Poslovni broj: Usž-3570/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan, članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja A.-K.-P. d. o. o., K. S., kojeg zastupa opunomoćenik J. R., odvjetnik u Z., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa N. B., dipl. iur., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-938/23-7 od 18. rujna 2023., na sjednici održanoj 4. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-938/23-7 od 18. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/22-01/237, URBROJ: 513-04- 23-2 od 13. siječnja 2023. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., KLASA: UP/I-471-02/21-01/399, URBROJ: 513-07-17-22-104 od 19. travnja 2022. kojim su tužitelju utvrđene porezne obveze.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi ponavlja tužbene navode te tvrdi da s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja ima zaključen koncesijski ugovor što je utvrđeno u zapisniku od 20. siječnja 2022. i da se radi o dvostrano obvezujućem ugovoru koji je povrijeđen donošenjem pobijanog poreznog rješenja. Navodi da je utvrđeno da vlasnik obrta A. nema dozvolu za trgovinu naftnim derivatima, na što tužitelj nije mogao utjecati, a da prvostupanjski sud nije dao razlog zašto bi ta činjenica imala ulogu u odbijanju tužbenog zahtjeva. U odnosu na kategorizaciju kamenih blokova ističe da nepostojanje komisije nije od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari. Navodi da radi nepostojanja komisije navedeni kamen nije prodavao po nižoj cijeni jer bi u tom slučaju sebi samom nanosio štetu. Tvrdi da je svaki kameni blok vađen i razvrstan u skladu sa zakonom o čemu postoje zapisnici prema kojima je vidljivo koji je kamen i zašto svrstan u koju kategoriju. Navodi da se porezno tijelo pogrešno koristilo procjenom usporedne metode na osnovi podataka i poslovnih knjiga drugih poreznih obveznika.
4. Nadalje tužitelj navodi da je u isključivoj nadležnosti Porezne uprave primjena propisa o porezima i drugim javnim davanjima i da tu ne spadaju pitanja kategorizacije blokova koja se tiču stručne rudarske djelatnosti za koju djelatnost Porezna uprava nije nadležna. Navodi da se u tijeku nadzora izjasnio da ne prihvaća metodu procjene usporednih podataka jer posjeduje knjigovodstvenu dokumentaciju pa mu nije jasno zašto se tuženik uopće upuštao u novo utvrđivanje činjenica pored sve knjigovodstvene dokumentacije poreznog obveznika iz koje je bilo moguće jednostavno provjeriti svaki poslovni događaj, financijski položaj i uspješnost poslovanja. Stoga predlaže poništiti prvostupanjsku presudu,
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba je neosnovana.
7. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, Upravni sud nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
8. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, a što je u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a.
9. Tako je utvrđeno da je kod tužitelja koji se bavi eksploatacijom i prodajom arhitektonsko – građevnog kamena obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. o kojem je sastavljen zapisnik od 20. siječnja 2022. kojim su utvrđene određene nepravilnosti. Na temelju rezultata provedenog nadzora doneseno je prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju za nadzirano razdoblje utvrđen manje obračunat porez na dobit u iznosu 2.116.307,67 kuna te mu je naloženo plaćanje istog s kamatama. Protiv tog rješenja je tužitelj izjavio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja.
10. U odnosu na prigovore tužitelja usmjerene na procjenu porezne osnovice valja navesti da je tijekom nadzora utvrđeno da tužitelj tijekom nadzora nije dostavio dokumentaciju na temelju koje bi bilo omogućeno nadzorom provjeriti poslovne događaje kolaudacije arhitektonsko – građevnog kamena i sve potrebne činjenice iz kojih bi se nedvojbeno moglo utvrditi na temelju čega bi kojoj kategoriji (klasi) trebao pripadati pojedini kameni blok. Kako tužitelj nije poreznom tijelu omogućio uvid dokumentacije iz koje bi isto moglo sagledati okolnosti poslovnih promjena u cjelini u svrhu razjašnjenja porezne stvari, to je porezna osnovica procijenjena u skladu s Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., odredbama članka 92.
121/19., 32/20., 42/20.).
11. Po ocjeni ovog suda, žalbenim navodima tužitelja nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje
Zakon o porezu na
prvostupanjski sud je pravilno primijenio mjerodavne odredbe
dobit („Narodne novine“ 177/04., 90/05., 57/06., 145/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16., 106/18.) i Općeg poreznog zakona.
12. Ovdje valja navesti da je tužitelj tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticao iste prigovore na koje su odgovorila upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, pravilno ocijenio tuženikovo rješenje zakonitim te odbio tužiteljev zahtjev uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan, a koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanje prihvaća u cijelosti.
13. S obzirom na navedeno, pobijana presuda je pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
14. Kako je utvrđeno da razlozi zbog kojih se presuda pobija ne utječu na donošenje drukčije odluke te da ne postoje razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 4. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović, dipl. iur., v.r.
