Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-731/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača A. J., OIB: …, iz P., odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Sp-135/2023-5 od 23. listopada 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba se odbija te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Sp-135/2023-5 od 23. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je otvoren jednostavni postupak stečaja potrošača nad imovinom potrošača A. J. (točka I izreke), isti je postupak ujedno zaključen (točka II izreke), te je navedeni potrošač oslobođen obveza u odnosu na taksativno navedene vjerovnike i osnove za plaćanje (točka III izreke). Ovo s pozivom na članak 79. g Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/15. i 67/18. - dalje: ZSP), te u bitnome uz obrazloženje da je postupak obustavljen zbog toga što je imovina potrošača iz koje je moguće namiriti tražbine vjerovnika manja od 10.000,00 kuna.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi Republika Hrvatska, kao vjerovnik novčane tražbine u iznosu od 84,74 eura / 638,47 kuna[1] , u odnosu na koju je potrošač oslobođen obveze plaćanja. Navodi da se radi o novčanoj tražbini vezanoj za vođenje sudskih postupaka, u odnosu na koju tražbinu potrošač nema status potrošača u smislu odredaba ZSP-a, da je potrošač višestruko kažnjavana osoba za razna kaznena djela, većinom protiv imovine, te da već iz navedenog razloga ne bi trebao biti oslobođen obveza u smislu članka 75. ZSP-a, kao i da je sud pogrešno ocijenio da potrošač u vlasništvu nema nekretnine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz stanja spisa te sadržaja osnove za plaćanje, rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2474/19, proizlazi da se radi o tražbini žalitelja na ime sudskih pristojbi. Iako je člankom 4. stavkom 2. ZSP-a propisano da se potrošačem u smislu toga Zakona smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, iz čega bi se moglo zaključiti da u odnosu na navedenu tražbinu njezin dužnik nema status potrošača u smislu ZSP-a, daljnje njegove odredbe upućuju na to da navedenu odredbu treba tumačiti ekstenzivno. Dakle, da dužnik tražbine na ime sudskih pristojbi ima status potrošača. Ovo proizlazi iz članka 77. stavka 1. ZSP-a koji glasi;
„Rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza potrošač se ne može osloboditi:
1. zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati
2. vraćanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem
3. naknade štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem
4. naknade štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede.
Dakle, argumentum a contrario, od svih ostalih tražbina dužnik fizička osoba se može osloboditi, iz čega slijedi zaključak da u odnosu na sve ostale tražbine on ima status potrošača.
5. Člankom 75. stavkom 1. ZSP-a je propisano da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti. Prema stavku 2. istog članka vjerovnik može najkasnije na ročištu iz članka 74. stavak 2. toga Zakona predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz stavka 1. istog članka. Povezujući odredbu članka 24. stavak 3. ZSP-a, kojom je propisano da sud po službenoj dužnosti pazi na činjenice koje su važne za postupak, i odredbu članka 75. ZSP-a, treba zaključiti da će sud po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz članka 75. stavak 1. ZSP-a, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz članka 75. stavak 1. ZSP-a. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti, pa niti u ovom jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača. Pri tome se napominje da je ovakvo pravno shvaćanje iznio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svome rješenju poslovni broj Rev-1170/2022-2.
6. Žalbene tvrdnje kojima se ukazuje na to da je potrošač (su)vlasnik nekretnine su neosnovane zbog toga što se u jednostavnom postupku stečaja potrošača ne mogu unovčiti potrošačeve nekretnine, kako je to propisano člankom 79. stavkom 10. ZSP.
7. Iz navedenih razloga žalba je odbijena kao neosnovana te je potvrđeno pobijano rješenje.
Bjelovar, 4. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Vladimir Šestak v. r.