Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-81/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SF zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i člankom 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog SF podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 23. siječnja 2024. broj: K- 10/2023., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog SF kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Sisku optuženi SF proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i člankom 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje mu je na temelju članka 154. stavak 2. u vezi s člankom 48. stavak 1. i člankom 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine te zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje mu je na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 48. stavak 1. i člankom 49. stavak 1. točka 5. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, nakon čega je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Temeljem članka 68. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 6. travnja 2023. pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te je određeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik žali se odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženiku utvrdi za svako pojedino kazneno djelo strožu kaznu zatvora te mu izrekne strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

2.2. Optuženi SF žali se po branitelju, odvjetniku Saši Bačiću, zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sadržajno i zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu pod točkom 1. (kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i člankom 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.) preinači u smislu žalbenih navoda a pod točkom 2. (kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.) ukine.

3. Odgovor na optuženikovu žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu kao neosnovanu.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. U odnosu na točku 1. prvostupanjske presude, a u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ukazuje da nesporno i netipično ponašanje oštećene VF kao žrtve nakon inkriminiranog događaja, kada napušta kuću pa se vraća i u međuvremenu ne traži pomoć od osoba u bliskom susjedstvu kao i „duševna dijagnoza“ upućuju na nevjerodostojnost iskaza u pogledu primjene sile. Također upućuje da je idući dan nakon inkriminiranog događaja pratio VF u Centar za socijalnu skrb, a da pritom nije strepio da će događaj biti prijavljen, što ukazuje da kod njega uopće ne postoji svijest o neprihvatljivom i inkriminiranom ponašanju na što upućuje i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra koji govori o uznapredovalom psihoorganskom sindromu.

6.1. Međutim, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje iskaz oštećene VF vjerodostojnim smatrajući ga logičnim i životno uvjerljivim (točka 27.) a povezujući iskaz s nalazom mišljenjem biološke vještakinje dipl. ing. Marije Valić Tešanović (točka 28.), iskazom OF (točka 29.) kao i sadržajem dokumentacije i to povijesti bolesti Opće bolnice dr. Ivo Pedišić, Službe za ginekologiju i opstetriciju od 6. travnja 2023. i zapisnikom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područnog ureda Kutina od 6. travnja 2023. (točke 30. – 34.). Razloge prvostupanjskog suda u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pri čemu valja ukazati da se je neosporeno istjerivanje oštećenice iz kuće i njen povratak, na što ukazuje optuženik u žalbi, kronološki dogodio prije samog inkriminiranog događaja a to je tako opisano u činjeničnom opisu izreke presude te proizlazi iz iskaza optuženika (točka 12.), oštećenice (točka 4.), te tu kronologiju na taj način opisuje i prvostupanjski sud u obrazloženju (točka 14.). S obzirom na socijalni i zdravstveni status oštećenice kao i doba dana (oko 22,00 sata) njeno ponašanje nakon fizičkog zlostavljanja (pa i nakon inkriminiranog događaja) ne utječe na pravilnu ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice.

6.2. Prvostupanjski sud, zbog svih prethodno iznesenih razloga, ujedno osnovano otklanja obranu optuženika (točka 35.) dok na zaključak u pogledu vjerodostojnosti, koji u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, s obzirom na sve utvrđene okolnosti ne utječe činjenica da je optuženik dan nakon inkriminiranog događaja pratio oštećenicu u Centar za socijalnu skrb. Pritom valja ukazati da je prvostupanjski sud na odgovarajući način, u pogledu ispunjenja subjektivnog obilježja terećenog kaznenog djela, uzeo u obzir i nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. sc. Željka Marinića (točka 8.) po kojem je optuženik bio ubrojiv (a to se po logici stvari, suprotno žalbenim navodima odnosi i na percepcija svih okolnosti) dok je mogućnost shvaćanja značenja postupaka kao i vladanje voljom bila smanjena i to bitno (točka 18.).

7. U odnosu na točku 2. prvostupanjske presude, a u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik smatra da se radi o nevjerodostojnom iskazu OF te apsolutno neživotnoj situaciji koja proizlazi iz tog iskaza jer navodi da ga je ona nakon upućenih riječi od strane optuženika upitala hoće li to ponoviti te optuženik nije ponovio prijetnju, već spustio glavu.

7.1. Međutim, prvostupanjski sud, za razliku od optuženika, ispravno citira i tumači iskaz žrtve OF (iskaz - list 190 i točka 6.) smatrajući da je isti vjerodostojan. Po tom iskazu optuženik joj je uputio riječi „najebat ćete vi zbog ovoga“ nakon čega mu ona uzvraća „jel vi li to meni prijetite“ na što je optuženik spustio glavu i zašutio. U tako opisanoj situaciji, s obzirom na nesporno okruženje, policijska postaja Kutina, suprotno žalbenim navodima, nema „apsolutne neživotnosti“. Stoga prvostupanjski ocjenjujući status OF kao službene osobe u vezi s njenim radom (točka 25.), ozbiljnost prijetnje s obzirom na okolnosti (skrbnica koja optuženika prijavljuje policiji) i izrečene riječi (točka 24.), utvrđuje da su u ponašanju optuženika ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11. i te razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Zbog prethodno iznesenih razloga valja zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno (u pogledu te žalbene osnove izostaju žalbeni navodi) utvrdio činjenično stanje i zaključio da je optuženik počinio terećena kaznena djela.

9. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona. Međutim, s obzirom na žalbene navode radi se posrednoj povredi kaznenog zakona, koja bi proizlazila iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koje je međutim u potpunosti i pravilno utvrđeno, pa je stoga i kazneni zakon pravilno primijenjen.

10. Prvostupanjsku presudu, u odnosu na odluku o kazni pobijaju i državni odvjetnik i optuženik.

10.1. Državni odvjetnik u žalbi, prihvaćajući utvrđene olakotne i otegotne okolnosti smatra da je sud precijenio značaj postojećih olakotnih okolnosti te je kao otegotno trebao cijeniti i upornost u počinjenju teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. KZ/11. kao i izostanak bilo kakve samokritičnosti i žaljenja u odnosu na oba kaznena djela. Također smatra da prethodno navedene okolnosti ne mogu imati takav značaj kojim bi se opravdalo ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. KZ/11. već bi olakotne okolnosti mogle dovesti eventualno do blažeg kažnjavanja unutar zakonom propisane kazne zatvora, a isto se odnosi i na kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11. u odnosu na koje kazneno djelo je sud propustio cijeniti činjenicu da se protiv optuženika pred Općinskim sudom u Sisku vodi kazneni postupak zbog istog kaznenog djela, također počinjenog na štetu djelatnika Centra za socijalnu skrb Kutina. Zaključno smatra da je s obzirom na svrhu kažnjavanja i jedinstvena kazna zatvora prenisko određena.

10.2. Optuženik u žalbi navodi da je izrečena kazna prestroga iako je sud, primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne, izrekao kaznu ispod propisanog minimuma.

11. Prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost (točka 37.) uzima u obzir da je optuženik otac četvero djece, od kojih je jedno maloljetno pa je o njemu dužan skrbiti, narušeno zdravstveno stanje koje proizlazi iz medicinske dokumentacije kao i bitno smanjenu ubrojivost tempore criminis, dok kao otegotnu okolnost (točka 38.) cijeni njegovu raniju kaznenu osuđivanost. U prvom redu valja ukazati, a što je razvidno iz izreke (primjena članka 48. stavak 1. KZ/11.) i obrazloženja presude (točka 40.) da je prvostupanjski sud u odnosu na oba kaznena djela, a zbog bitno smanjene ubrojivosti optuženika tempore criminis, primijenio odredbu članka 26. KZ/11. te utvrdio kazne zatvora ispod zakonom propisanog minimuma. Upravo zbog primjene odredbe članka 26. KZ/11. neosnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika o tome da olakotne okolnosti nemaju takav značaj koji bi opravdao ublažavanje kazne.

11.1. Nadalje, prvostupanjski sud je neosnovano, očito kao otegotnu okolnost cijenio najteži stupanj krivnje (točka 39.) obrazlažući da su kaznena djela počinjena s izravnom namjerom jer se kaznena djela iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. mogu počiniti samo s izravnom namjerom (članak 28. stavak 2. KZ/11.) dok niti sve utvrđene okolnost koje se odnose na optuženika, od kojih je oblik krivnje samo jedan element, uz ubrojivost ili stupnjeve smanjene ubrojivost te stupanj svijesti o protupravnosti ne upućuju na najteži oblik krivnje.

11.2. U odnosu na žalbene navode državnog odvjetnika valja ukazati da utvrđene okolnosti počinjenja ne prelaze one uobičajene kod terećenih kaznenih djela, niti ukazuju na posebnu upornost optuženika, dok izostanak samokritičnosti i žaljenja treba dovesti u vezu sa činjenicom da optuženik kaznena djela poriče pa sud prethodno navedene okolnosti osnovano nije uzeo kao otegotne. Isto se odnosi i na činjenicu da se pred Općinskim sudom u Sisku vodi kazneni postupak zbog istovrsnog kaznenog djela, također počinjenog na štetu djelatnika Centra za socijalnu skrb Kutina jer ta okolnost, obzirom na pretpostavku optuženikove nedužnosti dok mu se pravomoćnom presudom ne dokaže počinjenje kaznenog djela, ne može biti tretirana kao otegotna u smislu utvrđenja da bi on bio specijalni povratnik.

11.3. Međutim, bez obzira na prethodno navedeno, utvrđene kazne zatvora u trajanju od 3 godine za kaznena djela iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i 4 mjeseca za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. su primjerene svim pravilno utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima pa će, kao i sukladno počiniteljevoj ličnosti i kaznenim djelima u njihovoj ukupnosti, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. i ta kazna je primjerena osobnim prilikama optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

12. S obzirom da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog sigurnosne mjere, ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu je utvrdio da je izrečena sigurnosna mjera na temelju članka 68. KZ/11. zakonita i osnovana te da je prvostupanjski sud iznio razloge (točka 42.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Stoga je primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc.Marijan Bitanga