Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž-271/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. F. iz T., OIB:... zastupanog po punomoćnici M. A., odvjetnici u V., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-675/2020-37 od 15. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-675/2020-37 od 15. prosinca 2023. u točci I. izreke i u točci II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.281,06 EUR /24.721,19 kn/[1] .

r i j e š i o  j e

I. Ukida se točka II. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 675/2020-37 od 15. prosinca 2023. u dijelu koji se odnosi na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.281,06 EUR /24.721,19 kn/ i u točci III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka II. rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-675/2020-37 od 15. prosinca 2023.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

IV. Točka I. rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-675/2020-37 od 15. prosinca 2023. nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom su presudom u točci I. izreke utvrđene ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe ugovora o kreditu broj 528-50-3303820 koji su stranke sklopile 2. ožujka 2006. kojima je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 3.281,06 EUR /24.721,19 kn/ sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke dok mu je točkom III. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 1.959,98 EUR /14.767,50 kn/ sa zakonskim zateznim kamatama od 15. prosinca 2023. do isplate.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je da je tužba povučena u dijelu kojim je tužitelj tražio utvrđenje ništetnom ugovornu odredbu članka 2. predmetnog ugovora u dijelu kojim je među strankama ugovorena promjena kamatne stope u skladu s odlukom tuženika (točka I. izreke rješenja). Točkom II. izreke rješenja dopuštena je preinaka tužbe.

2. Navedenu presudu u cijelosti te točku II. izreke rješenja pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba protiv presude je djelomično osnovana.

4.1. Žalba protiv rješenja nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u dijelu pod točkom I. izreke kao i u dijelu pod točkom II. izreke koji se odnosi na glavno potraživanje, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi nisu međusobno proturječni niti su u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima pa se može ispitati.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge (u točci 28. obrazloženja) zbog kojih su otklonjeni (pravni) prigovori koji se odnose na nalaz i mišljenje financijskog vještaka.

6. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a jer pobijana presuda, u dijelu pod točkom I. izreke kao i u dijelu pod točkom II. izreke koji se odnosi na glavno potraživanje, sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika pa neosnovano tuženik u žalbi prigovara da je odluka proizvoljna (arbitrarna) te da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

7. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na jednakost oružja uz upućivanje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojoj se ističe da je podnositelju ustavne tužbe bilo onemogućeno da iznese dokaze kojima bi utvrdio svoje navode. Suprotno tom uopćenom upućivanju, iz obrazloženja suda prvog stupnja i stanja spisa proizlazi da je izveden dokaz uvidom u isprave koje je predložio razgledati tuženik te je po njegovom prijedlogu saslušan tužitelj. Razlozi zbog kojih je odbijen prijedlog da se sasluša javni bilježnik sadržani su u točci 18. obrazloženja pobijane odluke. Zbog toga se ne mogu prihvatiti prigovori žalitelja da mu je povrijeđeno pravo na jednakost oružja jer da sud prvog stupnja nije stvarno ispitao predmet, odgovorio na sve njegove bitne navode i onemogućio ga u dokazivanju.

7.1. Imajući na umu činjenicu da svi podnesci tužitelja dostavljeni tuženiku koji je pozvan na sva održana ročišta pa mu je bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima i dokaznim prijedlozima tužitelja, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da prvostupanjski postupak nije bio kontradiktoran.

8. Rješenje kojim je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe od 15. ožujka 2022. kada je tužitelj povećao zahtjev za isplatu (s prvotno utuženih 23.500,00 kn na preinačenih 24.712,19 kn), sud prvog stupnja je donio uz pravilnu primjenu članka 190. stavka 3. ZPP-a. Pritom je žalitelju za odgovoriti da je u skladu sa stavkom 2. tog članka tužitelju dopušteno preinačiti tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U tom smislu je pravilna ocjena suda prvog stupnja da je u situaciji poput ove, kada je do preinake došlo nakon što je tužitelju dostavljen nalaz i mišljenje vještaka pa je tužba preinačena u skladu s tim dokazom, preinaka pravovremena u smislu članka 190. stavka 2. ZPP-a. U tom smislu je 26. studenog 2021. na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćen (novi) zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je točka II. prvostupanjskog rješenja.

8.1. S obzirom na to da je u tužitelj u tužbi zahtijevao zateznu kamatu tekuću od 2. ožujka 2006., suprotno žalbenim navodima, podneskom od 15. ožujka 2022. kojim se zatezna kamata traži najdulje od 31. listopada 2010., tužitelj nije tim podneskom preinačio zahtjev za isplatu kamate.

9. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj 528-50- 3303820 od 2. ožujka 2006. te kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu (CHF) koje su odredbe sadržane u tom potrošačkom ugovoru.

10. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provođenjem financijskog vještaka te saslušanjem tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 2. ožujka 2006. u Osijeku između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu broj 528-50-3303820 radi kupnje rabljenog automobila s ugovorenim iznosom kredita od 26.858,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju

- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 2. ožujka 2006. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i RBA d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je RBA d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ("Narodne novine" br. 96/03. i 46/07., dalje: ZZP/2003) i u Zakona o zaštiti potrošača

razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07. i 125/07., dalje: ZZP/2007), povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužitelj u ovoj (posebnoj) parnici za naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača

- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen - da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita među iznosi 24.721,19 kn

- da je kredit (prijevremeno) otplaćen 23. siječnja 2012.

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. listopada 2020.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF utvrdio ništetnim te je naložio tuženiku vratiti tužitelju uplate učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

12.1. Pravilno tuženik u žalbi ističe da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega u tom sporu nisu izvedeni predloženi dokazi saslušanjem zaposlenika banaka, a pravna zaštita potrošačima pružena je na apstraktnoj razini.

12.2. Kad se, kao u ovom predmetu, zaključak o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

12.3. Imajući na umu da je riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu članka 81. stavka 2. ZZP/2003, smatra se da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, tužitelj je u svom iskazu negirao ikakvo pregovaranje, a od prijedloga da se kao svjedok sasluša njegov djelatnik tuženik je odustao na glavnoj raspravi 14. studenog 2023., zakonska presumpcija iz članka 81. stavka 2. ZZP/2003 nije dovedena u pitanje.

12.4. U tom smislu je za odgovoriti tuženiku da tvrdnje koje ponavlja i u žalbi, o tome da iz promotivnih uvjeta koji su u spisu proizlazi da je tužitelj mogao zaključiti ugovor s valutnom klauzulom u EUR nisu odlučne za pravilnu ocjenu o tome da o valutnoj klauzuli u CHF koja je sadržana u predmetnom ugovoru nije prethodilo pojedinačno pregovaranje. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovorenoj odredbi koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja. Svakako da tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj mogao pregovarati o ograničenju svoje odgovornosti za rizik promjene tečaja što je bit valutne klauzule.

12.5. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je izborom kredita s valutnom klauzulom u CHF tužitelj koristio svoje pravo pregovora o valutnoj klauzuli. On je izborom kredita s valutnom klauzulom u CHF konzumirao (samo) svoj izbor između više vrsta ponuđenih financijskih proizvoda. Činjenica da je tužitelj znao da sklapa ugovor s valutnom klauzulom u CHF ne znači da su se o tečajnom riziku koji ona donosi vodili pojedinačni pregovori. Činjenica da je ugovor sklopljen na unaprijed otisnutom obrascu znači zakonsku presumpciju da je riječ o odredbi o kojoj se nije pregovaralo. Tvrdnje tuženika, na kojem je teret dokaza o protivnom, a koje se svode na to da je odabirom ugovora tužitelj zapravo pregovarao o tečajnom riziku, nisu dostatne za obaranje zakonske presumpcije iz članka 81. stavka 2. ZZP/2003. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju.

13. Imajući na umu da je sud prvog stupnja u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača, neosnovano tuženik u žalbi navodi da se presuda temelji na pogrešno i nepotpunom činjeničnom stanju.

14. Pravilno je, stoga, na temelju članka 502.c ZPP-a zaključio sud prvog stupnja da je riječ o ugovornim odredbama koje su nepoštene jer stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja su neodlučni žalbeni prigovori o tome da sud nije ocjenjivao savjesnost tužitelja, odnosno može li ga se smatrati „prosječnim potrošačem“. Pravo na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi predviđenu ZZP/2003 imaju svi potrošači, a ne samo onaj koji se može smatrati „prosječnim potrošačem, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću.” Kvalifikacija osobe kao „potrošača“ u smislu članka 3. točke 1 ZZP/2003 – svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, ne ovisi o njegovom ponašanju prilikom sklapanja ugovora. Standard „prosječnog potrošača, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću“ odnosi se (samo) na utvrđivanje je li ispunjen zahtjev transparentnosti, odnosno je li ugovorna odredba sastavljena na način koji bi bila jasna i razumljiva prosječnom potrošaču koji je uobičajeno informiran, pažljiv i razborit.

15.1. Zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je opisao tužitelj u svom iskazu, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen.

16. Pravilan je, stoga, zaključak suda prvog stupnja o tome da je riječ o odredbama koje nisu jasno i razumljivo sastavljene i koje su nepoštene jer stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003 u dijelu točke I. izreke pobijane presude iste ocijenio ništetnim pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

17. Odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelju isplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i to u visini koja pravilno utvrđena financijskim vještačenjem temelji se na pravilnoj primjeni članka 1111. stavka 1. ZOO-a.

17.1. Na pravilnost utvrđene visine kondikcijskog zahtjeva ne utječu žalbeni prigovori tuženika o tome da je isto vještačenje provedeno kao da je su stranke zaključile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Naprotiv, izračun vještaka sačinjen je u skladu s pravilnim utvrđenjem suda prvog stupnja o ništetnosti ugovorne odredbe o obvezi tužitelja da otplaćuje predmetni kredit uz valutnu klauzulu u CHF. Modifikacija ništetne ugovorne odredbe o vraćanju kredita uz valutnu klauzulu u CHF na način kako je to predlagao tuženik tijekom prvostupanjskog postupka značila bi njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što u svjetlu odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 nije dopušteno. Nepoštena ugovorna odredba ne obvezuje potrošača, a pravne posljedice ništetnosti koja je propisana zakonom, jednake su kao da takve ugovorne odredbe nije niti bilo. Sud u okolnostima ovog predmeta nije ovlašten nadomještati ništetnu odredbu drugom odredbom, nego je samo izuzeti od primjene kao da nikad i nije bila ugovorena.

18. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare.

18.1. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 12. listopada 2020., a preinačio 15. ožujka 2022. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 14. lipnja 2018.).

19. Na pravilnost primijene materijalnog prava ne utječu žalbeni prigovori tuženika koji se odnose na tvrdnje da je sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbu članka 19. stavka 3. (pravilno članka 19.a stavka 3.) Zakona o Zakona o potrošačkom kreditiranju("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016. i 128/2022., dalje: ZPK) s obzirom na to da je tom odredbom određeno područje primjene glave IV.a ZPK-a - „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ koja se glava u ovom predmetu ne primjenjuje.

20. S obzirom na to da u odnosu na točku II. pobijane presude u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi za koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika te je i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

21. Osnovano žalitelj prigovara dosuđenom tijeku zateznih kamata. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tuženik na temelju članka 1115. ZOO-a duguje zateznu kamatu od dana stjecanja. To znači da tužitelju ne temelju tog propisa pripada zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekuća od prvog idućeg dana nakon dana kada su plaćeni. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa o početku tijeka zateznih kamata sud prvog stupnja nije utvrdio datume stjecanja tuženika u smislu članka 1115. ZOO-a, niti ti datumi proizlaze iz spisa predmeta, uz primjenu članka 370. ZPP-a u dijelu pod točkom II. izreke koji se odnosi na dosuđenu zateznu kamatu, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

22. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 4. ZPP-a.

23. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja provesti novu glavnu raspravu na kojoj će utvrditi datume pojedinih uplata glavnog potraživanja koje je dosudio tužitelju, vodeći računa o pravilnoj primjeni članka 1115. ZOO-a prema kojem nepošteni stjecatelj duguje kamatu od dana stjecanja. U novoj će odluci ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

24. Točka I. prvostupanjskog rješenja nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 3. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.