Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 Povrv-410/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika REVICON d.o.o., Split, Gorička 6, OIB: 63814286623, zastupanog po zakonskom zastupniku Vladi Adriću, a on po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika – protutužitelja KANZA d.o.o., Split, Hrvatske neovisnosti 14, OIB: 68592654139, zastupanog po zakonskoj zastupnici Mileni Banjan, a ona po punomoćniku Draženu Vukoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja – protutuženika Ivana Močića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika – protutužitelja Dražena Vukovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita, na ročištu za objavu presude 3. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi plati nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita, poslovni broj Ovrv-273/2017 od 21. srpnja 2017. u dijelu kojim se tuženiku – protutužitelju KANZA d.o.o. nalaže da tužitelju – protutuženiku REVICON d.o.o. isplati iznos od 5.792,29 EUR-a / 43.642,04 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 217,94 EUR-a / 1.642,04 kuna od 05. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 49,77 EUR-a / 375,00 kuna od 05. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 04. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 49,77 EUR-a / 375,00 kuna od 04. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR-a / 250,00 kuna od 05. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 49,77 EUR-a / 375,00 kuna od 05. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR-a / 25,00 kuna od 05. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR-a / 25,00 kuna od 05. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR-a / 250,00 kuna od 05. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 04. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 6,64 EUR-a / 50,00 kuna od 04. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 49,77 EUR-a / 375,00 kuna od 05. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR-a / 25,00 kuna od 05. veljače 2017. pa do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se tuženiku – protutužitelju nalaže naknaditi tužitelju – protutuženiku trošak ovršnog postupka u iznosu od 130,47 EUR-a / 983,02 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. srpnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 21. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika – protutužitelja KANZA d.o.o. prema tužitelju - protutuženiku REVICON d.o.o. u iznosu od 5.792,29 EUR-a / 43.642,04 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 217,94 EUR-a / 1.642,04 kuna od 05. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 49,77 EUR-a / 375,00 kuna od 05. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 04. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 49,77 EUR-a / 375,00 kuna od 04. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR-a / 250,00 kuna od 05. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 49,77 EUR-a / 375,00 kuna od 05. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR-a / 25,00 kuna od 05. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 05. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR-a / 25,00 kuna od 05. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR-a / 250,00 kuna od 05. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 484,12 EUR-a / 3.625,00 kuna od 04. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 6,64 EUR-a / 50,00 kuna od 04. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 49,77 EUR-a / 375,00 kuna od 05. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR-a / 25,00 kuna od 05. veljače 2017. pa do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Dužan je tužitelj – protutuženik isplatiti tuženiku – protutužitelju iznos od 6.636,14 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku 19. rujna 2018. do 12. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje, sve do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

2. Dužan je tužitelj – protutuženik nadoknaditi tuženiku – protutužitelju sve parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude i teku dalje, sve do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena.“

IV Nalaže se tuženiku – protutužitelju KANZA d.o.o. da tužitelju – protutuženiku REVICON d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 3.729,37 EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana.

V Zahtjev tužitelja – protutuženika za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 851,28 EUR-a se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj – protutuženik (ranije ovrhovoditelj) je 21. srpnja 2017. javnom bilježniku Vedrani Bilan iz Splita podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, protiv tuženika - protutužitelja (ranije ovršenika) KANZA d.o.o., radi naplate iznosa od 43.642,04 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita, poslovni broj Ovrv-273/17 od 21. srpnja 2017. određena je predložena ovrha pljenidbom novčanih sredstva ovršenika.

2. Kako je ovršenik prigovorio protiv tog rješenja, predmetno rješenje o ovrsi je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-930/2017 od 31. siječnja 2018., stavljeno izvan snage i postupak je odlučeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U postupku koji je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom tužitelj – protutuženik je ustrajao u zahtjevu koji se odnosi na isplatu iznosa od 43.642,04 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime neplaćenih računa za pružene knjigovodstvene usluge.

4. Tuženik – protutužitelj je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, naveo kako usluge za koje su ispostavljeni utuženi računi nisu ni izvršene te da tužitelj – protutuženik zapravo duguje tuženiku - protutužitelju, a ne tuženik - protutužitelj tužitelju - protutuženiku.

5. Tijekom postupka tužitelj – protutuženik je ustrajao u tužbenom zahtjevu, a tuženik – protutužitelj je ustrajao u navodima iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu) te je naveo kako tužitelj – protutuženik, koji je obavljao knjigovodstvene usluge za tuženika - protutužitelja, nije uredno izvršavao te usluge pa da je tuženiku – protutužitelju uslijed tako neprofesionalnog obavljanja povjerenih zadataka od strane tužitelja – protutuženika nastala štete. Stoga, tuženik je u podnesku od 19. rujna 2018. istaknuo prigovor prebijanja za iznos od 43.642,02 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je postavio protutužbeni zahtjev na način da je tražio da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku – protutužitelju da tužitelju – protutuženiku isplati iznos od 28.321,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime štete koja je tuženiku – protutužitelju nastala uslijed neurednog vođenja poslovnih knjiga od strane tužitelja - protutuženika kojem je tuženik – protutužitelj povjerio te poslove. Tuženik – protutužitelj se usprotivio navodima tužitelja – protutuženika iz podneska od 19. rujna 2018.

6. Tužitelj – protutuženik je predlagao da sud u dokazne svrhe izvede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja – protutuženika Vlade Adrića, dok je tuženik – protutužitelj predlagao da sud izvede dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tuženika – protutužitelja Milene Banjan, svjedoka Natali Đapić i Mirjane Bebek te da provede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

7. Ovaj sud je 7. ožujka 2022. donio presudu pod poslovnim brojem Povrv- 930/2017-46 kojom je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita, poslovni broj Ovrv-273/2017 od 21. srpnja 2017. u dijelu kojim se tuženiku – protutužitelju KANZA d.o.o. nalaže da tužitelju – protutuženiku REVICON d.o.o. isplati iznos od 43.642,04 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i u dijelu kojim je tuženiku – protutužitelju naloženo da tužitelju – protutuženiku naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 983,02 kuna (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika – protutužitelja KANZA d.o.o. prema tužitelju – protutuženiku REVICON d.o.o. u iznosu od 43.642,02 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom III. izreke odbijen protutužbeni zahtjev kojim je traženo da sud naloži tužitelju – protutuženiku da tuženiku – protutužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 28.321,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku – protutužitelju da tužitelju – protutuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 11.411,42 kuna, u roku od 8 (osam) dana, dok je zahtjev tužitelja – protutuženika za naknadu troškova postupka u više zatraženom iznosu od 3.588,58 kuna odbijen kao neosnovan.

8. Tuženik – protutužitelj je protiv te presude izjavio žalbu te je povodom te žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-1748/2022-2 od 12. listopada 2022. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

9. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u zahtjevu za isplatu iznosa od 5.792,29 EUR-a / 43.642,04 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene naknade za pružene knjigovodstvene usluge, dok je tuženik – protutužitelj ustrajao u prigovoru radi prebijanja do visine utužene tražbine te u protutužbi koja glasi na isplatu iznosa od 6.636,14 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. kolovoza 2018. pa do isplate.

10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja – protutuženika za isplatu iznosa od 5.792,29 EUR-a / 43.642,04 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa za pružene knjigovodstvene usluge te zahtjev tuženika – protutužitelja za isplatu iznosa od 6.636,14 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade štete koja je tuženiku – protutužitelju nastala uslijed neurednog vođenja poslovnih knjiga od strane tužitelja - protutuženika.

11. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao: ispis otvorenih stavki REVICON d.o.o. za KANZA d.o.o. od 31. svibnja 2017. (list 3 spisa), mail poruka tužitelja tuženiku od 23. veljače 2015. s priloženim obračunatim kamatama (listovi 21- 23 spisa), mail poruka tužitelja tuženiku od 12. ožujka 2015. s priloženim korigiranim obračunom kamatama (listovi 24-31 spisa), dopis tuženika od 11. studenog 2016. s prilogom računom broj 632-1-143 (list 32-33 spisa), mail poruka Bramgrad d.o.o. od 05. travnja 2017. poslana tuženiku (listovi 34-36 spisa), mail poruka tuženika tužitelju od 12. rujna 2017. (list 37 spisa), mail poruka tuženika tužitelju od 18. travnja 2017. (list 38 spisa), mail poruka tuženika tužitelju od 4. srpnja 2017. (list 39 spisa), mail poruke između tužitelja i tuženika od 29. i 30. ožujka 2017. (list 40 spisa), mail poruka tužitelja tuženiku od 9. lipnja 2017. (list 41 spisa), predračun tužitelja broj 1-101-1 (list 42 spisa), potvrdu o novčanoj transakciji od 12. lipnja 2017. (list 43 spisa), mail poruka tuženika tužitelju od 25. travnja 2018. (list 44 spisa), salda konti kartica tužitelja za tuženika za razdoblje od 01.01.2016. do 31.12.2016. (list 45 spisa), JOPPD obrasci za tuženika za 2016. te siječanj i veljaču 2017. (listovi 48-96, 189-195, spisa), knjiga ulaznih računa tuženika za 2016. (listovi 148-188 spisa), prijave PDV-a za 2016. te siječanj 2017. (listovi 97-98, 101-103, 106, 111-115, 119-121, 125-127, 132, 134-135, 137, 139-141, 144-146, 196, 200-201 i 204 spisa), prijave PDV-S-a za 2016. te siječanj 2017. (listovi 99-100, 104-105, 109-110, 116-118, 122-124, 128-129, 131, 136, 138, 142-143, 197 i 202-203 spisa), prijave PPO-a za 2016. te siječanj 2017. (listovi 107- 108, 130, 133, 147 i 198-199 spisa), salda konti karticu tuženika za Termodinamika d.o.o. za 2016. (listovi 209-210 spisa), konto karticu za Građevno d.d. Vrgorac (list 211 spisa), temeljnicu broj 4 (list 212 spisa), salda konti kartica za Cemex d.d. za 2015. (list 213 spisa), salda konti kartica za Konstruktor-inženjering d.d. za 2016. (listovi 214- 215 spisa), ugovor o cesiji od 2. prosinca 2015. (list 216 spisa), proknjiženu temeljnicu br. 31 (list 217 spisa), izjavu o prijeboju br. 31/09/2016 (list 218 spisa), proknjižena temeljnica br. 8 (list 219 spisa), izjavu o prijeboju br. 2271499 (list 220 i 222 spisa), proknjiženu temeljnicu br. 11 (list 221 spisa), presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja P-90/2015 od 20. travnja 2016. (listovi 223-226 spisa), izvod iz bilance kupaca tuženika za 2018. (list 227 spisa), utužene račune tužitelja izdane tuženiku (listovi 229-250 spisa), račun usluga broj 460-1-143 od 30. lipnja 2017. (list 255 spisa), salda konti kartica tuženika za kupca Konstruktor-inženjering d.o.o. (list 256 spisa), salda konti kartica tuženika za kupca Termodinamika d.o.o. (list 257 spisa), mail poruka tužitelja tuženiku od 9. veljače 2017. (list 261 spisa) s prilogom obračun kamata za Konstruktor-inženjering d.d. (listovi 262-270 spisa), mail poruka tužitelja tuženiku od 9. rujna 2016. (list 271 spisa) s prilogom obračun kamata za Magnus d.o.o. (listovi 272-274 spisa), mail poruka tužitelja tuženiku od 18. kolovoza 2015. (list 275 spisa) s prilogom obračun kamata za Titan Construct d.o.o. (list 276 spisa), izvadak salda konti kartica tuženika za Novi dani d.o.o. (listovi 277-278 spisa), potvrda o plaćanju od 26. listopada 2016. (listovi 279-280 spisa), dopis Porezne uprave od 20. studenog 2018. (list 286 spisa), e-mail korespondenciju stranaka s prilozima (listovi 506-2724, 2733- 2734, 2736-2740 spisa), izveo je dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka, svjedoka Danijele Milić i Jadranke Tomić te dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Blaževiću, dipl.oec.

12. Tuženik – protutužitelj je predlagao da sud, pored tih dokaza, izvede i dokaz saslušanjem svjedoka Natali Đapić i Marijane Bebek. Po ocjeni ovog suda, izvođenje tih predloženih dokaza nije bilo potrebno s obzirom na to da su sve činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom isprava i dokumentacije sadržane u spisu, kao i saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka te svjedoka Jadranke Tomić i Danijele Milić. Stoga, kako izvođenje tih dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke suda, a dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka, ovaj sud je te dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne (članak 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP-a), u svezi s člankom 220. stavak 1. ZPP-a).

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Prigovor radi prebijanja nije osnovan.

15. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj – protutuženik pravna osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje računovodstvenih i knjigovodstvenih usluge, kao ni to da je upravo ta djelatnost tužitelja – protutuženika upisana u sudski registar.

17. Nadalje, među stankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj – protutuženik vršio knjigovodstvene usluge za tuženika – protutužitelja u razdoblju od 2011. pa do 31. prosinca 2016.

18. Među strankama nije sporno ni to da tužitelj – protutuženik od tuženika – protutužitelja zahtijeva isplatu iznosa od 5.792,29 EUR-a / 43.642,04 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa za pružene knjigovodstvene usluge s datumima dospijeća od 5. ožujka 2016. do 5. veljače 2017.

19. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik – protutužitelj tijekom postupka istaknuo prigovor radi prebijanja u odnosu na utuženu tražbinu tužitelja – protutuženika te da je naveo kako on prema tužitelju – protutuženiku ima tražbinu s osnova naknade štete. Stoga, tuženik – protutužitelj je istaknuo prigovor radi prebijanja u visini utužene tražbine tužitelja – protutuženika, kao i protutužbu u iznosu od 6.636,14 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tuženik – protutužitelj potražuje na ime naknade štete koja mu je nastala uslijed neurednog vođenja poslovnih knjiga od strane tužitelja – protutuženika.

20. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja – protutuženika za isplatu iznosa od 5.792,29 EUR-a / 43.642,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa za pružene knjigovodstvene usluge, kao i je li osnovan istaknuti prigovor radi prebijanja i protutužbeni zahtjev.

21. Najprije je trebalo utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika za isplatu iznosa od 5.792,29 EUR-a / 43.642,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa za pružene knjigovodstvene usluge.

22. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

23. Prema tome, ugovor o djelu je po svojoj naravi dvostranoobvezni ugovor koji stvara prava i obveze za obje ugovorne strane – izvođača i naručitelja. Obveza na strani izvođača se sastoji u tome da obavi određeni posao za naručitelja, a obveza na strani naručitelja se sastoji u tome da izvođaču za obavljeni posao plati naknadu. Pravo izvođača se sastoji u tome da od naručitelja zahtijeva isplatu naknade, dok se pravo naručitelja sastoji u tome da od izvođača zahtijeva izvršenje rada, kao i odgovornost za nedostatke u izvršenom radu.

24. Kod ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga, obveza tužitelja – protutuženika kao pružatelja tih usluga se sastojala u tome da izvrši knjigovodstvene usluge za tuženika – protutužitelja, dok se njegovo pravo sastojalo u tome da od tuženika – protutužitelja zahtijeva plaćanje naknade za izvršene usluge. Pravo tuženika – protutužitelja se sastojalo u tome da od tužitelja – protutuženika zahtijeva izvršenje knjigovodstvenih usluga, dok se obveza tuženika – protutužitelja sastojala u tome da tužitelju – protutuženiku nakon izvršenih usluga plati ugovorenu naknadu.

25. Uvidom u račun broj 34-1-143 od 31. siječnja 2017. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 25,00 kuna na ime izrade prijave/odjave radnika.

26. Uvidom u račun broj 10-1-143 od 31. siječnja 2017. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 375,00 kuna na ime izrade PPO obrasca.

27. Uvidom u račun broj 895-1-143 od 30. prosinca 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika – protutužitelja potražuje iznos od 50,00 kuna na ime izrade prijave/odjave radnika.

28. Uvidom u račun broj 1995-1-140 od 30. prosinca 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na ime računovodstvenih usluga.

29. Uvidom u račun broj 882-1-143 od 30. studenog 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 250,00 kuna na ime izrade i slanja obrasca OPZ-STAT-1.

30. Uvidom u račun broj 779-1-143 od 30. studenog 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 25,00 na ime izrade prijave/odjave radnika.

31. Uvidom u račun broj 1825-1-140 od 30. studenog 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na računovodstvenih usluga.

32. Uvidom u račun broj 726-1-143 od 31. listopada 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 25,00 kuna na ime izrade prijave/odjave radnika.

33. Uvidom u račun broj 695-1-143 od 31. listopada 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 375,00 kuna na ime izrade PPO obrasca.

34. Uvidom u račun broj 1660-1-140 od 31. listopada 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na ime računovodstvenih usluga.

35. Uvidom u račun broj 631-1-143 od 30. rujna 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 250,00 kuna na ime izrade i slanja obrasca OPZ-STAT-1.

36. Uvidom u račun broj 1489-1-140 od 30. rujna 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na ime računovodstvenih usluga.

37. Uvidom u račun broj 1410-1-140 od 31. kolovoza 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na ime računovodstvenih usluga.

38. Uvidom u račun broj 464-1-143 od 30. srpnja 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 375,00 kuna na ime izrade PPO obrasca.

39. Uvidom u račun broj 1154-1-140 od 30. srpnja 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na ime računovodstvenih usluga.

40. Uvidom u račun broj 427-1-143 od 30. lipnja 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na ime izrade porezne prijave za 2015.

41. Uvidom u račun broj 981-1-140 od 30. lipnja 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na ime računovodstvenih usluga.

42. Uvidom u račun broj 795-1-140 od 31. svibnja 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na ime računovodstvenih usluga.

43. Uvidom u račun broj 224-1-143 od 30. travnja 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 375,00 kuna na ime izrade PPO obrasca.

44. Uvidom u račun broj 628-1-140 od 30. travnja 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na ime računovodstvenih usluga.

45. Uvidom u račun broj 444-1-140 od 31. ožujka 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na ime računovodstvenih usluga.

46. Uvidom u račun broj 255-1-140 od 29. veljače 2016. utvrđeno je da tužitelj – protutuženik od tuženika - protutužitelja potražuje iznos od 3.625,00 kuna na ime računovodstvenih usluga.

47. Uvidom u e-mail poruku koju koja je 18. travnja 2017. (list 38 spisa) poslana s email adrese [email protected] zakonskom zastupniku tužitelja - protutuženika, a u potpisu koje stoji Kazna d.o.o., utvrđeno je kako tuženik – protutužitelj navodi da nema više vremena za angažiranje drugog knjigovodstvenog servisa i da je voljan tužitelju – protutuženiku priznati naknadni iznos za izradu završnog računa ako ponuda bude realna te se u istoj poruci navodi da će tuženik – protutužitelj podmiriti sve što duguje tužitelju – protutuženiku nakon izrade završnog računa i dostavljanja dokumentacije.

48. Uvidom u e-mail poruku koja je 30. ožujka 2017. (list 40 spisa) poslana s email adrese [email protected] zakonskom zastupniku tužitelja - protutuženika, a u potpisu koje stoji Kazna d.o.o., utvrđeno je kako tuženik – protutužitelj navodi da će sve što imaju obveza prema njima podmiriti samo prvo da trebaju riješiti svu dokumentaciju jer da nemaju kartice niti završne račune za sve te godine te se ističe kako će podmiriti sve račune nakon što im tužitelj – protutuženik pripremi dokumentaciju.

49. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja – protutuženika Vlade Adrića proizlazi kako je tužitelj – protutuženik od kraja 2011., početka 2012. pružao knjigovodstvene usluge za tuženika – protutužitelja. Ta suradnja da je trajala do kraja 2016. Nadalje, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja – protutuženika proizlazi da je isti sa zakonskom zastupnicom tuženika – protutužitelja dogovorio poslovnu suradnju koja se sastojala u knjiženju knjigovodstvenih dokumenata u glavnoj knjizi, sastavljanju obračuna plaća za radnike tuženika – protutužitelja, obračun PDV-a, vođenje matične evidencije radnika tuženika – protutužitelja i obračun poreza na dobit, izrade financijskih izvještaja i dostave tih izvještaja Financijskoj agenciji i Poreznoj upravi. Visina naknade koju je tužitelj – protutuženik obračunavao tuženiku – protutužitelju za pružene usluge da je dogovorena između zakonskih zastupnika stranaka te da je sukladno tom dogovoru tužitelj – protutuženik obračunavao naknadu i tuženiku – protutužitelju dostavljao račune. Tuženik – protutužitelj da je uredno zaprimio utužene račune, da istima nije prigovorio i da ih nije vratio tužitelju nego da je zakonska zastupnica tuženika – protutužitelja nudila da će račune platiti ukoliko tužitelj – protutuženik izradi za tuženika – protutužitelja završni račun bez naknade. Međutim, kako tužitelj – protutuženik na to nije pristao, tuženik – protutužitelj da nije ni platio utužene račune. Nadalje, zakonski zastupnik tužitelja – protutuženika je u svom iskazu naveo kako se knjiženje računa vršilo na način da je tužitelj – protutuženik samo knjižio račune koje bi mu dostavljao tuženik – protutužitelj, a ta dostava da je vršena na način da bi djelatnica tužitelja – protutuženika dva puta mjesečno odlazila kod tuženika – protutužitelja po dokumentaciju te da bi istu vraćala nakon što bi iste tužitelj – protutuženik proknjižio.

50. Zakonska zastupnica tuženika – protutužitelja Milena Banjan je u svom iskazu navela kako je suradnja između stranaka započela 2011. te da je ista trajala do kraja 2016. Za cijelo vrijeme trajanja te poslovne suradnje tuženik – protutužitelj da je imao primjedbe na rad tužitelja – protutuženika te da je utvrđeno kako je tužitelj – protutuženik neke račune tuženika – protutužitelja dvostruko knjižio. Takvim postupanjem tužitelja – protutuženika tuženiku – protutužitelju da je nastala šteta s obzirom na to da su dobavljači tužili tuženika – protutužitelja pa je tuženik – protutužitelj imao obvezu platiti istima iznose koji su utvrđeni sudskim presudama, uvećane za sudske troškove. Nadalje, zakonska zastupnica tuženika – protutužitelja je u svom iskazu navela kako je točno da je ista zakonskom zastupniku tužitelja – protutuženika e-mailom i telefonskim putem rekla kako će mu platiti dogovoreni mjesečni iznos za cijelu 2016. godinu ukoliko isti izradi završni račun. U odnosu na problem između stranaka, zakonska zastupnica tuženika – protutužitelja je navela kako je do problema između stranaka došlo nakon što je uvidjela da tužitelj – protutuženik određene troškove knjižio kao njene osobne pozajmice, a ne troškove tuženika – protutužitelja, a čime je oštetio nju osobno i tuženika za PDV. Nadalje, ista je u svom iskazu navela da je tužitelj – protutuženik do ovog postupka nije dostavio utužene račune pa da iz tog razloga istima nije mogla niti prigovoriti.

51. Po ocjeni ovog suda, tužitelj – protutuženik je izvršio knjigovodstvene usluge za tuženika – protutužitelja koje su pobliže navedene u utuženim računima koji su sadržani u spisu te je nakon izvršenih usluga tuženiku – protutužitelju ispostavio račune koje je tuženik – protutužitelj primio te istima nije prigovorio, kao niti uslugama za čije izvršenje je tužitelj – protutuženik tuženiku – protutužitelju izdao račune.

52. Naime, uvidom u dopis tuženika – protutužitelja tužitelju – protutuženiku od 11. studenog 2016. utvrđeno je kako tuženik – protutužitelj osporava račun broj 632- 1-143 koji se odnosi na izradu i slanje OPZ-STAT-1 obrasca, a za koji račun tuženik – protutužitelj je smatrao da ga tužitelj – protutuženik nema osnove naplatiti s obzirom na to da mu tuženik – protutužitelj plaća mjesečnu naknadu.

53. Po ocjeni ovog suda, iako je tuženik – protutužitelj osporio predmetni račun, tuženik – protutužitelj je istog u obvezi platiti tužitelju – protutuženiku jer se radi o izradi i slanju OPZ-STAT-1 obrasca, a koju uslugu je tužitelj – protutuženik izvršio za tuženika – protutužitelja i istom obračunao naknadu. Naime, kako se radi o usluzi koju ranije nije bilo potrebno izvršavati, a što je u svom iskazu detaljno obrazložio zakonski zastupnik tužitelja – protutuženika, ta usluga ne može biti uključena u mjesečnu naknadu kako to pogrešno smatra tuženik – protutužitelj.

54. Stoga, bez obzira na to što je tuženik – protutužitelj osporio taj račun, isti je u obvezi platiti ga jer tuženik – protutužitelj nije osporio da je tužitelj – protutuženik izvršio tu uslugu izrade i slanja OPZ-STAT-1 obrasca za tuženika.

55. Ovaj sud navode zakonske zastupnice tuženika – protutužitelja Milene Banjan koji se odnose na to da tuženik – protutužitelj nikada nije zaprimio utužene račune do početka ovog postupka, pa da istima nije niti mogao prigovoriti, ocjenjuje kao iskonstruirane isključivo prema oslobođenju odgovornosti tuženika – protutužitelja od plaćanja utuženih računa. Naime, kako je tuženik – protutužitelj zaprimio račun broj 632-1-143 kojem je prigovorio, tako je zasigurno tuženik – protutužitelj zaprimio i sve ostale utužene račune. Po ocjeni ovog suda, nelogično je i neživotno da bi tužitelj – protutuženik račune tuženiku – protutužitelju slao parcijalno. Osim toga, i sama zakonska zastupnica tuženika - protutužitelja je u e-mailovima koje je slala zakonskom zastupniku tužitelja – protutuženika priznala dugovanje tuženika – protutužitelja prema tužitelju – protutuženiku te je plaćanje istog uvjetovala izradom završnog računa.

56. Stoga, iz svega naprijed navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi da je tužitelj – protutuženik izvršio knjigovodstvene usluge koje su pobliže navedene u utuženim računima te da je za te usluge tuženiku – protutužitelju izdao račune kojima tužitelj – protutuženik nije prigovorio u smislu da usluge koje su u njemu navedene i obračunate nisu izvršene. Prema tome, kako je tužitelj – protutuženik izvršio svoju obvezu iz ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga, tuženik – protutužitelj je u obvezi izvršiti svoju obvezu i tužitelju – protutuženiku platiti utuženi iznos od 5.792,29 EUR-a / 43.642,04 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, u svezi s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a.

57. Odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok iz članka 29. stavak 1. ZOO-a proizlazi da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Člankom 29. stavak 2. ZOO-a propisana je visina kamatne stope.

58. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita, poslovni broj Ovrv- 273/2017 od 21. srpnja 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženiku – protutužitelju da isplati tužitelju – protutuženiku iznos od 5.792,29 EUR-a / 43.642,04 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku – protutužitelju da tužitelju – protutuženiku naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 130,47 EUR- a / 983,02 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. srpnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (tri postotna poena).

59. Naime, ovršni trošak se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 786,42 kuna, sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 139/10.), sve uvećano za 25% PDV-a (196,60 kuna), odnosno ukupno 983,02 kune.

60. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom I.

61. S obzirom na to da je tuženik – protutužitelj tijekom postupka istaknuo kako isti ima potraživanje prema tužitelju – protutuženika s osnova naknade štete zbog neurednog obavljanja knjigovodstvenih usluga pa da stavlja svoju tražbinu koju ima prema tužitelju – protutuženiku u prijeboj s tražbinom tuženika – protutužitelja, trebalo je utvrditi je li osnovan istaknuti prigovor radi prebijanja (compensatio per iuidciem), kao i je li osnovan protutužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 6.636,14 EUR- a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

62. Tuženik – protutužitelj je tijekom postupka tvrdio kako je tužitelj – protutuženik neuredno obavljao knjigovodstvene usluge za tuženika – protutužitelja na način da je neke račune knjižio dvostruko, neke račune da uopće nije knjižio, pa da je tuženiku – protutužitelju uslijed takvog postupanja nastala šteta. Naime, određeni subjekti s kojima je tuženik – protutužitelj poslovao da su tužili tuženika – protutužitelja pa da je isti bio u obvezi platiti utužene iznose nakon provedenih sudskih postupaka, kao i troškove postupka. Stoga, kako se radi o propustu tužitelja – protutuženika u obavljanju knjigovodstvenih usluga, štetu koja je tuženiku – protutužitelju nastala uslijed tih isplata da je dužan naknaditi tužitelju – protutuženik.

63. Odredbom članka 604. stavak 1. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

64. Odredbom članka 605. stavak 1. ZOO-a propisano je da ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako se istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke.

65. Zakonska zastupnica tuženika – protutužitelja je u svom iskazu navela kako je od početka suradnje između stranaka (2011. godina) pa do kraja bilo dosta problema, da je ona imala primjedbe na pružene knjigovodstvene usluge i da je morala često kontaktirati tužitelja – protutuženika i ispravljati ga. Naime, da se događalo da tužitelj – protutuženik određene poslovne događaje knjiži dva puta, da vrši knjiženja na obrnutim stranama, neke kompenzacije da su pogrešno knjižene.

66. Zakonski zastupnik tužitelja – protutuženika je u svom iskazu naveo kako je tužitelj – protutuženik knjižene obavljao isključivo na temelju dokumentacije koju je dobio od tuženika – protutužitelja.

67. Odredbom članka 9. stavak 1. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj 78/2015., 134/2015., 120/2016., 116/2018., 42/2020. i 47/2020. – ZR) propisano je da knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor te da osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj. Iz stavka 7. istog članka proizlazi da je poduzetnik ili osoba koju on odredi odgovorna za kontrolu vjerodostojnosti isprava. Prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige poduzetnik ili osoba koju on odredi dužna je provjeriti vjerodostojnost knjigovodstvene isprave te istu potpisati ili odobriti na način iz kojeg se može jednoznačno utvrditi njezin identitet ili u slučaju knjigovodstvenih isprava sastavljenih kao elektronički zapis iz stavka 2. ovoga članka osigurati njihovu kontrolu i verifikaciju sukladno internim pravilima i procedurama.

68. Prema tome, sukladno naprijed citiranim odredbama ZR-a, tuženik – protutužitelj je odgovoran za knjigovodstvene isprave koje je tužitelju – protutuženiku dostavljao radi knjiženja i isti je bio dužan voditi kontrolu o dostavljenim ispravama.

69. Stoga, kako tuženik – protutužitelj tijekom postupka nije dokazao da je isti postupao na takav način i da je isti uredno dostavljao tužitelju – protutuženiku knjigovodstvene isprave, odnosno da je tužitelj – protutuženik unatoč tome iste pogrešno evidentirao, tužitelj – protutuženik ne može biti odgovoran za (eventualnu) štetu koja je tuženiku – protutužitelju nastala.

70. Osim toga, tuženik – protutužitelj tijekom postupka nije dokazao da je prigovorio nedostatcima u radu tužitelja – protutuženika. Naime, iako je zakonska zastupnica tuženika – protutužitelja u svom iskazu navela da je tužitelj – protutuženik od samog početka imao greške u radu, iz ničega ne proizlazi da je tuženik – protutužitelj u roku propisanom naprijed citiranom odredbom članka 605. ZOO-a obavijestio tužitelja – protutuženika o utvrđenim nedostatcima, pa tužitelj – protutuženik ne može biti u obvezi tuženiku – protutužitelju naknaditi štetu.

71. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir činjenicu da u tužiteljevu redovnu poslovnu djelatnost spada obavljanje knjigovodstvenih usluga, a da tuženik nije pravna osoba koja obavlja knjigovodstvene usluge, nedostatci na koje je tuženik ukazivao tijekom postupka predstavljaju skrivene nedostatke pa se vezano za rokove u kojima je tuženik – protutužitelj bio dužan obavijestiti tužitelja – protutuženika o nađenim nedostatcima primjenjuje ranije citirana odredba članka 605. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako se istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke.

72. Naime, iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka (iskaza zakonskih zastupnika stranaka, svjedoka Danijele Milić i Jadranke Tomić te isprava sadržanih u spisu) proizlazi kako stranke nisu sklopile pisani ugovor kojim bi pobliže definirale svoja prava i obveze, način i rokove dostavljanja dokumentacije tužitelju – protutuženiku od strane tuženika – protutužitelja, niti da su stranke prilikom predaje dokumentacije na knjiženje i vraćanja proknjižene dokumentacije potpisivale nekakve isprave iz kojih bi se moglo utvrditi što je to tuženik – protutužitelj predao tužitelju – protutuženiku radi knjiženja, što je tužitelj – protutuženik proknjižio te koju je dokumentaciju tuženik – protutužitelj vratio tuženiku – protužitelju. Stoga, ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan iskaz svjedokinja Jadranke Tomić i Danijele Milić u dijelu u kojem su iste iskazivale o načinu poslovnog odnosa stranaka i navele kako je Danijela Milić, zaposlenica tužitelja – protutuežnika, najmanje jednom mjesečno preuzimala dokumentaciju od strane tuženika – protutužitelja. Preuzimanje dokumentacije da bi se odvilo u prostorijama tuženika – protutužitelja, a dokumentaciju da bi istoj predala zastupnica po zakonu tuženika – protutužitelja ili neka druga zaposlenica tuženika – protutužitelja. Nakon što bi zaposlenice tužitelja – protutuženika (među kojima je i svjedokinja Jadranka Tomić) izvršile knjiženje predmetne dokumetnacije, registratori s dokumentacijom da bi od strane svjedokinje Danijele Milić bili vraćeni tuženiku – protutužitelju na način da bi upravo Danijela Milić registratore odvezla u prostorije tuženika. Stranke da nisu potpisivale nikakvu ispravu iz koje bi bilo vidljivo koja dokumentacija je predana tužitelju – protutuženiku.

73. Svjedokinja Jadranka Tomić je u svom iskazu, kojeg ovaj sud prihvaća kao vjerodostojnog, navela kako je ponekad bilo nekakvih grešaka u knjiženju, međutim, te greške da bi se provjeravale i ispravljale. Stoga, jasno je da je tužitelj – protutuženik na svaku primjedbu zakonske zastupnice tuženika reagirao i ako bi utvrdio da je takva primjedba osnovana izvršio ispravak knjiženja. Prema tome, kako tuženik – protutužitelj tijekom postupka nije dokazao da je u roku od mjesec dana od dana od otkrivanja nedostataka u knjiženju dokumentacije koja se odnosi na kupce Termodinamika d.o.o., Građevno Vrgorac d.o.o., Konstruktor-inženjering d.d. i B.T. projekt d.o.o., obavijestio tužitelja – protutuženika o utvrđenim nedostatcima, tuženik – protutužitelj se nakon proteka rokova iz članka 605. ZOO-a s uspjehom pozivati na te nedostatke. Naime, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tužitelj – protutuženik knjiženje poslovne dokumentacije tuženika – protutužitelja vršio isključivo na temelju dokumentacije koju bi mu tuženik – protutužitelj predao te da bi nakon izvršenog knjiženja takvu dokumentaciju vratio, ako je došlo do dvostrukog knjiženja nekih računa na način da su takvi računi dva puta predavani tužitelju – protutuženiku to predstavlja propust i na strani tuženika – protutužitelja.

74. Nadalje, za navesti je kako iz dokumentacije koju je tužitelj – protutuženik dostavio u spis u prilogu podneska od 26. listopada 2023. proizlazi da je tužitelj – tuženiku svu raspoložio dokumentaciju dostavio pa je tuženik – protutužitelj ako je smatrao da postoje nedostatci u obavljanju knjigovodstvenih poslova od strane tužitelja – protutuženika trebao reagirati i o utvrđenim nedostatcima obavijestiti tužitelja – protutuženika. Međutim, čak i činjenica da je tuženik – protutužitelja obavijestio tužitelja – protutuženika o utvrđenim nedostatacima sama po sebi ne bi bila dovoljna za to da tuženik – protutužitelj od tužitelja – protutuženika potražuje štetu jer je tuženik – protutužitelj dužan dokazati da je do pogreške u knjiženju došlo uslijed krajnje nepažnje tužitelja – protutuženika, a ne zbog toga što je tuženik – protutužitelj manjkavu dokumentaciju dostavio tužitelju – protutuženiku.

75. Stoga, kako je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika – protutužitelja prema tužitelju – protutuženiku u iznosu utužene tražbine tužitelja – protutuženika, istaknuti prigovor radi prebijanja nije osnovan pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude (članak 333. stavak 3. ZPP-a).

76. S obzirom na to je utvrđeno da nije osnovan ni protutužbeni zahtjev za naknadu štete, sukladno odredbi članka 1045. ZOO-a, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

77. Naime, da bi sud obvezao tužitelja – protuženika da tuženiku – protutužitelju naknadi štetu koja je istom nastala uslijed lošeg obavljanja knjigovodstvenih usluga potrebno je da se ostvare sve pretpostavke odgovornosti za štetu. Pretpostavke odgovornosti za štetu podrazumijevaju subjekte obveznog odnosa (štetnika i oštećenika), štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu (kauzalni neksus) i protupravnost štetne radnje (povreda neke pravne norme).

78. Odgovornost za štetu nastaje samo ako je štetna radnja protupravna, a štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika.

79. Prema tome, kako iz svih dokaza koji su provedeni tijekom postupak proizlazi da je tužitelj – protutuženik postupao u skladu sa nalozima tuženika – protutužitelja prilikom knjiženja predane dokumentacije te da je isti sve pogreške na koje bi mu tuženik – protutužitelj ukazao i ispravio, nije utvrđeno postojanje odgovornosti tužitelja – protutuženika za štetu.

80. Kako je tužitelj – protutuženik u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

81. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

82. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

83. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju – protutuženiku je valjalo priznati po 25 bodova za zastupanje na ročištima održanim 23. svibnja 2018., 5. srpnja 2018., 5. ožujka 2019., 21. siječnja 2020., 21. travnja 2023. i 3. studenog 2023. (Tbr. 9.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), po 100 bodova za sastav podnesaka od 12. srpnja 2018., 12. studenog 2018., 27. veljače 2023. i 30. listopada 2023. (Tbr. 8.1. Tarife), 50 bodova za zastupanje na ročištu održanom 20. rujna 2018. (Tbr. 9.2. Tarife), po 100 bodova za zastupanje na ročištima održanim 15. studenog 2018., 3. travnja 2019., 4. ožujka 2020., 9. srpnja 2020., 27. siječnja 2022., 22. rujna 2023. i 16. veljače 2024. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tužitelju – protutuženiku je valjalo priznati ukupno 1.450 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tužitelju – protutuženiku je valjalo priznati ukupno 2.900,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (725,00 EUR-a), odnosno sveukupno 3.625,00 EUR- a.

84. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 104,37 EUR-a / 786,42 kune, sukladno Tar.br. 2.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019. i 92/2021.).

85. Dakle, tužitelju – protutuženiku je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 3.729,37 EUR-a.

86. Zahtjev tužitelja – protutuženika je valjalo odbiti za više zatraženi iznos od 851,28 EUR-a.

87. Naime, tužitelju – protutuženiku je za zastupanje na ročištima koja su održana 23. svibnja 2018., 5. srpnja 2018., 5. ožujka 2019., 21. siječnja 2020., 21. travnja 2023. i 3. studenog 2023. priznato po 25 bodova umjesto zatraženih 100 bodova jer se radi o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja (Tbr. 9.5. Tarife), dok je tužitelju – protutuženiku za zastupanje na ročištu održanom 20. rujna 2018. priznato 50 bodova umjesto zatraženih 100 bodova (sukladno Tbr. 9.2. Tarife). Nadalje, tužitelju – protutuženiku je na ime sudske pristojbe za presudu priznat iznos od 104,37 EUR-a / 786,42 kune (umjesto zatraženih 132,72 EUR-a / 1.000,00 kuna) s obzirom na to da je tužitelj na ime troškova sudske pristojbe presude platio upravo iznos od 104,37 EUR-a.

88. Stoga, odlučeno je kao pod točkama IV. i V. izreke ove presude.

89. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno članku. 328. stavak 2. ZPP- a.

90. Novčani iznosi koji su u presudi navedeni u kunama iskazani su i u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 3. travnja 2024.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 3. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju – protutuženiku po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu

- tuženiku – protutužitelju po punomoćnicima Draženu Vukoviću i Saši Laliću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita

- u spis

Broj zapisa: 9-30865-d0d96

Kontrolni broj: 0bf76-4ab17-49aee

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.