REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1460/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u stečajnom postupku nad dužnikom MARIJAN NEKRETNINE d.o.o., u stečaju, OIB 05597612616 iz Čakovca, Ivana pl. Zajca 17, odlučujući o prijedlogu stečajnog dužnika za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-175/2024-2 od 23. siječnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1487/2017 od 22. prosinca 2023., u sjednici održanoj 4. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 175/2024-2 od 23. siječnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1487/2017 od 22. prosinca 2023., stečajni dužnik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
"1. Je li drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku bio dužan u svojoj odluci obrazložit razloge zbog koji je ocijenio da pojedini žalbeni razlozi nisu od odlučnog značaja, a odnose se na žalbeni razlog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava?,
2. Da li je drugostupanjski sud u postupku odlučivanja o žalbi dužan ispitati sve razloge navedene u žalbi dajući obrazloženja o istima ili se može ograničiti na ispitivanje samo nekih razloga navedenih u žalbi, a druge izostaviti ne dajući pritom nikakva obrazloženja?,
3. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa č. 375. st. 1 ZPP-a u situaciji ako ne razmatra niti ne obrazlaže istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a?,
4. Predstavljaju li:
a) već ispunjene novčane tražbine vjerovnicima stečajne mase, a koje se temelje na pravomoćnim i ovršnim odlukama u parničnim postupcima,
b) novčane tražbine vjerovnika stečajne mase koje su dospjele a nisu ispunjene a temelje se na pravomoćnim i ovršnim odlukama u parničnim postupcima, a koji postupci su se vodili i vode se za račun stečajne mase a za koje je skupština vjerovnika prihvatila izvješće stečajnog upravitelja,
c) novčane tražbine koje su ispunjene vjerovnicima stečajne mase temeljem odredbi čl. 156. st. 1. i st. 2., za koje ispunjenje je prethodno skupština vjerovnika donijela odluke koje sud nije osporio,
dakle, opisano pod a), b) i c) obveze stečajne mase iz čl. 154. st. 1. SZ-a u podmirenju kojih moraju razmjerno sudjelovati svi vjerovnici sa upisanim razlučnim pravima na imovini stečajnog dužnika pritom uzimajući u obzir da je u ovom stečajnom postupku izvjesno da neće biti uopće namirenja stečajnih vjerovnika te o kojima je stečajni upravitelj sukladno odredbi čl. 157. SZ-a dužan voditi računa da se osiguraju sredstva za njihovo namirenje i da se izdvoje sredstva za obveze za koje se može pretpostaviti da će ih u budućnosti trebati namiriti, te da li vjerovnici sa upisanim razlučnim pravima na imovini stečajnog dužnika mogu biti odlukom suda oslobođeni sudjelovanja u podmirenju ovih obveza i troškova (a, b i c), kada je izvjesno da neće biti namirenja stečajnih vjerovnika, tvrdnjom da je riječ o obvezama stečajne mase i troškovima koji nisu u vezi s unovčenjem predmeta razlučnog prava iako konkretna unovčena nekretnina zajedno sa ostalim nekretninama čini jedinstvenu stečajnu masu stečajnog dužnika što potvrđuje i izvještajno ročište u ovom stečajnom predmetu?,
5. Da li je sud, u situaciji kada razlučni vjerovnik nije osporio odnosno prigovorio na obračun troškova unovčenja stečajnog upravitelja, dužan uvijek u svojoj odluci utvrditi sve stvarno nastale obveze i troškove stečajne mase (čl. 254. st. 3. SZ-a) te jasno i određeno dati razloge zbog čega već nastale a ujedno i djelomično ispunjene novčane obveze stečajne mase vjerovnicima stečajne mase kao i predvidive buduće obveze i troškovi, nemaju veze sa unovčenom nekretninom niti ne predstavljaju troška unovčenja za konkretnu nekretninu, te pritom u tom i takvom slučaju jasno utvrditi obrazloženjem svoje odluke tko je ili će od drugih razlučnih vjerovnika takve "nepriznate" već nastale troškove, dospjele obveze stečajne mase a neke već i ispunjene kao i buduće predvidive obveze i troškove biti dužan podmiriti utvrđujući pritom da isti "imaju veze" sa nekretninama na kojima drugi vjerovnici imaju upisana razlučna prava, a imajući u vidu odredbe čl. 157. u vezi sa odredbom čl. 76. SZ-a?,
6. Može li sud svojom odlukom o namirenju razlučnog vjerovnika, pritom imajući u vidu da razlučni vjerovnik nije prigovorio odnosno osporio obračun troškova unovčenja stečajnog upravitelja, utvrditi da stvarno nastale i dospjele novčane obveze stečajnog dužnika na plaćanje vjerovnicima stečajne mase i nastali troškovi nemaju nikakve veze niti predstavljaju trošak unovčenja za konkretnu nekretninu na kojoj se namiruje razlučni vjerovnik iako ta konkretna nekretnina zajedno sa ostalim nekretninama čini jedinu imovinu za podmirenje troškova postupka i jedini je temelj namirenju – samo razlučnih vjerovnika?".
1.1. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 1, 2, i 3 nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ovo stoga što su odgovori na ta pitanja sadržani u jasnim i potpunim zakonskim odredbama.
2.2. U odnosu na pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 4, 5 i 6 ne postoje razlozi važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Stečajni dužnik se u tom pravcu poziva tek na okolnost da o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda te da nema niti jasne prakse drugostupanjskog suda. No, okolnost da o određenom pravnom pitanju revizijski sud ne bi izražavao pravno shvaćanje, samo po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. K tome, za ukazati je da stečajni dužnik, kada ukazuje da o tim pravnim pitanjima ne bi postojala jasna praksa drugostupanjskog suda, ničim konkretnim ne upućuje na određene konkretne sudske odluke koje bi ukazivale na potrebu intervencije revizijskog suda.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP i u vezi s odredbom čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15, 104/17 i 36/22) odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
