REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 405/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., P., OIB: … , koju zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u M., protiv tuženice A. b. d.d., Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-834/2021-2 od 23. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-779/2019-19 od 8. srpnja 2021., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Dopušta se revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-834/2021-2 od 23. listopada 2023. u dijelu toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-779/2019-19 od 8. srpnja 2021. u toč. I izreke zbog pravnog pitanja:
„Može li ugovor o kreditu sklopljen između banke kao vjerovnika i potrošača kao dužnika opstati u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF ili je u tom slučaju riječ o ništetnosti ugovora u cjelini – sve u smislu odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05) odnosno čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03).“
II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženica podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-834/2021-2 od 23. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-779/2019- 19 od 8. srpnja 2021.
2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice, a tuženica nije odgovorila na prijedlog tužiteljice.
3. Postupajući po odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH ocijenilo je da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tužiteljice u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. druga ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja s obzirom na to da je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa drugostupanjskih sudova u odnosu na naznačeno pitanje nije jedinstvena, što proizlazi iz dostavljene odluke Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020 od 17. rujna 2020.
4. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke ovoga rješenja i dopustiti reviziju.
5. Revizijski sud ocijenio je da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:
„1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
2. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kada tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu kamate za kredite bez valutne klauzule?
3. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?
4. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
5. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?
6. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?“
7. Tuženica u odnosu na prvo, drugo i treće postavljeno pitanje nije navela odgovarajuće razloge važnosti zašto bi navedena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, dok četvrto, peto i šesto postavljeno pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. te jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu.
8. Slijedom navedenog, u odnosu na prijedlog tuženice, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
