Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3806/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. Ć. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB:…, uz sudjelovanje kao umješača E. o. d.d. Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnica D. Č., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj Pn-1542/19-45 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao djelomično neosnovane žalba tuženika i žalba umješača i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj Pn- 1542/19-45 od 2. lipnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo da isplati tužiteljici iznos od 1.340,50 eura sa zateznom kamatom od 25. rujna 2019. do isplate, iznos od 610,52 eura sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2021. do isplate i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.433,76 eura sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2023. do isplate.

II. Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o parničnom trošku te se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnoga troška u iznosu od 62,21 eura sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2023. do isplate.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i umješača za naknadu troškova postupka u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.340,50 eura sa zateznom kamatom od 25. rujna 2019. do isplate, da joj isplati iznos od 610,52 eura sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2021. do isplate i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.495,97 eura sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2023. do isplate (točka I. izreke), odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos glavnice od 610,52 eura za razdoblje od 25. rujna 2019. do 5. srpnja 2021. (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353.st.1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenoga zahtjeva, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalbu je izjavio i umješač, također zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, podredno za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 261. st. 2. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP koji ističe oboje žalitelja zbog odbijanja prvostupanjskog suda za provođenje novog medicinskog vještačenja. Naime, o prigovorima žalitelja vještak je pismeno i usmeno odgovorio te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je time otklonio eventualne nejasnoće i sumnje u pravilnost nalaza i mišljenja. Nije sporno niti za vještaka da se tužiteljica od ranije liječila zbog tegoba s vratnom kralježnicom, također je imala i bolove u križima te anksiozni poremećaj. Odgovarajući na pitanja, vještak je pojasnio da su ozljede u štetnom događaju privremeno pojačale tegobe. Degenerativne promjene vratne kralježnice čine ju podložnijom ozljedama odnosno iste sile izazivaju veća oštećenja na takvoj nego na zdravoj kralježnici, time i intenzivnije fizičke bolove. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica od ranije imala bolove u vratnoj kralježnici već u križima. U ovom slučaju tužiteljica je trpjela fizičke bolove ne samo zbog ozljede vratne kralježnice već i natučenja lijevog ramena i natučenja lijeve strane prsnog koša, uz to je provodila fizikalnu terapiju i zbog ozljede u ovom štetnom događaju, što je sve od utjecaja na trajanje i intenzitet fizičkih bolova. Obzirom na utvrđene tjelesne ozljede i okolnosti događaja logično je da je trpjela i fizičke bolove i strah, neovisno o njenim ranijim zdravstvenim tegobama. Također je logično obrazloženje vještaka da su fizički bolovi i strah subjektivne kategorije koje nije moguće potpuno objektivno i precizno izmjeriti. Stoga, kako zbog ranijih zdravstvenih tegoba nije niti utvrđeno postojanje trajnih posljedica ozljeda ali je logično da je zbog njih tužiteljica trpjela fizičke bolove i strah, nalaz vještaka je pravilno prihvaćen kao logičan, stručan i objektivan.

6. Nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 190. st. 2. ZPP u vezi čl. 354. st. 1. ZPP. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica povisila iznos tužbenog zahtjeva ne samo zbog primjene novih orijentacijskih kriterija VSRH već i zbog provedenog medicinskog vještačenja kada je tek imala pouzdano saznanje o opsegu štete i sukladno tome je mogla postaviti odgovarajući tužbeni zahtjev. Stoga je riječ o opravdanim razlozima zbog kojih do zaključenja prethodnog postupka nije mogla preinačiti tužbu i dopuštenje takve dispozicije od strane prvostupanjskog suda nije protivno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP.

7. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

8. U postupku je utvrđeno da je 9. veljače 2019. tužiteljica kao putnica u autobusu ZET-a uslijed naglog kočenja ozlijeđena iz čega proizlazi odgovornost tuženika da joj naknadi nastalu štetu budući da je autobus ZET-a u kojem se nalazila bio obvezno osiguran policom od autoodgovornosti kod tuženika što nije bilo sporno. Također je utvrđeno da je vozač autobusa intenzivno kočio radi izbjegavanja naleta na osobno vozilo, usprkos tome do naleta je došlo, nije sporno da je za prometnu nezgodu odgovorna vozačica osobnog vozila koja je u ovom postupku saslušana kao svjedokinja.

9. Tvrdnje umješača o suodgovornosti tužiteljice zbog toga što se nije držala za rukohvat su potpune proizvoljne jer iz dokaznog postupka proizlazi da je prilikom vožnje sjedila a ne stajala kada bi eventualno postojala mogućnost držanja za rukohvat. Pored toga, prvostupanjski sud nije mogao pribaviti snimke kamera u autobusu jer nisu postojale niti je bilo moguće pribaviti tahografski listić zbog čega provedeni dokazi ne potvrđuju tezu umješača o ikakvom propustu tužiteljice kojim bi doprinijela nastanku štete.

10. Temeljem nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje lijeve strane prsnog koša i natučenje lijevog ramena te je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 8 tjedana, dok je primarni strah jačeg intenziteta trpjela kratkotrajno u trenutku štetnog događaja a u nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 6 tjedana. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno bila joj je potrebna 2 tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova te za pripremu i nabavku hrane.

11. Iz pisanog očitovanja vještaka također proizlazi da se tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja liječila zbog tegoba s vratnom kralježnicom no ozljeda vrata u štetnom događaju privremeno je pojačala tegobe. U liječničkoj potvrdi nadležni liječnik naveo je: "Bolesnica stradala 11.02.2019. kao putnik u zetovom autobusu pri naglom kočenju autobusa pala i trznula vratom i lijevim ramenom. Otada bolovi u VK i lijevom ramenu. Obavila više kura fizikalne terapije ali i dalje bolovi u vratu i lijevom ramenu. Također pretrpjela je veliki stres i liječila se posljedično kod psihijatra ali i dalje posljedično ima osjećaj straha i stresa pri ulasku u gradska prometala." Na fizikalnu terapiju u rujnu 2019. godine odlazila je zbog tegoba s vratom koje su posljedica degenerativnih promjena vratne kralježnice od prije štetnog događaja ali i zbog tegoba koje su posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Daljnje prigovore i pitanja sudski vještak je otklonio usmenim očitovanjem, kako je to navedeno u prethodnom dijelu ove presude.

12. Obzirom na utvrđene činjenice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je pretrpljenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO u vezi s čl. 1046. ZOO) te joj u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO pripada pravo na novčanu naknadu neimovinske štete i temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.

13. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje bolova te neugodnosti tijekom liječenja u vidu nošenja trougle marame, RTG i EEG snimanja, odlazaka na kontrolne i specijalističke preglede, odlazaka na fizikalnu terapiju i uzimanja medikamenata te cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenog straha kao i okolnosti nastanka štetnog događaja pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO utvrđena je kao pravična naknada u iznosu od 1.858,12 eura.

14. Pri tome nije odlučno niti je od utjecaja na primjenu materijalnoga prava primjena orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda od 15. lipnja 2020. jer, suprotno navodima žalitelja, nije u pitanju retroaktivna primjena ikakvog propisa već tek smjernica i preporuka kojima je svrha ujednačena primjena zakonom propisanih kriterija. U ovom slučaju su njihovom izmjenom nakon dugogodišnjeg razdoblja samo uvažene ekonomsko financijske promjene u društvu kako bi iznosi naknada oštećenicima bili primjereni i tim životnim okolnostima, time i pravičniji.

15. Tužiteljici je za vrijeme liječenja kod kuće bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno kroz 2 tjedna koja joj je pružena besplatno. Utvrđena cijena jednog sata takve pomoći od 3,32 eur nije osporena pa je pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. ZOO tužiteljici dosuđen iznos od 92,91 eura za ovu vrstu štete.

16. U odluci o tijeku zatezne kamate koja na iznos naknade zatražen u tužbi teče od završetka liječenja a na naknadno utuženi iznos od dana povišenja tužbenog zahtjeva materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tuženika.

17. Naime, odgovornost osiguratelja za naknadu štete nastale u prometu kao i obvezu isplate zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP).

18. Člankom 12. st. 1. ZOOP propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Nadalje, u smislu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP u slučajevima neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o tome što je liječenja dovršeno kasnije (Rev 373/22, Rev 3/19).

19. Neosnovan je prigovor zastare koji tuženik ističe u odnosu na povećani dio zahtjeva istaknut u podnesku od 17. lipnja 2020. Po mišljenju ovoga suda, preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem iznosa postojećeg zahtjeva za isplatu nije odlučna za nastupanje zastare, neovisno o odredbi čl. 191. st. 1. i st. 2. ZPP prema kojoj je riječ o preinaci tužbe.

20. Naime, za ocjenu prigovora zastare odlučno je da li je riječ o istoj tražbini, tj. bitan je identitet tužbenog zahtjeva a kada je riječ o generičkoj tražbini kao ovdje, onda nju određuje činjenični osnov, to znači u ovakvom slučaju da li je u pitanju isti štetni događaj i ista vrsta štete. Stoga, ako je tužitelj povisio iznos zahtjeva za isplatu naknade istog vida štete, iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije promijenjena istovjetnost tužbenoga zahtjeva već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi po kojem parnica i dalje teče.

21. Kada bi se dosljedno primijenio stav da povećani iznos ovakve vrste zahtjeva predstavlja novi zahtjev po kojem je parnica pokrenuta danom preinake, onda bi tužitelj taj zahtjev mogao utužiti i u posebnoj parnici, i tako u odnosu na svako daljnje eventualno povećanje iznosa, a nema spora da bi to bilo protivno zabrani dvostruke litispendencije.

22. I sama odredba čl. 191. st. 1. ZPP koja definira preinaku tužbe razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva i povećanje postojećeg zahtjeva, u biti time potvrđuje da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti. Stoga je po mišljenju ovog suda značenje ove odredbe samo procesne naravi i njena je svrha da se i povišenje postojećeg zahtjeva u procesnom smislu tretira kao preinačenje tužbe (koja predstavlja procesnu radnju) kako bi ta dispozicija bila uvjetovana tamo navedenim ograničenjima (čl. 190. ZPP).

23. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava koji ističe umješač u dijelu odluke o parničnom trošku kojim je tužiteljici priznat trošak sastava zahtjeva za naknadu štete podnesen tuženiku, osporava osnov za priznanje toga troška jer u vrijeme podnošenja zahtjeva liječenje nije bilo dovršeno. Naime, kako je navedeno u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, na obvezu tuženika da naknadi štetu primjenjuje se ZOOP a prema odredbi čl. 12. toga Zakona datum podnošenja zahtjeva relevantan je za ostvarenje prava na naplatu zatezne kamate neovisno o završetku liječenja. Stoga je pravilna odluka kojom je ovaj trošak priznat kao opravdan. Također je pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP priznat trošak sastava podneska od 6. svibnja 2020. kojim je dostavljena adresa svjedokinje. Iznos naknade obzirom na primijenjenu vrijednost boda utvrđen je pravilnom primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) prema kojoj vrijednost boda iznosi 15,00 kn odnosno primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7.5345, 1,99 eura. Naime, prema odredbi Tbr. 48. t. 3. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova za zastupanje na teret protivne strane, primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U ovom slučaju prvostupanjski sud je o troškovima zastupanja odlučio upravo primjenom tada važećih odredbi Tarife koju je temeljem Zakona o odvjetništvu i Statuta Hrvatske odvjetničke komore, uz suglasnosti ministra pravosuđa i uprave donio Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore.

24. Međutim osnovan je umješačev prigovor pogrešne primjene čl. 155. st. 1. ZPP u odluci kojom je tužiteljici priznat trošak sastava podneska od 1. travnja 2021. u iznosu od 49,77 eura i PDV kojim je dostavljena potvrda o uplati predujma budući da i bez te potvrde sud raspolaže podacima o uplati. Stoga je pravilnom primjenom materijalnoga prava zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan za iznos od 62,21 eura.

25. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

26. Žaliteljima nisu dosuđeni troškovi postupka u povodu žalbi jer u tom postupku nisu uspjeli u pogledu glavne stvari (čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 1. u vezi čl. 35. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 3. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.