i predmetni spor.

16. Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije odmjerio više tražene troškove od naprijed odmjerenih i to za zastupanje na ročištu od 6.12.2021. jer takvo ročište sud nije odredio niti je održao. Isto tako sud tužitelju u trošak postupka nije odmjerio više traženi trošak za sastav podnesaka od 8.12.2021., od 12.4.2022. i od 22.12.2022. jer se ti podnesci ubrajaju u skupinu ostalih podnesak za koje tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 8/4 OT ili 25% nagrade iz Tbr. 7/1, ali ne više od 25 bodova, koliko je tužitelju i odmjereno ovom odlukom.

16.1. Nadalje, tužitelju je odmjeren trošak za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo procesno i to od 31.1.2022. i od 17.4.2023., svako po 1.844 bodova – ukupno 3.688 bodova prema Tbr. 9/2 OT ili 50% nagrade iz Tbr. 7/1 OT. Tbr. 8. t. 3. OT te mu nije odmjeren trošak u više traženom iznosu za zastupanje na pripremnom ročištu od 14.05.2018. na kojem ročištu se procesno raspravljalo, za koje ročište je tuženiku odmjeren trošak sukladno Tbr. 9. t. 2. OT.

16.2. Isto tako, sud je tužitelju za pristup ročištima koja su odgođena i to od 29.6.2022. i od 25.1.2023. odmjerio trošak za svako ročište od po 50 bodova, ukupno 100 bodova sukladno Tbr. 9/5 OT, 25% nagrade iz Tbr. 7/1 OT, ali ne više od 50 bodova jer su navedena ročišta odgođena i na njima se nije raspravljalo.

16.3. Sud tužitelju u trošak postupka nije uračunao više traženi trošak od 0,39 EUR za sudsku pristojbu tužbe i više traženi trošak od 0,39 EUR za sudsku pristojbu presude jer je Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi određen maksimalni iznos sudske pristojbe za tužbu i za presudu od po 663,61 EUR.

16.4. Stoga je za više traženi trošak u iznosu od 64.348,28 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

Slijedom navedenog, riješeno je kao u točkama III. i IV. izreke presude.

U Splitu 4. travnja 2024.

S U D A C

NEVENKA MARUNICA

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje za sud. pristojbu presude u iznosu od 663,61 EUR

- tuženiku

- u spis

Broj zapisa: 9-30865-e5b45

Kontrolni broj: 0d50f-fb411-9ad70

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=NEVENKA MARUNICA, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.