REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 348/2020-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukušić, Bokan i partneri iz Zadra, protiv tužene OTP banka Hrvatska d.d., Zadar, Domovinskog rata 3, OIB 52508873833, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić i Anić iz Splita, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-817/18-4 od 10. listopada 2019., kojom je djelomično preinačena, te djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu br. P-1820/17 od 5. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-817/18-4 od 10. listopada 2019. radi sljedećih pravnih pitanja:
„Ima li Dodatak ugovora o kreditu (aneks) kojim je provedena konverzija kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama članaka 19.a -19.i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15), značaj i utjecaj odnosno pravne posljedice na prava i obveze potrošača (tužitelja) i banke (tuženika) iz osnovnog ugovora o kreditu, zbog čega se prava i obveze ugovornih strana više ne mogu prosuđivati samo prema ranijim odredbama osnovnog ugovora o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom banke, koje sporne odredbe su izmijenjene suglasnom voljom stranaka, već se prava i obveze potrošača (tužitelja) i banke (tuženika) trebaju prosuđivati isključivo prema novim odredbama koje su ugovorene tim Dodatkom (aneksom), a kojima je pravni položaj potrošača (tužitelja) izjednačen s položajem u kojem bi on bio da je koristio kredit denominiran u EUR odnosno denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR i kojim su ugovorene potpuno određene kamatne stope koje je banka (tuženik) primjenjivala na kredite iste vrste u EUR-ima, s djelovanjem ex tunc tj. od datuma sklapanja osnovnog ugovora o kreditu?
Ima li potrošač (tužitelj) nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u postupku provedbe konverzije kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF na temelju odredaba članka 19. a- 19.i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) i kojim je izmijenjen osnovni ugovor glede valutne klauzule i promijenjenih kamatne stopa s važenjem od dana sklapanja osnovnog ugovora tada da sporne ugovorne odredbe osnovnog ugovora više nisu na snazi i ne proizvode nikakve pravne učinke, pravo na povrat učinjenih plaćanja s naslova eventualne ništetnosti odredbe osnovnog ugovora o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika primjenom pravila o stjecanju bez osnove?“.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-817/18-4 od 10. listopada 2019., kojom je djelomično preinačena, te djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu br. P-1820/17 od 5. lipnja 2018.
2. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. a st. 1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije tuženiku i to radi pitanja navedenih u toč. I. izreke ovog rješenja. Naime, glede postavljenih pitanja postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, pa su slijedom toga ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije (čl. 387. st. 6. ZPP).
4. Glede ostalih pitanja tuženika, u prijedlogu označenih slovima A) i D) prijedlog za dopuštenje nije dopušten, budući je shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama povodom kolektivne zaštite (Revt-249/14 i dr.).
5. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije također nije dopušten, budući postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, tužitelj postavlja pitanje je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a nisu ugovoreni objektivni parametri promjenjivosti, ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti i ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope, da li se u tom slučaju radi o određenoj ili odredivoj činidbi, ili je takva činidba neodređena i neodrediva.
6. Treba istaći da je revizijski sud u odluci Rev-308/22 od 19. travnja 2022. dao odgovor na pitanje koja kamata pripada potrošaču u slučaju povrata plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora. Slijedom navedenog postavljeno pitanje tužitelja nije važno za odluku u ovom sporu, radi čega je valjalo prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 387. st. 5. ZPP.
Zagreb, 4. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
