Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-578/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: …, kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, protiv 1. tuženika J. R., OIB: …, 2. tuženice M. R., OIB: …, 3. tuženice mldb. A. R., OIB: … zastupane po zakonskom zastupniku J. R. i 4. tuženika mldb. T. R., OIB: …, zastupanog po zz J. R., svi iz S., 1. i 2. tuženici zastupani po punomoćnici D. K., odvjetnici u S., radi iseljenja i predaje stana, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pst-199/2012 od 4. svibnja 2023., 4. travnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika J. R., 2. tuženice M. R., 3. tuženice mlt. A. R. i 4. tuženika mlt. T. R. i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pst-199/2012 od 4. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Odbija se zahtjev tuženika za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Splitu br. Pst-199/2012. od 20. siječnja 2015."
2. Protiv navedenog rješenja tuženici su izjavili ne navodeći određeno iz kojih žalbenih razloga, dok se iz sadržaja žalbe može razabrati da žalbu izjavljuju zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako je pobijano rješenje doneseno gotovo sedam godina nakon podnošenja prijedloga čime je povrijeđeno pravo tuženika na pošteno suđenje. Nadalje tuženici ponavljaju navode kojima ukazuju na suprotnost između izreke i obrazloženja presude donesene u ovom predmetu, a ukazuju da su prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava i pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem donijeli pogrešnu odluku o njihovom prigovoru prava na dom, a da je iz istih razloga taj prigovor odbacio i prvostupanjski sud pobijanim rješenjem. Predlaže žalbu uvažiti i ukinuti pobijano rješenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Razmatranjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio njegovu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuju tuženici jer je za svoju odluku prvostupanjski sud dao dostatne razloge i pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
5.1. Ne nalaze se ni druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
5.2. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 8. ZPP jer je za donošenje odluke o prijedlogu 1. do 4. tuženika za ukidanje klauzule pravomoćnosti pravilno ocijenio sve dokaze.
6. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog 1. do 4. tuženika za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst- 199/2012. od 20. siječnja 2015. Svoj prijedlog tuženici obrazlažu navodima da navedena presuda nije mogla postati pravomoćna jer se ne temelji na stvarnom stanju koje proizlazi iz zemljišnih knjiga, kao i da je obrazloženje iste u suprotnosti s izrekom jer da stan, iz kojeg tuženici trebaju iseliti, je različito označen. Nadalje navode da spisu ne prileže izvornici isprava, konkretno z.k. izvatka te da tužitelj nije dokazao vlasništvo stana navedenog u izreci. Nadalje navode da im je time povrijeđeno pravo na dom.
7. Za odlučivanje o osnovanosti takvog prijedloga, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, pa je neosnovan žalbeni prigovor 1. do 4. tuženika da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.
7.1. Iz spisa proizlazi da se pod poslovnim brojem Pst-199/12 vodio parnični postupak po tužbi tužiteljice Republike Hrvatske protiv 1. do 4. tuženika radi iseljenja i predaje u posjed i da je prvostupanjski sud 20. siječnja 2015. donio presudu poslovni broj Pst-199/12 kojom je naloženo tuženicima da isele iz stana u S. na adresi kat III, površine 45 m2, smještenog u zgradi izgrađenoj na čest. zem. 723/17 k.o. S., te da ga slobodnog od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju.
7.2. Nadalje proizlazi da je navedena presuda dostavljena tuženicima putem punomoćnika, da su tuženici na navedenu presudu izjavili pravovremenu žalbu koja je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-130/2015 od 17. rujna 2015. odbijena kao neosnovana, a navedena presuda je potvrđena.
7.3. Iz spisa proizlazi da su tuženici protiv presude drugostupanjskog suda 13. studenog 2015. izjavili reviziju koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-303/2016-2 od 13. siječnja 2021. odbačena kao nedopuštena.
8. ZPP ne sadrži odredbe o ukidanju klauzule pravomoćnosti, niti o postupku u vezi s takvim prijedlozima. Međutim postoji opća pravna norma iz članka 333. ZPP prema kojoj presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe. Preduvjet za pravomoćnost presude je dostava presude strankama na zakonom propisani način.
9. Prema odredbi iz članka 36. stavak 2. i 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ), potvrdu o ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju. Potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti, ukinut će rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti.
10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se potvrda pravomoćnosti može ukinuti samo ako nisu postojale zakonske pretpostavke za njezino donošenje. Presuda donesena u ovom predmetu (Pst-199/12 od 20. siječnja 2015.) postala je pravomoćna danom donošenja odluke drugostupanjskog suda o žalbi 1. do 4. tuženika, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Navedena presuda je postala ovršna dostavom tuženicima presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-130/15, a iz dostavnice koja prileže spisu (ulijepljena na poleđinu stranice 62) proizlazi da je ista tuženicima dostavljena putem punomoćnika 14. listopada 2015.
11. Navodi 1. do 4. tuženika iz prijedloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, zapravo i nisu razlozi zbog kojih bi se klauzule pravomoćnosti i ovršnosti mogle ukinuti. Obzirom na činjenice na kojima tuženici temeljem svoj prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, proizlazi da tuženici iznose navode kojima osporavaju zakonitost prvostupanjske presude, koji navodi se odnose na meritum stvari. Te navode tuženici su bez uspjeha već iznosili tijekom postupka, pa i u žalbi na prvostupanjsku presudu, koju je drugostupanjski sud odbio kao neosnovanu. Dakle, u ovom predmetu tuženici su iskoristili mogućnost izjavljivanja pravnih lijekova, redovnih (žalba) i izvanrednih (revizija), a ponavljanjem tih navoda u predmetnom prijedlogu za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, tuženici zapravo pokušavaju institut ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti iskoristiti kao neki novi pravni lijek, što institut ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije.
12. Suprotno žalbenim navodima 1. do 4. tuženika, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da prilikom donošenja odluke o prijedlogu za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, prvostupanjski sud nije trebao ulaziti u meritum stvari (osnovanost zahtjeva za iseljenje i predaju u posjed stana tužitelju), jer je o tome odlučeno presudom od 20. siječnja 2015. Ono što je sud povodom prijedloga 1. do 4. tuženika trebao ispitati je da li za izdavanje navedenih klauzula bili ispunjeni uvjeti.
13. Slijedom svega navedenog, obzirom je prvostupanjska presuda postala pravomoćna danom donošenja odluke o žalbi, odnosno presude drugostupanjskog suda, a ovršna danom dostave odluke drugostupanjskog suda strankama, za izdavanje navedenih klauzula bili su ispunjeni uvjeti, a u povezanosti s navedenim nisu ispunjeni uvjeti i nema razloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prijedlog 1. do 4. tuženika odbio.
14. Žalbeni navodi 1. do 4. tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Napominje se da i tim navodima tuženici zapravo osporavaju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, pa te navode ovaj drugostupanjski sud ne može uzeti u obzir i ispitivati njihovu osnovanost.
15. Obzirom da žalbeni navodi 1. do 4. tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, njihovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi temeljem članka 380. točka 2. ZPP.
Sisak, 4. travnja 2024.
Sutkinja
Martina Budinski Modronja, v.r.
