Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 24 Gž-324/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z., Z., OIB:... protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB:... zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi naknade štete, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-11/2023-7 od 31. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-11/2023-7 od 31. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao od
tuženika isplatu iznosa od 9.268,88 EUR /69.836,40 kn/[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 6.293,57 EUR /47.418,12 kn teku od 9. prosinca 2020. do isplate, a na iznos od 2.975,42 EUR /22.418,28 kn/ od dana donošenje presude do isplate (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 1.196,27 EUR /9.013,30 kn.
2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti.
3. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio istu odbiti kao neosnovanu jer tvrdi da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da tuženik odgovara u okviru obveza koje je preuzeo sklapanjem konkretne police za osiguranje od autoodgovornosti. Zahtijeva i naknadu sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na taj odgovor u neodređenom iznosu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Iako se tužitelj u žalbi poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka, te povrede u žalbi nije određeno naznačio (niti sadržajno na njih upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijane presude počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete povodom prometne nezgode koju je uzrokovao osiguranik tuženika 3. siječnja 1990., u kojoj je osiguranica tužitelja M. F. sudjelovala kao biciklist.
8. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je njegova osiguranica M. F. u ovoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede uslijed kojih joj je nastupila profesionalna nesposobnost za rad zbog ozljede na radu te da je tim povodom tužitelj u upravnom postupku donio rješenje broj 020635 od 9. srpnja 1999. kojim joj je priznao pravo na invalidsku mirovinu od 1. siječnja 1999. U razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. srpnja 2021. svojoj je osiguranici isplatio mirovinu u iznosu od 9.268,88 EUR /69.836,40 kn/ u kojoj visini tvrdi da mu je nastala šteta koju potražuje tužbom.
9. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev izrazivši pravno shvaćanje da se u konkretnom predmetu primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) prema kojem je tuženik dužan u smislu članka 27. stavka 1. naknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Pritom je člankom 27. stavkom 2. i 3. toga Zakona određeno da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. S obzirom na to da je u ovom predmetu tužitelj svojoj oštećenoj osiguranici u utuženom razdoblju isplaćivao invalidsku mirovinu zbog profesionalne radne nesposobnosti koja je posljedica ozljede na radu, prvostupanjski sud zaključuje da nema razlike koja se u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP-a u vezi sa stavkom 2. smatra stvarnom štetom za koju tuženik odgovara u smislu članka 27. stavka 1. tog Zakona.
10. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu žalitelj niti kada tek paušalno navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.
11. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o primjeni ZOOP-a pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Žalitelj tvrdi da mu isplatom svake mjesečne mirovine u visini izvršene isplate nastaje šteta te da za utvrđivanje osnove i visine nastale štete za tužitelja kao posebni propis treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje ZMO) koji definira stvarnu štetu kao novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, a ne ZOOP.
13. Pravno shvaćanje tužitelja nije pravilno.
14. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama toga Suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-678/2022 od 3. studenog 2022., Rev- 866/2022 od 30. kolovoza 2022.). S obzirom na to da je to pravno shvaćanje doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, primjenjivo je i u ovom predmetu.
15. Prema ocjeni ovog suda, a u skladu s jasnim izričajem odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Pritom se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom položaju kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP- om na temelju kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju koji je uređen ZOOP-om kao posebnim zakonom.
16. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja o predmetu spora odlučio primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. toga Zakona koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.
17. Prema članku 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. S obzirom na to da u ovom predmetu rješenjem tužitelja utvrđena mirovina zbog ozljede na radu, ne postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stoga su pravilno primijenjene odredbe članka 27. stavaka 1. i 3. ZOOP-a kada je zbog nepostojanja stvarne štete u smislu tog Zakona, tužbeni zahtjev odbijen.
18. Na pravilnost primjene materijalnog prava ne utječu pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatska koja su izražena u žalbi priloženoj odluci broj U-III- 1088/2017 od 28. rujna 2021. i rješenju broj U-I-856/2016 od 7. veljače 2017.
18.1. Suprotno tumačenju tužitelja o dosegu i učincima te odluke, predmet postupka u povodu ustavne tužbe o kojoj je odlučno u odluci broj U-III-1088/2017 od 28. rujna 2021. nije bilo tumačenje primjenjivog zakona, nego ocjena je li podnositelju ustavne tužbe bilo povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje u postupku provedenom pred redovnim sudovima u okolnostima tog konkretnog predmeta, a radi ocjene je li to pravo povrijeđeno zbog „dubokih i dugotrajnih razlika“ u primjeni materijalnog prava u praksi hrvatskih sudova. U tom se smislu Ustavni sud Republike Hrvatske nije bavio time koji je propis primjenjiv, nego je ocjenjivao postoji li nekonzistentna sudska praksa i ako postoji je li bilo neučinkovitosti mehanizma za njezino prevladavanje primjenjujući na okolnosti tog predmeta mjerila za ocjenu zaštite prava na poštene suđenje zbog različite sudske prakse o istom pravnom pitanju koje je u svojoj praksi razvio Europski sud za ljudska prava.
18.2. Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-856/2016 od 7. veljače 2017. doneseno je u postupku u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013, 151/2014., 33/2015., 93/2015. i 120/2016.) koji propis nije primjenjiv u ovom predmetu.
19. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka niti je ta odluka donesena uz bitne povrede postupka na koje ovaj sud u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
20. S obzirom na to da ne postoje u žalbi istaknuti razlozi kao niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
21. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP-a), ocjena je ovog suda da troškovi sastava odgovora na žalbu nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi pa je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava tog podneska.
U Varaždinu 3. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec v.r.
