Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-32/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja N. L., OIB: ..., iz S. Č., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i J. d.o.o. iz O., protiv tuženika K. b. D., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15545/2021-21 od 8. siječnja 2024., 4. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15545/2021-21 od 8. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati iznos od 1.758,66 eura/13.250,65 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom, a kako je to specificirano. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.390,45 eura/10.476,34 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2024. godine do isplate.

2. Protiv točke II. izreke navedene presude (odluke o trošku) potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 8. siječnja 2024. zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku te mu pored dosuđenog troška dosudi još i daljnji trošak od 250,00 eura, kao i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu na isplatu razlike plaće zbog manje isplaćenih iznosa dodataka na plaću te je prvostupanjski sud donio presudu broj Pr- 15545/2021-21 od 8. siječnja 2024. kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1.758,66 eura na ime razlike plaće sa zakonskom zateznom kamatom kako je specificirano.

5.1. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je tužitelju trošak dosudio primjenom članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) uz uvećanje za troškove financijskog vještačenja. Prvostupanjski sud je u točkama 23. i 24. svoje odluke naveo koje troškove priznaje tužitelju, dok je u točki 26. prvostupanjske odluke navedeno da se tužitelju ne priznaje nagrada za sastav podneska od 28. ožujka 2022. jer da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a.

6. Tužitelj podnosi žalbu samo protiv odluke o naknadi parničnog troška i to protiv onog dijela koji mu nije priznat od strane prvostupanjskog suda, a sastoji se od nagrade za rad punomoćnika tužitelja za sastav podneska od 28. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8.1. Tarife i iznosa PDV-a od 25% ili 50,00 eura, odnosno ukupno za iznos od 250,00 eura.

6.1. Ocjena je tužitelja da mu je za sastav tog podneska trebalo priznati nagradu prema Tbr. 8.1. Tarife jer je u tom podnesku tužitelj u cijelosti odgovorio na navode i prigovore tuženika iz njegovog odgovora na tužbu, pa isto predstavlja očitovanje iz Tbr. 8.1. Tarife.

7. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno nije tužitelju priznao trošak sastava podneska od 28. ožujka 2022. bez obzira što se tim podneskom tužitelj očitovao na prigovore, odnosno na stavove koje je iznio tuženik u odgovoru na tužbu. Prema članku 155. stavak 1. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

7.1. Dakle, to što je prema Tbr. 8.1. Tarife propisano da odvjetniku pripada nagrada za sastav, između ostalog, obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu, ne znači da se automatizmom, a bez primjene članka 155. stavak 1. ZPP-a za sastav takvog podneska priznaje trošak tužitelju.

7.2. Naime, iz sadržaja navedenog podneska od 28. ožujka 2022. proizlazi da tužitelj ponavlja svoje navode iz tužbe, svoje stavove u pogledu primjene prava, a koje potkrjepljuje navođenjem sudskih odluka koje su donijete sukladno njegovom stavu, dakle, ponavljaju se navodi tužitelja iz tužbe i o tumačenju propisa koji bi se trebali primijeniti na konkretni spor.

7.3. Na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu koja je održana 6. rujna 2022. zauzet je stav da trošak očitovanja na odgovor na tužbu u sporovima zaposlenika u javnim službama (tužitelja) u kojima se zahtijeva isplata razlike plaće, nije bio potreban za vođenje parnice ukoliko se ponavljaju navodi iz tužbe ili se osvrće na pravna pitanja. Upravo je sadržajno takav podnesak tužitelja od 28. ožujka 2022.

8. Zbog navedenih razloga žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđeno pobijano rješenje o trošku sadržano u točki II. izreke prvostupanjske presude, primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.

Koprivnica, 4. travnja 2024.

Sutkinja

Vesna Rep v.r.