Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 16 Gž Ob-537/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u izvanparničnoj stvari tužiteljice M. L. iz P., …, sada na adresi u I., M., …, OIB…, koju zastupaju punomoćnici D. J. i M. M., odvjetnici u B., protiv tuženika M. L. iz G., …, OIB…, kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u P., radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa i načina ostvarivanja roditeljske skrbi, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P Ob-42/2023- 13 od 31. listopada 2023., dana 4. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P Ob-42/2023-13 od 31. listopada 2023.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:
"Ovaj sud se proglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukidaju se sve provedene radnje u postupku te se tužba odbacuje."
2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22 i 114/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
6. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Prvostupanjsko rješenje sud prvog stupnja donio je iz sljedećih razloga.
7.1. Tužiteljica (ranije predlagateljica) je podnijela prijedlog radi izmjene načina ostvarivanja osobnih odnosa tuženika (ranije protustranke) s mlt. N. L. i radi izmjene načina ostvarivanja roditeljske skrbi.
7.2. Tuženik se usprotivio prijedlogu tužiteljice i istaknuo da se tužiteljica s djetetom učestalo seli (M., U.) te da je prijavila privremeni odlazak djeteta iz Republike Hrvatske na očekivano vrijeme od pet godina.
7.3. S obzirom na to da stranke nisu postigle sporazum o izmjeni ostvarivanja osobnih odnosa i načina ostvarivanja roditeljske skrbi te da između stranaka nije postojala suglasnost o činjenicama na kojima je tužiteljica temeljila svoj prijedlog, rješenjem prvostupanjskog suda posl. br. R1 Ob-275/2021-11 od 26. travnja 2023. obustavljen je izvanparnični postupak te je određeno da će se postupak nastaviti kao parnični postupak. Istim rješenjem je pozvana tužiteljica da svoj prijedlog uskladi s odredbama Zakona o parničnom postupku o sadržaju tužbe.
7.4. Tužiteljica je svoj prijedlog uskladila s odredbama ZPP-a o sadržaju tužbe. U tužbi je navela da je od presude prvostupanjskog suda posl. br. P-12/2013 od 12. studenog 2014., a kojom je određen način ostvarivanja osobnih odnosa, došlo do promjena koje utječu na odluku o ostvarivanju osobnih odnosa. Navela je da je mlt. N. L. zajedno s njom odselio u Italiju gdje pohađa i školu, a da se susreti i viđanja ni do sada nisu odvijali u skladu s presudom niti je otac redovito doprinosio za uzdržavanje. Osim toga, predložila je i da sud odredi da može samostalno donositi odluke koje su bitne za dijete, a posebno da može samostalno upisati dijete u školu te u sve ostale potrebne obrazovne institucije.
7.5. Sud prvog stupnja navodi da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim obilježjem, pa je valjalo utvrditi jesu li sudovi Republike Hrvatske nadležni za suđenje u ovoj pravnoj stvari.
7.6. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na način ostvarivanja roditeljske skrbi i način ostvarivanja kontakata s djetetom, sud prvog stupnja smatra da se na pitanje nadležnosti treba primijeniti Uredbu Vijeća (EZ) br. 2001/2003 od 27. studenog 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (Službeni list Europske unije L 338/1 od 27. studenog 2003., u nastavku: Uredba).
7.7. Prema t. 5. preambule Uredbe ona se odnosi na sve odluke o roditeljskoj odgovornosti, a koje se, u skladu s čl. 1. Uredbe mogu odnositi i na pravo na roditeljsku skrb i pravo na kontakt s djetetom. Izraz "roditeljska odgovornost", u smislu Uredbe, označava prava i obveze koje se odnose na dijete ili njegovu imovinu, koja su sudskom odlukom dodijeljena fizičkoj ili pravnoj osobi, primjenom prava ili sporazumom s pravnim učinkom. Ovaj izraz uključuje i prava roditeljske skrbi i odgoja djeteta te prava na kontakt s djetetom (čl. 2. t. 7. Uredbe).
7.8. Da se nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima roditeljske skrbi određuje prema poglavlju II. Uredbe propisano je i u čl. 50. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine br. 101/17).
7.9. Prema čl. 8. st. 1. Uredbe sudovi države članice nadležni su u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u državi članici u trenutku pokretanja postupka.
Iako u Uredbi nije definiran pojam uobičajenog boravišta, uobičajenim boravištem prema pravnom shvaćanju suda prvog stupnja treba smatrati mjesto u kojemu dijete doista i živi, ono mjesto koje je središte njegovih privatnih i društvenih životnih aktivnosti, odnosno mora postojati određeni stupanj integracije djeteta u tu društvenu sredinu. Navedeno iz razloga jer je za dobrobit mlt. djeteta da se postupak donošenja odluka o njegovim bitnim osobnim pravima provede u državi na području koje on boravi i gdje je dostupniji institucijama koje na taj način mogu zaštiti njegove interese.
7.10. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da mlt. N. L. ima prijavljeno prebivalište u H. (na adresi …, P.), a iz potvrde o prijavi privremenog odlaska iz R. H. utvrđeno je da je 13. veljače 2019. prijavljen njegov privremeni odlazak iz R. H. (s adrese …, P.) u I., M. na očekivano vrijeme odlaska od pet godina. Iz potvrde o prijavi privremenog odlaska iz R. H. od 27. siječnja 2020. utvrđeno je da je prijavljen odlazak i tužiteljice iz R. H. na očekivano vrijeme odlaska od šest godina. I tužiteljica je u tužbi potvrdila da je s mlt. djetetom odselila u I. i da on u I. pohađa školu.
7.10. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da je trenutno središte privatnih i društvenih životnih aktivnosti mlt. N. L. u I. te da on danas, kao i u vrijeme pokretanja ovog postupka, ima uobičajeno boravište na području R. I..
7.11. S obzirom na to da mlt. N. L. nema uobičajeno boravište na području R. H., to sud prvog stupnja zaključuje da ne postoji nadležnost sudova Republike Hrvatske za odlučivanje o tužbenom zahtjevu pa se na temelju čl. 17. Uredbe i čl. 16. st. 3. ZPP-a proglasio nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje u postupku te odbacio tužbu.
8. Pravilno je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno parvo kada je iz prethodno izloženih razloga donio osporavano rješenje.
U ovom sporu s međunarodnim obilježjem primjenom čl. 8. st. 1. Uredbe, sud u Republici Hrvatskoj nije nadležan s obzirom na uobičajeno boravište djeteta stranaka.
9. U odnosu na žalbene navode treba istaknuti da je sud prvog stupnja bio ovlašten donijeti rješenje o nenadležnosti u fazi postupka u kojoj je doneseno, a primjenom čl.
16. st. 3. ZPP-a. Niti nije na štetu dobrobiti mlt. djeteta da se postupak donošenja odluka o njegovim bitnim osobnim pravima provede u državi na području na kojem on boravi.
10. Slijedom navedenoga, žalba je primjenom odredbe 380. t. 2. ZPP-a kao neosnovane odbijene i pravostupanjsko su rješenje potvrđeno.
11. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbijen je njen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
U Zagrebu, 4. travnja 2024.
Sutkinja:
mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.
